Chat u živinarstvu 2
- Začetnik teme North ARMY
- Datum pokretanja
- Status
SAMA
Moderator
Hvala druze.Za tamburase manjkalo vremena.Cestitamo i neka je sa srecom. Jesu bili tamburasi na otvaranju?
Nije se stiglo ni popiti,ali to cemo lako nadoknaditi.
Neka ti je srećno i berićetnoKonacno useljen novi objekat.Ubaceno 1200 komada zutaca.
zis
Član
nikola_VUK
Član
@SAMA Baš mi je drago, samo napred, pa da sledeći objekat bude od 12.000!
SAMA
Moderator
Hvala svima.Eno 36 stepeni,a grejanje radi sa manje od pola kapaciteta.Izolacija je cudo.
Izolacija je cudo.
vojvođanin
Zaslužan član
Neka je sa srećom puštanje u rad novog pogona....
necapile
Član
Dobro vece drustvo.
Svaka cast kolega SAMA, neka je sa srecom useljaj i od koristi bio.
Ja sam imao velikih izdatake u poslednje vrame pa jos uvek nista od useljaja. Nadam se da ce biti uskoro.
Pozdravljam vas. Neka me bolestina savatala. Kijavica i zapusen nos. Odoh da legnem.
Svaka cast kolega SAMA, neka je sa srecom useljaj i od koristi bio.
Ja sam imao velikih izdatake u poslednje vrame pa jos uvek nista od useljaja. Nadam se da ce biti uskoro.
Pozdravljam vas. Neka me bolestina savatala. Kijavica i zapusen nos. Odoh da legnem.
SAMA
Moderator
Kamerun se resio,a onda se pojavio novi kupac.Srbija.
Kako se Kamerun riješio europskih pilića
Jedan kamerunski aktivist uspio je preusmjeritiglobalizacijsku trgovinsku bujicu i razbiti uvriježenu predodžbu o Afrikancima kao nemoćnim žrtvama svjetskih trgovinskih tokova, piše hamburški tjednik Der Spiegel.
Kako se Kamerun riješio europskih pilića
24.09.2007. Business.hr/Der Spiegel Vijesti Komentiraj Print
Jedan kamerunski aktivist uspio je preusmjeritiglobalizacijsku trgovinsku bujicu i razbiti uvriježenu predodžbu o Afrikancima kao nemoćnim žrtvama svjetskih trgovinskih tokova, piše hamburški tjednik Der Spiegel.
Priča počinje kada su se na kamerunskim tržnicama pojavili jeftini bataci iz Europe, tjerajući u očaj kamerunske seljake, koji zbog njih nisu uspijevali prodati vlastite piliće. U Kamerun ih se uvozilo i prodavalo po dampinškim cijenama od svega 800 zapadnoafričkih franaka odnosno 1,20 eura po kilogramu. Domaći pilići prodaju se pak isključivo živi, i to po dvostruko višoj cijeni.
Razmaženi europski potrošači
Kamerunski uzgajivači imali su valjanih razloga za ljutnju budući da su mnogi od njih prethodnih godina uzeli kredite kako bi financirali gradnju peradarnika i profitirali od strukturnih promjena u zemlji, ponajprije migracije stanovništva iz sela u grad u potrazi za poslom i boljim životom. To je značilo da se više ne mogu prehranjivati pšenicom, mlijekom i mesom iz vlastite proizvodnje.
Tu su trebali uskočiti uzgajivači. Neki su se od njih čak udružili i nabavili piliće koje su uzgojile i genetski projektirale poznate svjetske kompanije. Ta je perad bila tek daleki srodnik domaćih pilića, pri čemu, primjerice, pasmina "Hybro" prerađuje 1,65 kilograma hrane u kilogram mesa a doraste za klanje za tek 35 dana.
Pojava uvezenih bataka pomrsila je planove kamerunskih uzgajivača čiji protivnik nisu bili samo inozemni proizvođači već i europski potrošači. Naime, upravo su oni funkcionirali kao otponac kobne lančane reakcije, koja počinje u europskim supermarketima u Europi i SAD-u a završava na tržnicama u Kamerunu.
Problem je u tome što potrošači u Europi i Americi ali i u svim ostalim bogatim zemljama svijeta kupuju samo prsa peradi, iskoštena i bez masnoća i kožice. Ostatak je na tim tržištima gotovo nemoguće prodati. Proizvođači udovoljavaju njihovim željama uzgojem pasmina divovskih prsa.
Na svjetskom tržištu peradi dominiraju tri kompanije, a jedna od njih je u vlasništvu nizozemske peradarske dinastije Wesjohann. Uz njezin se model "Ross 708" isporučuje i opsežni priručnik, u kojem se objašnjava kako upravljati uvjetima u peradarniku, a riječ je o svjetlu, zraku, vodi i hrani, kako bi se od peradi dobio maksimum.
Zbog nesklonosti potrošača u Europi da kupe cijelu pticu prerađenu za prodaju, ostali dijelovi isporučuju se u sve dijelove svijeta - pa noge obično završavaju u Tajlandu, iznutrice na području nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, krilca u Kini a bataci u Japanu, Meksiku i u afričkim zemljama. Samo uzgajivači u EU isporučuju godišnje 225 tisuća tona dijelova peradi u zemlje nastale na području nekadašnjeg Sovjetskog saveza, 144 tisuća tona u afričke zemlje, 170 tisuća tona na Bliski, a 50 tisuća tona na Daleki Istok.
Cijenu mesa koje se u Europi smatra nepoželjnim ne određuju toliko troškovi proizvodnje koliko troškovi zbrinjavanja u slučaju ne-prodaje. Proizvođač je u pravilu ostvario dobit već prodajom fileta a prodaja ostalih dijelova mora tek pokriti troškove. Stoga se meso isporučuje po cijeni od 80 centi odnosno 1,20 eura za kilogram, tisuću kilometara od zemlje proizvodnje.
Kamerunski otpor
Glavni tajnik udruženja kamerunskih seljaka "Saild" Bernard Njonga odlučio je zaustaviti najezdu bataka. Ali kako? Nitko Kamerunce nije silio da ih kupuju.
Njonga je trebao argument, činjenicu, nešto što će poništiti konkurentsku prednost uvezenog mesa. Uz pomoć suradnika osnovao je pri Saildu sestrinsko udruženje Acdic (Građansko udruženje za obranu kolektivnih interesa) putem kojeg je želio mobilizirati građane.
Podmitivši carinike, u Acdicu su došli do podataka o protivnicima, inozemnim dobavljačima i njihovim kupcima u Kamerunu. Tako su uspjeli dokazati korupciju u ministarstvu poljoprivrede, a sljedeći cilj bilo je potkopavanje imidža uvezenog mesa. Njonga je od kamerunskog Centre Pasteura naručio veterinarsku inspekciju bataka. No, rezultati su nestali pa se dužnosnik Sailda morao zadovoljiti sažetkom koji mu je doturio jedan djelatnik centra. Iz dokumenta je doznao da čak 85 posto bataka nije bilo primjereno za ljudsku prehranu jer su trgovci duboko zamrznuto meso transportirali na tržnice na previsokim temperaturama.
Njonga je pokrenuo široku akciju, tiskajući brošure i letke s mrtvačkim glavama i upozorenjima: Opasno po život!, te držeći predavanja, odgovarajući na pitanja zabrinutih ljudi čak i u najzabačenijim dijelovima zemlje.
Organizirani su prosvjedni marševi, demonstracije, za temu su se zainteresirali i mediji pa je ni vlada više nije mogla ignorirati. Kamerunski predsjednik Paul Biyadobio je pak priliku da pokaže da je liberal i istinski demokrat tako što nije pokušavao zaustaviti Njonginu kampanju, ograničenu na informiranje stanovništva o problemima s uvezenom peradi.
Biya je na kraju osudio spletke uvoznika, udvostručio carinu na uvezenu perad i oslobodio kamerunske poljoprivrednike obveze plaćanja PDV-a na piliće. Sada ga plaćaju uvoznici, povrh uvozne carine. Predsjednik je također otpustio nadležnog ministra.
Ostalo su riješili mehanizmi tržišnog gospodarstva. Trgovci se nisu uspijevali riješiti uvezenog mesa, uvoznici su odustali od posla i uvoz je zabilježio nagli pad. Na kamerunskim tržnicama ponovno se prodaju samo cijeli, živi pilići, za koje nisu potrebni zamrzivači.
Njonga je ostvario što je želio, zatvorio je kamerunsko tržište za uvoz europskih pilića, zaštitio ga od globalizacije. Kamerun može pokriti vlastite potrebe za tim proizvodima.
No, tržište ima vlastite zakone, pa bivši glavni uvoznik peradi, nizozemska kompanija Kuehne + Heitz, opskrbljuje sada Kamerun ribom. Bataci pak nastavljaju put - do Gane.
Navodim ovo kao primer sta i kako se radi.
Razmaženi europski potrošači
Kamerunski uzgajivači imali su valjanih razloga za ljutnju budući da su mnogi od njih prethodnih godina uzeli kredite kako bi financirali gradnju peradarnika i profitirali od strukturnih promjena u zemlji, ponajprije migracije stanovništva iz sela u grad u potrazi za poslom i boljim životom. To je značilo da se više ne mogu prehranjivati pšenicom, mlijekom i mesom iz vlastite proizvodnje.
Tu su trebali uskočiti uzgajivači. Neki su se od njih čak udružili i nabavili piliće koje su uzgojile i genetski projektirale poznate svjetske kompanije. Ta je perad bila tek daleki srodnik domaćih pilića, pri čemu, primjerice, pasmina "Hybro" prerađuje 1,65 kilograma hrane u kilogram mesa a doraste za klanje za tek 35 dana.
Pojava uvezenih bataka pomrsila je planove kamerunskih uzgajivača čiji protivnik nisu bili samo inozemni proizvođači već i europski potrošači. Naime, upravo su oni funkcionirali kao otponac kobne lančane reakcije, koja počinje u europskim supermarketima u Europi i SAD-u a završava na tržnicama u Kamerunu.
Problem je u tome što potrošači u Europi i Americi ali i u svim ostalim bogatim zemljama svijeta kupuju samo prsa peradi, iskoštena i bez masnoća i kožice. Ostatak je na tim tržištima gotovo nemoguće prodati. Proizvođači udovoljavaju njihovim željama uzgojem pasmina divovskih prsa.
Na svjetskom tržištu peradi dominiraju tri kompanije, a jedna od njih je u vlasništvu nizozemske peradarske dinastije Wesjohann. Uz njezin se model "Ross 708" isporučuje i opsežni priručnik, u kojem se objašnjava kako upravljati uvjetima u peradarniku, a riječ je o svjetlu, zraku, vodi i hrani, kako bi se od peradi dobio maksimum.
Zbog nesklonosti potrošača u Europi da kupe cijelu pticu prerađenu za prodaju, ostali dijelovi isporučuju se u sve dijelove svijeta - pa noge obično završavaju u Tajlandu, iznutrice na području nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, krilca u Kini a bataci u Japanu, Meksiku i u afričkim zemljama. Samo uzgajivači u EU isporučuju godišnje 225 tisuća tona dijelova peradi u zemlje nastale na području nekadašnjeg Sovjetskog saveza, 144 tisuća tona u afričke zemlje, 170 tisuća tona na Bliski, a 50 tisuća tona na Daleki Istok.
Cijenu mesa koje se u Europi smatra nepoželjnim ne određuju toliko troškovi proizvodnje koliko troškovi zbrinjavanja u slučaju ne-prodaje. Proizvođač je u pravilu ostvario dobit već prodajom fileta a prodaja ostalih dijelova mora tek pokriti troškove. Stoga se meso isporučuje po cijeni od 80 centi odnosno 1,20 eura za kilogram, tisuću kilometara od zemlje proizvodnje.
Kamerunski otpor
Glavni tajnik udruženja kamerunskih seljaka "Saild" Bernard Njonga odlučio je zaustaviti najezdu bataka. Ali kako? Nitko Kamerunce nije silio da ih kupuju.
Njonga je trebao argument, činjenicu, nešto što će poništiti konkurentsku prednost uvezenog mesa. Uz pomoć suradnika osnovao je pri Saildu sestrinsko udruženje Acdic (Građansko udruženje za obranu kolektivnih interesa) putem kojeg je želio mobilizirati građane.
Podmitivši carinike, u Acdicu su došli do podataka o protivnicima, inozemnim dobavljačima i njihovim kupcima u Kamerunu. Tako su uspjeli dokazati korupciju u ministarstvu poljoprivrede, a sljedeći cilj bilo je potkopavanje imidža uvezenog mesa. Njonga je od kamerunskog Centre Pasteura naručio veterinarsku inspekciju bataka. No, rezultati su nestali pa se dužnosnik Sailda morao zadovoljiti sažetkom koji mu je doturio jedan djelatnik centra. Iz dokumenta je doznao da čak 85 posto bataka nije bilo primjereno za ljudsku prehranu jer su trgovci duboko zamrznuto meso transportirali na tržnice na previsokim temperaturama.
Njonga je pokrenuo široku akciju, tiskajući brošure i letke s mrtvačkim glavama i upozorenjima: Opasno po život!, te držeći predavanja, odgovarajući na pitanja zabrinutih ljudi čak i u najzabačenijim dijelovima zemlje.
Organizirani su prosvjedni marševi, demonstracije, za temu su se zainteresirali i mediji pa je ni vlada više nije mogla ignorirati. Kamerunski predsjednik Paul Biyadobio je pak priliku da pokaže da je liberal i istinski demokrat tako što nije pokušavao zaustaviti Njonginu kampanju, ograničenu na informiranje stanovništva o problemima s uvezenom peradi.
Biya je na kraju osudio spletke uvoznika, udvostručio carinu na uvezenu perad i oslobodio kamerunske poljoprivrednike obveze plaćanja PDV-a na piliće. Sada ga plaćaju uvoznici, povrh uvozne carine. Predsjednik je također otpustio nadležnog ministra.
Ostalo su riješili mehanizmi tržišnog gospodarstva. Trgovci se nisu uspijevali riješiti uvezenog mesa, uvoznici su odustali od posla i uvoz je zabilježio nagli pad. Na kamerunskim tržnicama ponovno se prodaju samo cijeli, živi pilići, za koje nisu potrebni zamrzivači.
Njonga je ostvario što je želio, zatvorio je kamerunsko tržište za uvoz europskih pilića, zaštitio ga od globalizacije. Kamerun može pokriti vlastite potrebe za tim proizvodima.
No, tržište ima vlastite zakone, pa bivši glavni uvoznik peradi, nizozemska kompanija Kuehne + Heitz, opskrbljuje sada Kamerun ribom. Bataci pak nastavljaju put - do Gane.
Navodim ovo kao primer sta i kako se radi.
Dobro jutro drustvo. Procitao sam ovaj clanak sto je SAMA postavio, i radovalo me kako su se Kamerunci resili bede, ali odmah razocaranje. Prosledili su ostatke pilica u Ganu. Zapad je mocan, ali ne treba se predavati bez borbe.
zis
Član
Dobro jutro.Ista šema svuda
nikola_VUK
Član
Dobro jutro.
Zdravo drustvo, odlozio sam klanje pilica umesto u sredu, pomericemo klanje za subotu. Nece do srede pojesti dovoljno hrane. Ipak je zima uradila svoje, lezali su i samo se grejali a malo ruckali.
---------- Poruka napisana 04-03-12 u 07:19 ---------- Prethodna poruka je 03-03-12 at 15:50 ----------
Dobro Vam jutro drustvo. Pilici i ostala sermija jede i nedeljom, pa hajmo na hranjenje.
---------- Poruka napisana 04-03-12 u 07:19 ---------- Prethodna poruka je 03-03-12 at 15:50 ----------
Dobro Vam jutro drustvo. Pilici i ostala sermija jede i nedeljom, pa hajmo na hranjenje.
SAMA
Moderator
Bar vece.Ima li koga.rekordi padaju,pa moramo i mi zivinari da ucestvujemo u obaranju.Mnogo smo jaki.
SAMA
Moderator
Daleko bilo.Dobio sin prasence.Peceno pa se malko macevali sa gostima.Jedva smo izdrzali.Naporno je sedeti,jesti i piti.
pa se malko macevali sa gostima.Jedva smo izdrzali.Naporno je sedeti,jesti i piti.nikola_VUK
Član
Juče sam bio na svadbi, pa sam jutros dolazio sebi a popodne sam u bašti proveo i posle ćerku vodio da vidi neke dinosauruse, tako da je bilo veselo.
SAMA
Moderator
Brojtro radni narode.
Mozda nekom posluzi.
http://www.vef.unizg.hr/org/stocars..._09/predavanja/Uzgoj i proizvodnja peradi.pdf
Mozda nekom posluzi.
http://www.vef.unizg.hr/org/stocars..._09/predavanja/Uzgoj i proizvodnja peradi.pdf
Poslednja izmena:
- Status
