Je li to pravilo važi samo za Srbiju ili kada je i neka druga država u pitanju. Izvini morao sam nema nikakve veze s tobom. Inače priča o drugačijem uređenju države, zato što postojeće ne valja, ne mora da znači njeno rasparčavanje i guranje u propast. Možda u prosperitet, nikad se ne zna. O tome se ionako u modernim demokratijama, kakvu ćemo i mi na balkanu imati jednog dana ulaskom u EU, odlučuje referendumima. Svjež primjer ti je Baski i Španjolska i sve ono na ostrvu, Engleska.
Stvarno mi je ispod svakog kriterijuma spuštati se na ovaj nivo priče, kao i na onaj dio koji ti je urednik brisao, ali samo još ovaj put na ovoj temi i ne više, zbog tvoji „istinitih“ prikaza na ovom forumu. Ne bih ni ovaj put da toliko ne lažeš, obmanjuješ ljude, sereš i pljuješ na sve ono što ti je nerazumljivo pa time i mrsko, nepoznato i strano, a rijetko je šta što ne spada u tu kategoriju. Evo jedna od tvojih istina koja je lako dokaziva. Lična karta nam je ista bez obzira što ja živim u drugom entitetu iste države. Na njoj je zastava BiH, i u gornjem lijevom uglu naziv države Bosne i Hercegovine. Imena i prezimena su nam obojici ispisana latinicom i čirilicom. Ostalo su formalnosti oko datuma izdavanja i matičnog broja, a entiteti se nigdje i ne pominju jer je to stvar unutrašnjeg uređenja neke države. Na granici nas obojicu legitimišu, na jednoj granični policajci države Bosne i Hercegovine a na drugoj Srbije, bez obzira što mi je supruga visoka fora u toj istoj instituciji pa je prepoznaju i na prelazu kod Bratunca. Normalno da kada god krenem u Srbiju pokažem ličnu kartu kao uostalom i svi drugi građani BiH, zbog međudržavnog sporazuma BiH i Srbije. Ratovao normalno jesam, i to tako da nisam išao pljačkati tuđa mjesta i palio tuđe kuće nego samo i jedino branio svoju i svoje pravo na život, čast i dostojanstvo. Prvo su padale „krmače“, dešavalo se avionsko raketiranje, tukle su haubice, VBR-ovi i minobacači, padale tenkovske granate, a kada sam nosio pušku oko glave i tijela je arsenal bio mnogo veći...Protiv koga sam ratovao znam. Protiv svakog onog koji je htio da me ubije. Prvo su to htjeli jedni pa drugi, ali sada to nije uopšte bitno kao što neki na ovom forumu nastoje prikazati. Zašto bi sada zbog toga trebao i morao biti „nacionalista“ i neko ko je sklon kolektivno optuživati bilo koji narod za genocid, masovne pokolje civila, čerečenje djece, žena i staraca, silovanja, mučenja i logore, protjerivanja sa ognjišta, pljačku, krađu i otimačinu...šta sada neki običan normalan čovjek ima sa svim tim, jer normalni to ne rade. Dakle nisam ratovao protiv Srbije i Srba niti Hrvata i Hrvatske, niti bilo kakvih Bosanaca ili onih koji ne žele tako da ih se zove a žive u Bosni. Niko mi ne smeta, nego baš naprotiv. Ratovao sam samo protiv onih koji su htjeli da me skrate za glavu. Da li su se oni osjećali Srbima, Hrvatima, Bosancima ili nekako drugačije ne znam, nisam ih pitao u tom trenutku. To mi je uostalom bilo manje važno, a inače sam odrastao u tolerantnoj i liberalanoj sredini pa dozvoljavam da se svako osjeća i izjašnjava kako hoće. Ratovi budu i prođu. Obični ljudi u njima su na žalost topovsko meso. Neke istine nisu baš uvijek ni blizu onakvima kako ih mi sami vidimo ili hoćemo da vidimo. Sve je to u stvari manje važno. Najvažnije a i najteže je ostati čovjek u svakom trenutku svog života, pa i u ratu. Nedavno sam pustio i suzu čitajući sjećanja jednog od devet pripadnika neprijateljske vojske koje je moja grupa zarobila. Nakon što smo ih zavezali podijelili smo s njima jedinu i zadnju konzervu i pola hljeba jer su i oni isto kao i mi u dvodnevnom haosu bili na cjedilu. Ostavljeni i gladni. Nisam zaplakao iz sažaljenja i sebe, nego ponosan na svoje prijatelje i iskrene riječi i pozdrav od „neprijatelja“. Svako ko je stvarno ratovao zna šta je uvažavanje i ljudskost pa i u ratu, sve ostalo prepuštam lakrdijašima i nazovi „nacionalistima“ tvoga tipa koji samo trućkaju, blebeću i pričaju gluposti koje sa istinom i dobrom ljudskom namjerom nemaju nikakve veze.