Na farmi porodice Bugar u Ečki, koja stočarstvu pristupa na drugačiji način. Ne vole štalu, piju iz bara, brane se u krdu, ne smetaju im zima i kiša, ne vole vetar ROSA SE lagano diže stvarajući izmaglicu na utrini među ribnjacima po kojima je selo Ečka, nedaleko od Zrenjanina, postala poznata. Po pašnjaku od nekoliko stotina hektara odjekuje "Amo cice, ajmo!". Adam Bugar, vlasnik farme goveda bez muzilica, hladnjače za mleko i ambara za kukuruz, poziva svoje "blago". Stotinak goveda rase hereford, crveno-belih, sa karakterističnom belom grivom na vratu i hrptu, prepoznaju glas svog vlasnika.
Ova rasa, kako objašnjava Bugar, dok se ukupno 117 krava, junica i teladi polako i bojažljivo primiču, praćeni podozrivim pogledom dominantnog bika koji se češe uz grm drenjine, poznata je po tome što pašnjaku i otvorenom prostoru, čak i po ciči i najvećoj kiši, daje prednost nad bilo kakvim objektima.
- Gajili smo "klasične" simentalce od 1983. pa sve do 2003. godine, prvi u Srbiji smo podigli veliku privatnu farmu i godinama smo bili rekorderi u proizvodnji mleka, ali, onda su se stvri promenile i taj je posao postajao sve manje isplativ - objašnjava Bugar. - Nekoliko godina sam pokušavao da nađem novi posao, pokušao sam sa ribnjakom, ali u tome se nisam našao, pa smo se opet vratili stočarstvu, ali, ekstenzivnom, bez proizvodnje mleka. Goveda gajim u sistemu "krava - tele", a glavni profit ostvarujem od prodaje rasne teladi, koja za sedam meseci, dostignu težinu i do 220 kilograma. Godišnje uspem da prodam pedesetak komada, a cena im ide do četiri evra za kilogram.
Umesto da u veliku, modernu zidanu štalu, koja još uvek stoji na imanju, iako su u njoj goveda tek pokoji dan godišnje, kada je zima baš jaka, a i tada gledaju da što pre izađu, Bugar je od mesne zajednice zakupio 500 hektara pašnjaka, i na njih pustio neobične, neki bi rekli i poludivlje - hereforde, goveda britanskog porekla, čiji koreni sežu u period dok su ovom ostrvskom zemljom lutali Kelti.