Na mnogo mesta se prepliće tema djubrenja, troškovi proizvodnje i izbor ratarskih useva u 2022. godini, zbog toga sam pomislio da pokrenem novu temu i da podelim sa učesnicima foruma svoja razmišljanja.
Pred nama je ogroman izazov u vidu zasnivanja proizvodnje u 2022. godini. Na izbor useva za sledeću proizvodnu godinu utiču cene proizvoda, cena mineralnih djubriva, planirani troškovi proizvodnje (nemamo predstavu tačno koliki će biti, jer je za očekivati i korekcije cene semena, i hemije) i plodored. Iz razgovora sa pojedinim proizvodjačima, kao i čitajući diskusije na forumu stekao sam utisak da će se površine pod sojom povećati. Osnovna dva razloga su ta što se soja ne mora djubriti osnovnim djubrivima, a i dosta proizvođača ima sopstveno seme kod kuće. Očekujem relativno smanjenje površina pod pšenicom, prvenstveno zbog činjenice da dosta kukuruza još nije ovršeno, ali imajući u vidu činjenicu da se optimalni rokovi setve pšenice pomeraju ka kraju oktobra, to ne mora ništa da znači. Očekujem manje površine pod kukuruzom, a zadržavanje površina pod repom i suncokretom.
Ono što bi trebalo da bude primarno kod proizvodjača po mom mišljenju, pored regiona iz kog su proizvođači, jeste plodored i dugoročno planiranje. Nažalost rekao bih da je plodored i dugoročno planiranje nešto što mali broj proizvodjača praktikuje.
U godini koja je pred nama treba dobro izanalizirati u kakvom je stanju zemljište i predusev koji napušta parcelu. Nažalost mali broj proizvodjača zna stvarno stanje svojih njiva i djubri se napamet. Ovo sada dolazi na naplatu. Soja, kukuruz i pšenica prinosom iznose dosta fosfora i stanje ovog elementa bih rekao da je najvažnije za predstojeću sezonu. Zemljišta u Vojvodini su bogata kalijumom tako da deficita ovog elementa neće biti. Što se tiče azota, njegova mineralizaciona sposobnost zavisi od procenta humusa i klimatskih prilika tokom godine. Zbog visoke cene azotnih djubriva, očekujem priličnu korekciju na dole i upotrebe ovog elementa. Ipak mislim da će se mnogi iznenaditi i to prijatno i pored smanjenja djubrenja ovim elementom.
Sada bih izložio naš plan za 2022. godinu.
Krenuo bih od pšenice. Predusev kukuruz, njiva ujednačena optimalno obezbedjena fosforom i kalijumom. N-min prošle godine pred kukuruz pokazao 106 kg azota. Odlučili smo da na ovu njivu idemo sa 200 kg 16:16:16. Obično smo radili ureu i MAP, ali zbog izuzetno visokih cena smo se odlučili za neku rekao bih poprilično skromnu varijantu. Ono što treba uzeti u obzir jeste i činjenica da je kukuruz na ovoj njivi rodio nekih 6.5 tona po ha. Samim tim daleko manje hraniva je odneto prinosom, pogotovo ako poredimo ovo sa prošlom godinom kada smo sejali pšenicu na kukuruz koji je rodio 14 tona po ha. Na osnovu N-min analize ćemo prihraniti pšenicu. Prošle godine je trebalo samo 70 kg čistog azota po ha, tako da ne očekujem da će trebati mnogo više i ove. Da rezimiram, ne očekujem drastično manji prinos 2022. godine i pored redukcije u djubrenju.
Šećerna repa ide posle pšenice, pa ću njenu proizvodnju sledeću analizirati. Ove godine cena djubriva je diktirala i način djubrenja š. repe. Više volim da koristim 8:15:15 u proizvodnji repe, ali zbog više cene u odnosu na 16:16:16 i repu smo djubrili sa drugom formulacijom. Primenili smo 400 kg po ha ovog djubriva. Doze P i K su na osnovu mog iskustva optimalne, istina malo više azota je primenjeno, ali s obzirom na cenu uree, ovo može da bude i plus. Uradiću N-min i za repu. Odluku o djubrenju azotom diktiraće pored cene, najavljena nestašica djubriva. Maksimum u proleće će biti 50 kg azota po ha. Možda prodje i bez djubrenja azotom.
Posle repe u našem plodoredu dolazi soja. Ovaj usev ne djubrimo osnovnim hranivima godinama, tako da ćemo se iste agrotehnike pridržavati i u sledećoj godini. Rod soje nam se ne smanjuje posle šećerne repe i zaista smo jako zadovoljni prinosima soje koje ostvarujemo.
Kukuruz sejemo posle soje. Kupili smo MAP i ići ćemo nekih 150 kg ovog djubriva po ha. Soja nije preterano rodila ove godine, tako da i sa te strane imamo manje iznošenje hraniva, prvenstveno mislim na fosfor. Azotno djubrivo će zavisiti kao i kod repe od N-min analize, njegove cene i raspoloživosti na tržištu. Ne verujem da ćemo preterivati.
Kod svih okopavina smo unazad nekoliko godina koristili elixirov superstart. Mislim da ćemo se pridržavati te tehnologije i dalje.
Da zaključim, dobro poznavanje svojih parcela, kvalitetan rad prethodnih godina i dugoročno planiranje će po meni biti dobitna kombinacija u ludoj 2022. godini. Sve to posebno dolazi do izražaja u nepovoljnim godinama.
Srećna nam svima proizvodna 2022. godina i nadam se da nisam previše ugnjavio sa ovolikim tekstom.
Pred nama je ogroman izazov u vidu zasnivanja proizvodnje u 2022. godini. Na izbor useva za sledeću proizvodnu godinu utiču cene proizvoda, cena mineralnih djubriva, planirani troškovi proizvodnje (nemamo predstavu tačno koliki će biti, jer je za očekivati i korekcije cene semena, i hemije) i plodored. Iz razgovora sa pojedinim proizvodjačima, kao i čitajući diskusije na forumu stekao sam utisak da će se površine pod sojom povećati. Osnovna dva razloga su ta što se soja ne mora djubriti osnovnim djubrivima, a i dosta proizvođača ima sopstveno seme kod kuće. Očekujem relativno smanjenje površina pod pšenicom, prvenstveno zbog činjenice da dosta kukuruza još nije ovršeno, ali imajući u vidu činjenicu da se optimalni rokovi setve pšenice pomeraju ka kraju oktobra, to ne mora ništa da znači. Očekujem manje površine pod kukuruzom, a zadržavanje površina pod repom i suncokretom.
Ono što bi trebalo da bude primarno kod proizvodjača po mom mišljenju, pored regiona iz kog su proizvođači, jeste plodored i dugoročno planiranje. Nažalost rekao bih da je plodored i dugoročno planiranje nešto što mali broj proizvodjača praktikuje.
U godini koja je pred nama treba dobro izanalizirati u kakvom je stanju zemljište i predusev koji napušta parcelu. Nažalost mali broj proizvodjača zna stvarno stanje svojih njiva i djubri se napamet. Ovo sada dolazi na naplatu. Soja, kukuruz i pšenica prinosom iznose dosta fosfora i stanje ovog elementa bih rekao da je najvažnije za predstojeću sezonu. Zemljišta u Vojvodini su bogata kalijumom tako da deficita ovog elementa neće biti. Što se tiče azota, njegova mineralizaciona sposobnost zavisi od procenta humusa i klimatskih prilika tokom godine. Zbog visoke cene azotnih djubriva, očekujem priličnu korekciju na dole i upotrebe ovog elementa. Ipak mislim da će se mnogi iznenaditi i to prijatno i pored smanjenja djubrenja ovim elementom.
Sada bih izložio naš plan za 2022. godinu.
Krenuo bih od pšenice. Predusev kukuruz, njiva ujednačena optimalno obezbedjena fosforom i kalijumom. N-min prošle godine pred kukuruz pokazao 106 kg azota. Odlučili smo da na ovu njivu idemo sa 200 kg 16:16:16. Obično smo radili ureu i MAP, ali zbog izuzetno visokih cena smo se odlučili za neku rekao bih poprilično skromnu varijantu. Ono što treba uzeti u obzir jeste i činjenica da je kukuruz na ovoj njivi rodio nekih 6.5 tona po ha. Samim tim daleko manje hraniva je odneto prinosom, pogotovo ako poredimo ovo sa prošlom godinom kada smo sejali pšenicu na kukuruz koji je rodio 14 tona po ha. Na osnovu N-min analize ćemo prihraniti pšenicu. Prošle godine je trebalo samo 70 kg čistog azota po ha, tako da ne očekujem da će trebati mnogo više i ove. Da rezimiram, ne očekujem drastično manji prinos 2022. godine i pored redukcije u djubrenju.
Šećerna repa ide posle pšenice, pa ću njenu proizvodnju sledeću analizirati. Ove godine cena djubriva je diktirala i način djubrenja š. repe. Više volim da koristim 8:15:15 u proizvodnji repe, ali zbog više cene u odnosu na 16:16:16 i repu smo djubrili sa drugom formulacijom. Primenili smo 400 kg po ha ovog djubriva. Doze P i K su na osnovu mog iskustva optimalne, istina malo više azota je primenjeno, ali s obzirom na cenu uree, ovo može da bude i plus. Uradiću N-min i za repu. Odluku o djubrenju azotom diktiraće pored cene, najavljena nestašica djubriva. Maksimum u proleće će biti 50 kg azota po ha. Možda prodje i bez djubrenja azotom.
Posle repe u našem plodoredu dolazi soja. Ovaj usev ne djubrimo osnovnim hranivima godinama, tako da ćemo se iste agrotehnike pridržavati i u sledećoj godini. Rod soje nam se ne smanjuje posle šećerne repe i zaista smo jako zadovoljni prinosima soje koje ostvarujemo.
Kukuruz sejemo posle soje. Kupili smo MAP i ići ćemo nekih 150 kg ovog djubriva po ha. Soja nije preterano rodila ove godine, tako da i sa te strane imamo manje iznošenje hraniva, prvenstveno mislim na fosfor. Azotno djubrivo će zavisiti kao i kod repe od N-min analize, njegove cene i raspoloživosti na tržištu. Ne verujem da ćemo preterivati.
Kod svih okopavina smo unazad nekoliko godina koristili elixirov superstart. Mislim da ćemo se pridržavati te tehnologije i dalje.
Da zaključim, dobro poznavanje svojih parcela, kvalitetan rad prethodnih godina i dugoročno planiranje će po meni biti dobitna kombinacija u ludoj 2022. godini. Sve to posebno dolazi do izražaja u nepovoljnim godinama.
Srećna nam svima proizvodna 2022. godina i nadam se da nisam previše ugnjavio sa ovolikim tekstom.