Moje selo, je jedno od mnogih koje ne proizvede mleka ni za sopstvene potrebe. Ima toga da ljudi nece da rade, ali ima i toga da su jako malo placeni za taj svoj rad i da im je bolje da rade nesto drugo. Jedno "robovlasnicko drustvo" iz moje okoline, radnike placa 140 dinara na sat i daje im 3 obroka dnevno. Minimum moras da radis 10 sati, sest dana u nedelji. Naravno ako mozes da izdrzis omogucice ti da radis i 24h sedam dana u nedelji. Kad izracunas koliki ti je profit od krava i podelis ga sa satnicom, vidis da ti je mnogo bolje da radis u pomenutom RV. Drustvu. Pritom ne postoji rizik uginuca,kradje...Nema amortizacije objekata i masina, takodje nemas da razmisljas da li ce ti isplatiti mesari bikove i koliko ce te zavlaciti dugo za pare, da li ce mlekara otici pod stecaj i ostatiti vecni duznik za mleko od prethodnih sest meseci. Ovde platu podignes svakog petka. Do pre par meseci sam radio u firmi i bio hobi poljoprivrednik. Imao sam desetak junadi 4-6 krmaca, hranio godisnje 2 ture po 30-ak tovljenika, prodavao ostatak prasica, imao nesto zivine i radio svojih 11.5 hektara zemlje. U jednom momentu vise nisam mogao da uskladim firmu i poljoprivredu, pa sam morao da se odlucim za jedno. Resio sam da napustim posao i nabavim 10-ak junica iz sopstvenih sredstava. Trebao mi je mesecni priliv novca pa mi se to ucinilo kao najbolje resenje. Medjutim bas u tom momentu, pocese da uvode kvote za mleko, smanjise cenu... Mlekare mnogima ostadose duzne po par meseci... Nisam se usudio da zagrizem. Posto se od ovoga sto sad imam tesko prezivljava, ja ponovo trazim posao. Nije mi bio potreban nikakav kredit nikakva posebna subvencija... Samo da sam imao garantovan otkup uz neku garantovanu cenu. Medjutim ovoj drzavi ocigledno nije bitno da mlecno govedarstvo postoji. Tako da na mesto da budem "skolovani mladi poljoprivrednik" ja cu negde raditi neki bezvezni posao, od kog ni drzava ni ja necemo imati neku veliku korist, samo kapitalista za kog cu raditi. Pricaju o izvozu mleka i mesa za Rusiju, ne znam samo odakle ce da nabave mleko i meso. Nista oni ne rade da se svinjci i stale napune, samo odvracaju ljude papirologijom i raznim glupostima. Cene veterinarskih usluga i stocne hrane stalno rastu, dok cena mleka pada. Kod mene u selu mlekara placa mleko 26 dinara, potom iz tog mleka izvuku sve zivo(da bi napravili sir, pavlaku, jogurt) a onda ga prodaju sa o.8% mm po 70-80dinara. Suncokret kupe prosle godine po 27, a sacmu nam prodaju po 42. Ulje naravno prodaju po ceni kao i kad su nam suncokret placali 55 dinara, ne bitno sto im je sirovina sad duplo jeftinija. Pre 2 godine kukuruz su placali 26, prosle godine 13 ali cena gotove hrane nije pala, kao da taj kukuruz nije vecinska komponenta u toj vreci. Naravno kad cene potrosacke korpe skoci odmah udri po seljaku, jer oni su krivi za poskupljenje hrane. Nema veze to sto peradjivaci i trgovci uzmu jos dva dinara na taj jedan seljacki, njih niko ni ne pominje. Sve dok drzava ne shvati, da nema ekonomije bez proizvodnje, nama bolje biti nece. Jos mi nedavno dodje komsinica da mi kaze, kako sam mnogo pametan, imam "mini farmu" usred sela sa koje se siri amonijak koji svi oni u komsiluku udisu, a ja sam pobegao u drugu ulicu da bi imao cist vazduh. Pritom od te mini farme koja siri smrad samo ja imam korist. Pokusao sam da joj objasnim da zivimo u selu, da je normalno da ljudi drze stoku... Da i u toj drugoj ulici u koju sam "pobegao" i ako ja ne drzim stoku drze komsije, da i ja tamo udisem amonijak koji se siri iz njihovih stala.. Da je ove stale i svinjce podigao jos moj deda da se tu stoka drzala jos od kad nam je Marija Terezija podelila placeve... Na kraju sam joj obecao da cu je obestetiti jednim punim kolicima stajskog djubreta, kad god bude htela, poslao u .... Od tada cekam samo kad ce mi poslati inspekciju, koja ce naravno naci razloga da me kazni, jer para u budzetu uvek treba. I posle se postavlja pitanje zasto niko nece da drzi stoku. Pa ko da izadje na kraj sa veterinarima,mesarima,mlekarima,fabrikama stocne hrane, inspekcijom,komsijama...