Ovo sam pronasao:
MIKROTOKSINI I NJIHOV UTICAJ, PREVENCIJA I LEčENJE MLEčNIH GOVEDA
PLESNI - LATENTNA OPASNOST ZA MUZARE
Plesni su vlaknaste gljivice koje se mogu naći u stočnoj hrani, kako u kabastim tako i u koncentrovanim hranivima. Plesni mogu da dovedu do oboljenja mlečnih krava, posebno kod životinja sa slabim imunitetom, uzrokujući bolesti poznate kao mikoze. Plesni, takoðe, proizvode jedinjenja koja se jednim imenom nazivaju mikotoksini, a imaju štetne efekte po životinje koje konzumiraju zaraženu hranu. Ovi poremećaji su poznati kao mikotoksikoze. Procenjeno je da je u celom svetu oko 25% useva godišnje pogoðeno mikotoksinima. Ispitivanja stočne hrane, u cilju ispitivanja sadržaja mikotoksina, pokazuju da mikotoksini jesu stalni razlog za brigu.
Mikotoksini stočnu hranu mogu kontaminirati dok su biljke na polju, u toku žetve ili tokom skladištenja, prerade ili hranjenja. Plesni su prisutne u celoj životnoj sredini. Spore leže na plitkom površinskom sloju tla i na ostacima biljaka, te tako mogu lako da zaraze biljke u toku rasta. Bolesti biljaka na polju karakterišu gubitak u prinosu, gubitak u kvalitetu i kontaminacija mikotoksinima. Razvoj plesni i proizvodnja mikotoksina obično se povezuje sa ekstremnim vremenskim uslovima koji su uzrok oštećenja biljaka, lošim uslovima skladištenja i uslova hranjenja.
Opšte je prihvaćeno da su plesni Aspergillus, Fusarium i Penicillium najvažnije u proizvodnji mikotoksina štetnih po životinje. Najopasniji mikotoksini su: aflatoksin (uglavnom proizvodi plesan Aspergillus), deoksinivalenol, zearalenon, toksin T-2 i fumonizin (proizvodi plesan Fusarium) i ohratoksin i toksin PR (prozvodi plesan Penicillium). Poznato je još nekoliko drugih mikotoksina koji se povremeno javljaju i štetno utiču na životinje. Postoje stotine različitih mikotoksina koji se razlikuju po hemijskoj strukturi i uticaju na životinje. U prirodi je malo verovatno da će se u stočnoj hrani naći samo jedan mikotoksin - uvek se nalazi više njih u kombinaciji.
Stvaranje aflatoksina (plesan Aspergillus flavus) na kukuruzu potpomažu vrućina i suša koje su vezane za topliju klimu. Plesni Fusarium najčešće pogaðaju kukuruz, izazivaju truljenje klasa i stabljike i prouzrokuju biljnu šugu. Bolesti koje uzrokuje plesan Fusarium na kukuruzu češće se povezuju sa toplim uslovima prilikom formiranja svile, oštećenjima od strane insekata kao i vlažnim uslovima u kasnijim fazama razvoja. Kod pšenice, velika vlaga tokom cvetanja i posle cvetanja povezana je sa učestalijom pojavom mikotoksina. Plesni Penicillium razvijaju se u vlažnim i hladnim uslovima, dok je nekima potrebno prisustvo manjih količina kiseonika.
Mikotoksini mogu povećati učestalost bolesti i smanjiti efikasnost stočarske proizvodnje.4,10,12 Mikotoksini, takoðe, mogu biti osnovni uzročnici akutnih zdravstvenih problema ili problema u proizvodnji mlečnih stada, a mikotoksini doprinose i razvoju hroničnih problema (velika učestalost bolesti, slaba reprodukcija i prozvodnja mleka ispod optimalnog nivoa). četiri osnovna načina delovanja mikotoksina su: 1) smanjuju uzimanje hrane ili povećavaju odbijanje hrane 2) menjaju nutritivnu vrednost hrane, apsorpciju i metabolizam hranljivih materija 3) utiču na lučenje endokrinih i egzokrinih žlezda i 4) slabe imunološki sistem. Teško postavljanje dijagnoze ograničava prepoznavanje uticaja mikotoksina u proizvodnji. Simptomi su često nespecifični i rezultat su niza uticaja, što otežava ili onemogućava postavljanje dijagnoze. Teško postavljanje dijagnoze rezultat je i ograničenog istraživanja, kombinacije više mikotoksina, neravnomerne rasprostranjenosti, interakcija sa drugim faktorima i zbog problema uzorkovanja i analize.
Zbog teškoća u postavljanju dijagnoze, rešenje problema mikotoksina postaje proces eliminacije i udruživanja. Odreðene činjenice mogu biti od pomoći: 1) mikotoksine treba smatrati mogućim primarnim faktorom koji dovodi do gubitaka u proizvodnji i češćem oboljevanju životinja 2) dokumentovani klinički znaci kod preživara ili drugih vrsta mogu se koristiti kao smernice za ono što se posmatra na farmi 3) uticaj na organe kao i specifična oštećenja tkiva mogu se koristiti kao sredstvo za odreðivanje mogućih uzročnika 4) autopsija može pokazati samo iritaciju creva, edem ili opštu upalu tkiva 5) zbog uticaja mikotoksina na slabljenje imunološkog sistema, mogu se primetiti atipične bolesti ili veća učestalost bolesti 6) reakcije na dodate adsorbense u hranu ili razblaživanje zaražene hrane mogu pomoći u postavljanju dijagnoze 7) treba vršiti analize hrane ali tačno uzorkovanje je problem.14
Simptomi delovanja mikrotoksina na mlečna goveda razlikuju se zavisno od toksina i njihove interakcije sa drugim stresorima. Najčešće su pogoðene krave koje su pod većim stresom. Simptomi mogu biti nespecifični i širokog opsega, a postoji samo nekoliko simptoma koji se mogu opaziti: smanjena proizvodnja mleka, manja konzumacija hrane, povratna dijareja (ponekad sa krvavim ili tamnim izmetom), nakostrešenost dlake, poremećaj reprodukcije koji uključuje neredovne estrusne cikluse, manji stepen začeća, embrionalna smrtnost i pojava estrusa u toku graviditeta. Takoðe, uočava se i veća pojava bolesti: dislocirano sirište, ketoza, zadržana placenta, metritis, mastitis i masna jetra. Krave slabo reaguju na veterinarsku terapiju.
Aflatoksin
Aflatoksin uglavnom stvara Aspergillus flavus i može da zarazi kukuruz, pšenicu, pirinač, seme pamuka i kikiriki. Aflatoksin je karcinogen i izlučuje se u mleku. Zato Ministarstvo za hranu i lekove u SAD (FDA) ograničava aflatoksin na maksimalno 20 ppb u hrani krava u laktaciji i 0,5 ppb u mleku. Opšte pravilo je da će koncentracije aflatoksina u mleku iznositi otprilike 1,7% koncentracije aflatoksina u suvoj materiji celog obroka. Dakle, krave koje konzumiraju hranu koja sadrži 30 ppb aflatoksina davaće mleko sa reziduama aflatoksina malo iznad nivoa od 0,5 ppb.. Proizvodnja i zdravlje mlečnih grla pogoðeni su kad su nivoi aflatoksina veći od 100 ppb, a ta količina dovodi do 3 puta veće količine aflatoksina u mleku od dozvoljne. Guthrie je pokazao da je reproduktivna efikasnost opala kada su krave konzumirale 120 ppb aflatoksina, i da hrana bez mikotoksina dovodi do povećanja količine mleka za više od 25%.8
Deoksinivalenol ili Vomitoksin
Deoksinivalenol je mikotoksin koji proizvodi Fusarium i najčešće se javlja kod žitarica: kukuruz, pšenica, ječam i zob. Ponekad se zove vomitoksin zato što se prvo povezivao sa povraćanjem kod svinja. Ispitivanja na svinjama su pokazala da je Deoksinivalenol (DON) mikotoksin koji se povezuje sa odbijanjem hrane, dijarejom, poremećajima u reprodukciju i smrtnost. Podaci o uticaju DON-a na mlečna goveda pokazuju vezu izmeðu zagaðenja hrane i slabih proizvodnih rezultata u mlečnom stadu ne utvrðujući uzrok i posledicu.18 Mlečna stoka koja je konzumirala hranu zaraženu uglavnom sa 2,5 ppm DON-a reagovala je na uključivanje gline kao apsorbensa u ishrani, što je ukazalo da DON može smanjiti proizvodnju mleka. Izveštaji sa terena dokazuju da DON utiče na slabe proizvodne rezultate mlečnih grla.7,14 Rezultati jednog istraživanja u Kanadi, u kome je korišćeno 18 krava prve laktacije, a praćen središnji deo laktacije (prosečno 19,5 kg mleka), pokazali su da krave koje konzumiraju hranu zaraženu sa DON-om (4 do 5 ppm) daju 13% manje na mast korigovanog mleka od krava koje su konzumirale zdravu hranu.2 Kratkoročna ispitivanja pokazala su da DON ima malo ili nimalo uticaja. Goveda i ovce podnela su DON do 21 ppm bez očiglednog uticaja. Poput drugih mikotoksina, čist DON dodat hrani nije toliko toksičan kao DON u prirodno zaraženoj hrani. Smatra se da je ovo rezultat interakcije više mikotoksina u prirodno zaraženoj hrani. Ovi mikotoksini mogu imati takvu interakciju da uzrokuju simptome koji su drugačiji ili teži od očekivanih. Na primer, sada je poznato da fuzarička kiselina reaguje sa DON-om i uzrokuje povraćanje, a to se ranije pripisivalo samo DON-u i dovelo je do korišćenja trivijalnog imena vomitoksin umesto DON. Veruje se da DON služi kao marker, pokazujući da je hrana bila izložena delovanjima koja pogoduju razvoju plesni i mogućem nastanku nekoliko mikotoksina. Hrana pozitivna na DON može sadržati druge mikotoksine, stoga bi nivo DON-a od 300 do 500 ppb u hrani mogao značiti problematičnu hranu i važno upozorenje.
Toksin T-2
Toksin T-2 je vrlo moćan mikotoksin koji proizvodi Fusarium i koji se sreće u malom procentu uzoraka hrane (<10%). T-2 se povezuje sa smanjenom konzumacijom hrane, smanjenom proizvodnjom, gastroenteritisom, unutrašnjim krvarenjem, smanjenom reproduktivnošću i većom smrtnošću. T-2 je toksičan za tkivo creva, limfno tkivo, jetru, bubrege, slezinu i koštanu srž, a zna se da utiče na sintezu proteina i smanjenje imuniteta. Mali je broj podataka delovanja na domaće životinje, ali su efekti na laboratorijskim životinjama bili predmet većeg broja istraživanja. Smrtnost stoke se povezuje sa nivoima u hrani većim od 500 ppb. Mada podaci za stoku nisu dovoljni da se odredi nivo T-2 koji se može podnositi, naša preporuka je izbegavati više od 100 ppb toksina T-2 u ukupnoj dnevnoj ishrani.
Sledi 2.deo.
- - - - - - - - - -
2.deo i ostalo se nalazi ovde,pa otvorite web stranicu i procitajte:
http://www.poljomasine.net/eurofarmer/clanci/1-2-2005/MikotoksiniInjihovUticaj.aspx