Čuvamo li stare sorte od zaborava?

Liči na ovčiju glavu. Stara sorta raširena od balkana do irske :) oni je zovu ovciji nos
Ovo je neki njen varijetet ali to je to
 
Liči na ovčiju glavu. Stara sorta raširena od balkana do irske :) oni je zovu ovciji nos
Ovo je neki njen varijetet ali to je to
To je ta 100%, upravo gledam opise po nekim sajtovima.
Ima dosta varijeteta, ali malo se razlikuje ova po sarama crvene boje. Ne pise nigde mnogo o osobinama, otpprnosti i sl.


Sent from my Lenovo S1a40 using Tapatalk
 
Moja supruga pokušava da uđe u trag jednoj staroj sorti jabuke, čiji ukus pamti iz detinjstva. Ona se seća da je drvo bilo forme kao jablan, a plod neobično duguljast. Takva jabuka je postojala kod nje u dvorištu, a njen deda, koji ju je zasadio, govorio je da se zove "đulabija" i da je to stara sorta, iz doba turske imperije. Međutim, ono što nalazimo pod tim imenom na Guglu, ne odgovara tom opisu. Rešio sam da potražim na turskim sajtovima i pronašli smo je pod nazivom "uzun elma" (duguljasta jabuka). Evo kako izgleda:

https://www.google.rs/search?q=uzun...2ozYAhUFJVAKHee9A2IQ_AUICigB&biw=1536&bih=740

Pošto ne znam turski jezik, uz pomoć Guglovog tursko-srpskog prevodioca sam uspeo da saznam da je ova sorta i u Turskoj veoma retka, da raste 10 m u visinu, sa vertikalnim granama, koje se kasnije savijaju pod teretom roda, da je izuzetnog ukusa i veoma tražena, da se gaji u okolini Kagizmana i da su mnogi pokušavali da je zasade u drugim krajevima Turske, ali ne dobija se takav kvalitet plodova (ovo bi mogla biti lokalna propaganda). Potražnja je nesrazmerno velika u odnosu na ponudu. Cena joj je 3 puta veća od cene ostalih sorti jabuka.

Čitajući ovu temu, primetio sam da neki od članova foruma pominju da imaju staru sortu "jablanku", što mi ukazuje da bi to možda mogla biti ta sorta, bar po obliku krošnje, pa bih vas zamolio da opišete kako izgledaju plodovi jablanke i da li liče na ove sa linka, koji sam postavio.
Evo kako izgleda krošnja:

http://www.kagizmanhaber.com/haber/251/uzun-elma-10-lira--haberleri.aspx
 
Na osnovu ovoga sto si rekao da su grane vertikalno kao kod jablana pa da se kasnije povija pod teretom roda rekao bih da je senabija. Ja sam je igrom slucaja danas kupio u rasadniku u Cacku kao staru sortu, slatkih plodova, stize kad i ostale jabuke u oktobru. Malo sam guglao i pronasao da su joj klonovi obicna senabija i djulabija. Znaci da je verovatno ta.
Sutra cu je, ako vreme dozvoli zasaditi.
 
Za oliver74,

Šumatovka.

ZS_ssj.jpg
Autohtona sorta nepoznatog porekla. Stablo je veoma bujno, uske, piramidalne krune. Plod je sitan (50-80g), izduženo loptastostog oblika, tanke, zelenožute osnovne boje pokožice, prekrivene tamnocrvenom dopunskom bojom sa sunčane strane. Meso je beličasto, čvrsto, slatkonakiselo. Sazreva krajem oktobra i plodovi se čuvaju veoma dugo (do maja). Otporna je prema prouzrokovaču čađave krastavosti (Venturia inaequalis).
 
Za oliver74,

Šumatovka.

ZS_ssj.jpg
Autohtona sorta nepoznatog porekla. Stablo je veoma bujno, uske, piramidalne krune. Plod je sitan (50-80g), izduženo loptastostog oblika, tanke, zelenožute osnovne boje pokožice, prekrivene tamnocrvenom dopunskom bojom sa sunčane strane. Meso je beličasto, čvrsto, slatkonakiselo. Sazreva krajem oktobra i plodovi se čuvaju veoma dugo (do maja). Otporna je prema prouzrokovaču čađave krastavosti (Venturia inaequalis).





24euseq.jpg


Šumatovka.Šta je ovo duguljasto ne znam.
 
I moja sumatovka je duguljasta, bas kao ova na slici. A i u opisu sorte stoji da je blago izduzena. Ova tvoja je ili neki klon sumatovke, ili mi nemamo sumatovku.
 
Ma to sto rasadnicari kace, nema veze sa vezom, uglavnom, svaka cast izuzetzima.
Video sam sliku na prezentaciji Prof. Ognjanova, on je koristio kao donora otpornosti i izgleda kao moja.
Imam je u dzaku, mogu da slikam kasnije, jedino sto je ove godine jako sitna zbog suse, ali je zato rodila mnogo.
 
Da, ova jabuka sa slike koju je postavio bak01 je Dugata, Dugara ili Ivanlija.
Šumatovka je zaista ova jabuka sa slike od zarkodj.
Bar je tako bilo po dosadašnjim spoznajama i shvaćanjima te determinacijama starih sorata.
Rasadnici u 90% slučajeva imaju potpuno krivu fotografiju u opisu sorte koju prodaju.
Pogotovo je to izraženo prilikom opisa starih sorata.
 
Јуче сам био код тетке, и пронађемо заборављену гајбицу крушака старе сорте. Поред 20-сетак мање или више трулих плодова, биле су и ове



Изгубиле су ону румену боју из времена брања, једна је тврда скоро као тада а остале су омекшале. Укус је сасвим пристојан. Чак нису биле ни у подруму, него у качари (то је зграда у којој су некада чуване каце и бурад за вино), која је са једне стране благо укопана око 0,8 због пада терена.
Овако је изгледало у берби (већ сам постављао слике)



 
Једна бресква из мог села, стара око 30 година, броји своје последње дане. По причи је купљена у Задрузи у Блацу, која је тада имала одичан расадник који је освајао бројне награде у Југославији. Једна грана се одломила, мислим да никад није прскана, скоро никад ђубрена, посађена на прилично сиромашном земљишту. Ретко је рађала, због веома честих мразева у селу (микро-клима), али кад роди буде крупна, сочна, одличног укуса. Мана јој је што је мекана и не одваја се коштица од плода.
Сликано на пролеће:
GTb97.jpg
GThZC.jpg
GTAqP.jpg

Е сад, ту исту бресву је мој отац калемио у дворишту, тако што је прекалемио једну грану неке старе самоникле брескве препрошле године, како би је сачувао уколико се ова у селу осуши. Она је невероватно порасла за годину дана (вероватно због старе подлоге), и ове године већ дала род, има једно 20-ак плодова, рекао бих и да је преродила, али жао ми је било да је проређујем. Ево слике:
GTcXe.jpg
 
Nazad
Vrh