Baš juče dok sam se vraćao iz sela u BG o nečem sličnom sam razmišljao. Ljudi sa foruma koji me znaju, znaju koliko volim selo i cenim muku seljačku i taj rad koji nije ni peti deo vrednovan. Elem, ove godine iz mog zaseoka je poslednji djak završio 8. razred i otišao u srednju školu u grad a na vidiku nema deteta (nije rođeno a nažalost nema ni ko da ga rodi) koje će krenuti u 1. razred u seoskoj školi iz mog zaseoka. Baš me uhvatila tuga, jer koliko god se trudio da imam lepe misli i volju da radim u selu (moja egzistencija ne zavisi od sela), to je siguran znak da je i poslednji ekser udaren u kovčeg mom selu. Kako stižu sve veće obaveze, napredovanje na poslu, porodica se širi hvala Bogu, bojim se da ću sve manje vremena imati za selo, a opet ta zemlja me je odgajila i odškolovala i napravila ovakvimm kakav jesam, da izdržim fizički rad i da znam to sutra ceniti, ne znam kako ću je ostaviti zaparloženu. Hvala Bogu, taj dan nije na vidiku, kad će sve biti na meni, ali on je neizbežan. Kad sam odbranio doktorat, na kraju je red zahvaliti se porodici i ljudima koji su bila podrška, pomoć i tako dalje, ja sam se pored njih zahvalio i svom selu i seljacima. Manje više svima je to bilo simpatično, video sam da me je samo jedan čovek iz publike razumeo. On je Hrvat,kolega profesor, godina je koliko imaju moji roditelji a nalazi se u situaciji u kojoj ću se ja naći u budućnosti, jedino je on shvatio da hoću da se zahvalim selu kakvo želim da pamtim, a koje nažalost nema budućnost. E sad ima raznih tvrdnji, da sela nastala u 19. veku u Centralnoj Srbiji tipa "zbeg" nemaju svoju budućnost, jer je njihova namena bila zaštitta stanovništva i nastajala su na nepristupačnom terenu, a većina sela su takva. Al opet ne mogu da prihvatim naselja nastala tik uz velike gradove ili u okviru gradova gde su dominantno naseljeni ljudi iz tih istih sela, vidi se da im tu nije mesto, samo pogledajte Radovana 3 i sve će vam biti jasno o kakvom mentalitetu se tu radi. Situacija nije sjajna, bojim se da rđava vremena tek dolaze a nama je da negujemo i čuvamo ognjišta, jer nažalost držvava je slepa i ne vidi da nestaje.