Četinari

P

pican

Guest
Da li nekoga zanimaju četinari,ili nekome treba savet šta uraditi i kako ih gajiti,sve na jednom mestu...
nešto o tome možete pročitati i na našem sajtu,adresa je cetinari.info
pozdrav...
 

BP

Član
Učlanjen(a)
16 Sep 2009
Poruka
46
Lokacija
Kragujevac
Odg: četinari

Vidim da si rasadnicar i verovatno znas da mi odgovoris na par pitanja.

Imam u okviru imanja jedno 10-15 ari žešćeg nagiba (odmah iznad dvorišnog placa). Nekada je tu bio šljivar, ali sada nema volova ni konja kojima bi moglo tuda da se uzore i obrađuje. Pada mi na pamet da u tom delu posadim četinare (ima čovek nekakav bor, jedan jedini, pa kad prođem kraj njegovog dvorišta, odmah se oseti miris svežine). Dodatni razlog je to što bih da sprečim eventualnu eroziju te parcele a čini mi se da četinari imaju dubok koren.
Elem, sadio bih one malecke, "patrone" i to gušće (da bih vremenom, uoči Nove godine, mogao malo i da prihodujem). Da li znaš gde takav rasad može da se nabavi i po kojoj ceni.

P.s.
Al da MIRIŠE! Obavezno!
 

jhon dere

Član
Učlanjen(a)
6 Mar 2009
Poruka
961
Lokacija
St.Pazova
Evo mojih "malih" jelkica , pre zime sam iz par šišarki povadio seme i posejap u kontejner stavio napolje iza kuće i tako ostavio i sad vidim da počinju da klijaju , nadam se da će biti nešto od njih . Ima ih oko desetak a nadam se da će biti još .
 

Bora

Prijatelj Foruma
Učlanjen(a)
23 Mar 2010
Poruka
1.633
Lokacija
Šabac
Kod nas ce cetinari da nestanu za 50 godina bice ih samo po saksijama,kao i kod ovog predhodnog kolege.Bezobzirna seca,a obnova nikakva :zli:
 

Toma13

Član
Učlanjen(a)
2 Okt 2009
Poruka
206
Lokacija
Ogulin
Da ti nisu malo prevelike posude, mislim, mogao bi uštedjeti na prostoru i zemlji. U ovom bi stadiju mogao komotno imati 4 - 5 komada u jednoj posudi. Ali ako ih imaš dovoljno, lakše ti je ovako jer si izbjegao kasniji posao!
 

jhon dere

Član
Učlanjen(a)
6 Mar 2009
Poruka
961
Lokacija
St.Pazova
Toma13 pa lakše mi je ovako dok su još mali da ih presadim u veće saksijice i neka rastu , bolje tako nego da ih onda moram opet tumbati i presadjivati , a ušteda ... neznam vidi te saksije su bile 2din kom a zemlja je moja iz bašte tako da nema tu nekih troškova , jedino razmišljam sada da ih zaštitim starim prozorima ubiće ih ova kiša i led .

Deda Lala :ppozdrav: nema tu neke velike mudrosti , izvadiš seme iz šišarke ostaviš preko zime da promrzne napolju u kontejneru i u proleće ono krene i samo ga presadiš i toje to ... ::namigivanje::
 

Toma13

Član
Učlanjen(a)
2 Okt 2009
Poruka
206
Lokacija
Ogulin
Odg: Četinari

Abies Mill. – jele

Opis, rasprostranjenost i upotreba: Rod Abies rasprostranjen je u sjevernoj hemisferi, a obuhvaća oko 40 vrsta iz Sjeverne i Središnje Amerike, Azije, Europe i Sjeverne Afrike (Franklin 1974). Uz autohtone vrste u Sjevernoj Americi uzgaja se nekoliko vrsta iz Europe i Azije.
Vrste roda Abies pripadaju uvijek zelenim vrstama. Karakteristične su po relativno uskoj, obično spiralnoj krošnji i pršljenasto raspoređenim granama. U većini slučajeva, visina stabala vrsta iz roda Abies iznosi između 15 i 30 m, s izuzetkom primjeraka koji rastu na gornjoj granici šumske vegetacije i imaju grmolik oblik. Na prosječnim bonitetima u zapadnom dijelu Sjedinjenih Država visina stabala jele kreću se od 30 do 60 m.
Jele rastu od obalnih područja do gornje granice šumske vegetacije, ali se većinom mogu naći na srednjim do visokim nadmorskim visinama u planinskom području, na relativno hladnim i vlažnim staništima gdje postižu maksimalne dimenzije. Jele se javljaju i u sklopu sjevernih šuma. Mali broj stabala moguće je naći u sastavu šuma na malim nadmorskim visinama u umjerenom pojasu.
U komercijalnoj uporabi u zapadnom području Sjeverne Amerike drvo jela nije bilo cijenjeno, jer je mekše, slabije i ima malu trajnost, u usporedbi s duglazijom i borom. Na brojnim mješovitim staništima u periodu prije Drugog svjetskog rata, stabla bora su selektivno sječena, a jele su ostavljane (Young et al. 1967). Stara stabla nekoliko vrsta iz roda Abies podložna su raznim oblicima truleži, pa su zbog toga opasna jer se mogu prelomiti. Sjekači su stoga izbjegavali ova malovrijedna i opasna stabla, a ujedno svoju pažnju usmjeravali na konverziju borovih šuma u jelova staništa. U davna vremena u tim borovim šumama, razmnožavanje jela je bilo ograničeno zbog čestih požara na tlu. Upotreba jelovine je porasla, nakon što su na Zapadu posječena staništa poželjnijih vrsta, te nakon što je sječa pomaknuta na veće nadmorske visine u planinama ili nakon što se vratila na prethodno posječene borove šume.
Izuzetak u relativno lošoj kvaliteti drveta jele činile su vrste: velebna jela (A. magnifica) i A. procera, koje imaju čvrsto i trajnije drvo. Krajem 19 stoljeća velebna jela bila je poznata kao vrsta od koje su se radile posude za maslac. Čisto drvo ove bilo vrste je traženo za kutije sira i maslaca, zato što jelovo drvo nije utjecalo na okus mliječnih proizvoda. Velike količine ove dvije vrste jela izvoze se u Japan, gdje je ovo meko, bijelo drvo popularno u građevinarstvu.
Vrste roda Abies vrijedan su izvor u proizvodnji celuloze. Balzamasta jela (A. balsamea) i grimizna jela (A. amabilis) su glavno uporište industrije celuloze u sjeverno-istočnom dijelu SAD. Sve autohtone jele, s izuzetkom rijetke A. bracteata, koriste se za celulozu kada god su njihove zalihe dostupne na lokalnom tržištu.
Nekoliko vrsta roda jela je svojstveno za subalpske (visoko-planinske) krajolike. U takvim područjima njihov izgled, sklop i boja pridonose ljepoti Sjeverne Amerike. Jele pomažu u području slivova, gdje su važan faktor u zadržavanju kvalitete i količine vode.
Povećani interes za uzgajanjem autohtonih vrsta u vrtovima naglasio je potrebu za kultiviranjem vrsta roda Abies. Jele čine lijepa, ali relativno sporo rastuća parkovna stabla. Većina autohtonih i nekoliko egzotičnih jela uzgaja se za božićna drvca, te postižu visoku cijenu.
U periodu zadnjih 20 godina pošumljavanje komercijalnih staništa jele radi kontinuirane proizvodnje drveta je postalo uobičajena pojava, za razliku od prethodnog perioda kada su jele smatrane sekundarnim ili korovskim vrstama. Šumski rasadnici postigli su značajan napredak u proizvodnji sadnica.
Provenijencije: Šumari i botaničari davno su uočili pojavu značajne varijabilnosti pojedinih vrsta jela na mjestima preklapanja njihovih areala. Tako je za vrste kao što su A. grandis i A. concolor koje zauzimaju velika prostranstva bilo očigledno da imaju različite provinijencije.
U novije vrijeme izvršene su 3 monografske revizije roda Abies (Franco 1950, Gaussen 1964, Lui 1971). Klasifikacija po Lui-ju (1971) je najprihvaćenija. On je koristio podrod Pseudotorreya, s jednom sekcijom koja obuhvaća vrstu bracteata, i drugi podrod Abies, podijeljen na 14 sekcija. Sve tri podsekcije sadrže kontinuirano varijabilne forme: Grandis obuhvaća amabilis, concolor i grandis; Nobilis obuhvaća magnificu i proceru; a Balsameae obuhvaća balsamea, fraseri i lasiocarpa.
Novije studije koje je izradio Critchfield (198:cool: nude dokaze da je križanje unutar sekcija moguće kod roda Abies, ali je nemoguće za vrste između različitih sekcija.
Franklin (1974) je predložio da je prilikom selekcije rasadničkog materijala u područjima gdje je taksonomija zbunjujuća, a međusobno križanje moguće, provenijencija važnija od imena ili varijeteta. sve dok se pravila varijacije ne razjasne u potpunosti. Za dobivanje rasadničkog materijala najsigurnija praksa je upotreba lokalnog sjemena.
Cvatnja i plodonošenje vrste roda Abies imaju jednospolne cvjetove koji se razvijaju visoko u krošnji. Ženski cvatovi nalaze se na najvišim granama i to dolaze pojedinačno ili u malim grupama na gornjoj strani prošlogodišnjeg izbojka.
Muški cvatovi razvijaju se u skupinama s donje strane jednogodišnjih izbojaka, te se u pravilu nalaze u nižim dijelovima krošnje u odnosu na ženske cvatove, iako ih je ponekada moguće naći na istoj grani. Ženski cvatovi brzo rastu prema gore prateći razvoj izbojka, a u početku razvoja imaju upadljive brakteje. Muški cvatovi imaju izdužen oblik samo tijekom i nakon rasipanja.
Nakon dozrijevanja češeri jela u prosjeku imaju duljinu od 7,5 do 25 cm, i karakterističnog su valjkastog ili jajolikog oblika. Kod nekih vrsta ljuske češera prerastu brakteje, a kod drugih (npr. A. procera) one ostaju uočljive, te skoro prekrivaju cijelu površinu češera. Svaka ljuska nosi dvije sjemenke, iako ljuske blizu vrha i dna češera obično ne sadrže klijavo sjeme. Dozrijevanje i trušenje sjemena događa se odmah u jesen, te uključuje odvajanje ljusaka češera od sjemena, pri čemu na stablu ostaje samo češerno vreteno. Odvajanje ljusaka i sjemena od vretena može biti relativno aktivno kod vrsta čiji su češeri iskrivljeni prilikom sušenja, dok je kod vrsta čiji su češeri pravilni odvajanje pasivno i potreban je vjetar. Vjetar je glavni čimbenik pri rasprostiranju sjemena.
Potpuno razvijeno sjeme ima veliko krilce i karakterističan jajolik ili duguljast oblik. Sjemena ljuska je relativno mekana, smeđa, zagasite ili blago kremaste boje, a sadrži smolne vrećice. Broj, svojstva i položaj smolnih vrećica ovisi o vrsti. Većinu sjemena zauzima mesnati endosperm i dobro razvijeni embrio, koji se može protezati čitavom dužinom endosperma. Kotiledoni su dobro razvijeni, a njihov broj u jednom sjemenu kreće se između 3 i 14.
Većina vrsta jela počinje plodonositi u dobi između 20 i 30 godine, a veći urodi pojavljuju se u intervalima od 2 do 4 godine.
Puno čimbenika utječe na urod češera. Najčešće je veliki broj zrelih jelovih češera prazan (bez sjemena). Točan razlog ove pojave nije utvrđen, a pretpostavlja se da razlog mogu biti nedovoljno oprašivanje i genetske nepravilnosti.
U komercijalnim partijama sjemena pojava nevitalnog sjemena može nastati zbog skupljanja nezrelog sjemena, te nepravilnog rukovanja češerima i sjemenom.
Plodonošenje može biti smanjeno zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, te djelovanja vjeverica i ptica. Zbog kasnih proljetnih mrazeva ženski cvatovi mogu biti djelomično odbačeni od 6 do 8 tjedana nakon otvaranja pupova. Raspršivanje polena može biti smanjeno zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Jelovi češeri omiljeni su izvor hrane za vjeverice. One presjeku i spreme velik broj češera, što može smanjiti urod.
I štetni kukci mogu smanjiti ili ponekad i u potpunosti uništiti urod sjemena.
Sabiranje češera: jelovi češeri se obično skupljaju ručno sa stojećih ili neposredno oborenih stabala, ili se uzimaju češeri koje su prerezale ili sakupile vjeverice. Skupljanje češera koje su prerezale vjeverice je jednostavnije, a ne postoje dokazi da je sjeme skupljeno na ovaj način lošije. Promatranja su pokazala da vjeverice uzimaju češere tek nakon što sjeme sazrije. Češeri se u pravilu čuvaju na hladnom, vlažnom prostoru, gdje je moguće i naknadno dozrijevanje. Češere je moguće sakupiti u periodu od oko mjesec dana između dozrijevanja i početka rasipanja sjemena. S obzirom da se jelovi češeri raspadaju, njihovo sakupljanje nakon toga više nije moguće. Klijavost sjemena jele se povećava sve do sjetve. Izrađeni su popisi za određivanje zrelosti češera i sjemena, oni su zasnovani na sadržaju masti u sjemenu, posebnoj težini češera, ispadanju sjemena iz češera i promjeni boje krilaca.
Vršene su analize kod umjetnog sazrijevanja sjemena, koje su pokazale da se klijavost sjemena može povećati, čuvanjem rano sakupljenih češera u hladnim i vlažnim uvjetima u periodu od nekoliko tjedana. Čuvanje u vlažnom tresetu pokazalo se kao štetno.
Sabiranje i čuvanje sjemena: Sjeme većine vrsta jele, prolazi kroz dvije faze sazrijevanja. Prva faza uključuje prelazak tvari iz češera u sjeme, a druga uključuje promjene metabolizma samoga sjemena. Iz ovog razloga, sjeme ne bi trebalo vaditi odmah nakon sabiranja, a posebno ne iz rano sabranih češera. Vađenje sjemena odmah nakon sazrijevanja može uzrokovati niski vitalitet.
Sjeme jela je krhko, pa se lako može oštetiti prilikom odvajanja od krilca. Gubitak vitaliteta prilikom skladištenja može biti uzrokovan nepravilnom obradom.
Određivanje kvalitete sjemena bez ispitivanja njegove klijavosti: Zbog pojave velikog broja praznog (šturog) sjemena razvijeni su brojni testovi za određivanje kvalitete sjemena. Najjednostavniji su metoda na prerez i analiza upotrebom Rengenskih zraka. Za ubrzavanje standardnih testova klijavosti ili kao ključni dio posebnih testova korišten je i vodikov peroksid. Korišteni su i testovi upotrebom tetrazola, a rezultati se u pravilu podudaraju s rezultatima sjetve u rasadnicima. Brzi testovi u usporedbi s standardnim testovima klijavosti daju precijenjene rezultate vitaliteta sjemena.
Rasadničarstvo: Standardni postupak u rasadničarstvu je proljetna sjetva sjemena stratificiranog u hladnom i suhom prostoru. Običnu jelu (Abies alba) sijemo u jesen bez prethodnog stratificiranja.
Za zaštitu sadnica tijekom prve zime u nekim rasadnicima tlo se malčira piljevinom ili slamom. Klijanci jele u početku imaju spor rast, a na teren se nose kao 2 i 3 godišnje sadnice ili 3 i 4 godišnje presađenice.

Vrste Stratifikacija (dani) Godišnje doba Gustoća (m2) Dubina (cm)
A. alba 0 Jesen 340 1.9
A. concolor 28 Proljeće 370 1.9
A. grandis 0 Proljeće 375 2.0
A. nordmanniana 60 Proljeće 525 2.5
 

dzionik

Član
Učlanjen(a)
2 Sep 2009
Poruka
1.959
Lokacija
Beograd
U komercijalnoj uporabi u zapadnom području Sjeverne Amerike drvo jela nije bilo cijenjeno, jer je mekše, slabije i ima malu trajnost, u usporedbi s duglazijom i borom.
Ovo je netačno za duglaziju, ona brže raste ali kao tehničko drvo je skoro neupotrebljivo. Nije ni nešto tvrdje od jelovine ali ima interesantnu osobinu da je skoro nemoguće zakucati ekser a naročito ga izvaditi iz ovog drveta. Uvija se i ima tenziju pa hoće da pukne a skoro obavezno se krivi prilikom sečenja. Trajnost je takodje za diskusiju jer sam imao slučajeva da protruli za par godina i to srčevina. Ovo važi naravno za duglaziju odgajanu kod nas, moguće je da je američka bolja.

Jhona svaka čast.....
 

wulf

Član
Učlanjen(a)
24 Apr 2010
Poruka
247
Lokacija
Sjenica
Nemoj pogresno da me shvatite ali cetinari se u Srbiji obnavljaju srecom po njih a nesrecom po sela koja su iz godine u godinu sve vise pusta.Naslednici imanja posto zive po gradovima a da zemlja ne bi urasla u korov,sade vecinom smrcu na zemlji svojih predaka.Nacin jednostavan-oko sredine decembra odete u Sumsku Upravu koja gazduje sumama na podrucju gde se vasa parcela nalazi i podnesete zahtev za posumljavanje zemljista.Postoje dva uslova-da donesete posedovni list na kome stoji da ste vlasnik zemljista koje mora biti 6,7 i vece klase .Sumskoj Upravi Drzava nadognadjuje sadnice a vi dobijate dzabe.Posto svaka uprava dobija oko 10 xa u prolece i 10 u jesen za privatna posumljavanja onda ako je interesovanje veliko male su i povrsine po pojedincu koje se dodeljuju a posto prosek smrca ide 2 000 kom po 1 xa nije za bacati.Pozdrav od sum ing. Mladena iz Sjenice.
 

sasamunze

Član
Učlanjen(a)
6 Maj 2011
Poruka
145
Lokacija
Beograd
Ovo sto je Mladen rekao ja sam zivi primer. Predprosle jeseni smo posadili oko 500 jelki i borica. Posle 15 god a mozda i vise pisanja zahteva za sadnicama. Kako se ni tad nismo nadali poklonu od drzave tako se nismo bas ni pripremili bas naj bolje. Kad su nas zvali da preuzmemo sadnice zapucali smo na putod 220 km odma, preuzeli sadnice poceli sa krcenjem zbunja, trnja cerovih mladara itd... Nekad je to pokojni djed drzao uredno, imao 25 ovaca i sve je bilo cakom pakom. Sad nema 25 ljudi u celom zaseoku na 3km u precnik.

Da bi napravili presek cerove sume (koja se nalazi iznad pasnjaka) resili smo da posadimo cetinare ispod sume u livadi i to nekih 20m u sirinu i kolko je plac dug. Mlade sadnice su se primile oko 2/3 sto kazu da nije lose, mada ja mislim da ih je ovogodisnja susa bas upropastila jel ih je proletos bilo kudi kamo vise zeleni. Sad sam napokon i sve stare nove mladare iz korenja, panjeva uspeo da iskrcim i oslobodim cetinare u potpunosti. Posto proletos nisam stigao sve dok lisce nije izaslo i zaklonilo mi mlade cetinare pa nisam smeo ulaziti da ih ne bih zgazio ili prilikom kopanja povredio.

Jel zna neko od koje godine ili visine cetinara smem koristiti neku hemikaliju za unistavanje korova trnja i mladara cera izmedju cetinara. I jos jedno bitno pitanje, jel neko pod kresivao donje grane cetinara ( jelki ili borova) i kolko i u kom mesecu, posto imam par jelki u ogradi i sad bih stavim zicu ali mi smetaju dojne grane jelki a jelke su oko 3-5m visine.
unapred hvala na pomoci
 

sasamunze

Član
Učlanjen(a)
6 Maj 2011
Poruka
145
Lokacija
Beograd
zna li neko nesto o pod kresivanju dolnih grana cetinara (jelki i borova prvenstveno). u kom mesecu i kolko smem da ih podkresem da bi isle u visinu sto vise
unapred hvala
 

dzionik

Član
Učlanjen(a)
2 Sep 2009
Poruka
1.959
Lokacija
Beograd
Jedan do dva reda godišnje u toku vegetacije, zavisno od veličine i mase lišća. Važno je da se ne ošteti kragna grane prilikom rezanja ali i da se ne ostavi preveliki patrljak.
 

sasamunze

Član
Učlanjen(a)
6 Maj 2011
Poruka
145
Lokacija
Beograd
hvala dzionik
ja do sad sekao obicno u maju ili septembru, a kad pocinje a kad zavrsva vegetacija kod smreka tj jela
 

RUŠKA

Član
Učlanjen(a)
30 Jan 2010
Poruka
38
Lokacija
Polumir Kraljevo
Bor i jelu možete kresati krajem oktobara, pa do prvog maja najkasnije.............
jer u maju kreće vegetacija i na 2000 m. a na manjoj nadmorskoj visini i ranije.
 
Vrh