A bilo je i onih Srba koji su želeli da kao srpski nacionalisti žive i upravljaju tadašnjom Yu gde bi se mi kao većinski narod pitali za sve, dok bi drugi postali druga klasa. Pa onda kad su videli da se neki gle čuda i bune protiv toga onda su hteli veliki Srbiju po mogćstvu etnički čistu. Naravno postojale su takve ekipe u sve 3 bitne republike i svuda su došli na vlast. Od svega na kraju dobili smo etnički čistu Hrtvastu smo što smo mi bili ti koje su čistili. Nekako smo uspeli da se izborim za tu Repobliku Srpsku. Doduše u sastavu federacije, a ne Srbija pa je i taj uspeh upitan.
Znači Slovenija, Makedonija odoše za dva dana. Jedna mirno (posle uzela manastire i crkve bez da iko pomene išta), druga ne tako mirno, i niko da pisne. Posle kad su kod Hrvatske krenuli da pište bilo je kasno. Ode i ta Bosna. Posle Kosovo i na kraju čak i Crna Gora. A mi dobili bombardovanje. Čisto da nas podsetie gde smo na svetskoj mapi moći.
I posle slušam Sloba vodio dobru politiku. Je li? A kako onda izgleda kad se politika loše vodi?

Uvdeš zemlju u skoro deceniju ratova od kojih apsolutno sve izgubiš. Pri tom narodu plasiraš priče da si pobedio. (priče u koje mnogi veruju i dan danas). Kažu nije mnogao drugačnije, svetski moćnici se urotili protiv nas. A što su se urotili? Mrze nas što smo toliko lepi, pametni i uspešni? Ili je možda opet loša politika? Ne možeš da teraš inat svima i da se kurčiš kada uopšte nije vreme za to i nisi u takvoj poziciji. Moralo je **greška da se proda. E sad majstor politike bi to uradio u što manjoj meri sa što boljim pozcijama za nas. Ovako su opet uzeli sve što su hteli. Pa i više i. Pri tom smo morali da im platimo za neprijatnost koji su imali.