U poslednje vreme podižu se plantaže lešnika koje se navodnjavaju, što se do sredine sedamdesetih godina prošlog veka nije praktikovalvo je slučaj u područjima gde nema dovoljno padavina i gde je zemljište oskudno u vodi. Neophodno je da se omoguće 2-3 zalivanja u toku vegetacije, a to daje visok prinos, posebno nekih sorti lešnika koje se gaje u Ukrajini, Kaliforniji i nekim delovima Bugarske.. Samo jedno zalivanje u Bugarskoj dalo je prinos 10-15 kg/stablo.
Za dobru rodnost je potrebna i dobra osvetljenost. Pogrešno je uvreženo shvatanje da lešnik podnosi i uspeva u senci. Reproduktivni organi su po periferiji krune što potvrduje zahteve lešnika za osvetljenjem kako bi se oni formirali.
ODNOS LEŠNIKA PREMA ZEMLJIŠTU
Zemljište je jedan od osnovnih činilaca za uspešnu proizvodnju pa se moraju ispitati njegove fizičke i hemijske osobine, Iako nije veliki probirač zemljišta za lesku su najpogodnija rastresitita, propustljiva i plodna zemljišta. Zemljišta sa visokim nivoom podzemne vode, kao i ona na kojima se veoma dugo zadržava površinska voda nisu pogodna za gajenje leske.
Prema reakciji zemljišta (pH vrednosti) lešnik je tolerantan, jer dobro uspeva na zemljištu pri vrednosti pH od 5 do 8. Lešnik ne podnosi močvarna zemljišta. U nas su činjeni pokušaji sa gajenjem lešnika koji nisu uspeli. Nije bilo uspeha zbog toga što zemljište nije odgovaralo fizickim osobinama. U divljem stanju lešnik se nalazi na krečnom i silikatnom zemljištu.
Zemljište za lešnik mora biti takvo da omogućuje ravnomerno razvijenje korenove mreže kako lateralno, tako isto i po dubini. A to će omogućiti zemljišta sa dovoljno hranljivih materija, vode i vazduha u toku cele godine.
Trebalo bi nastojati da se prilikom izbora zemljišta za komercijalno gajenje lešnika izaberu ona koja traže najmanje ulaganja za dovođenje u odgovarajuće uslove. Zemljište za lešnik bi trebalo da sadrži: 15-20% gline; 20-30% sitnog peska; 15-20% koloida; 30-50% krupnog peska.
Rebov predlaže: 5-20% gline i 50% peska – ističe se i značaj humusa čak 10%, kao i 25% kreča, ali se ne pravi razlika po sortama.
U Italiji sastav zemljišta izgleda: krupan pesak 35,3 – 51,2%; sitan pesak 22,7 – 29,5%; koloidi 14,1 – 23,4%; Glina 7,4 – 10,5%; Kreč manje od 1,3%; Humus 2,5 – 3,9%; pH 6,92 – 7,4; azot (N) 0,12 – 0,22%; fosfor (P2O5) 38 – 223 mg/kg; kalijum (K2O) 286 – 798 mg/kg.
Korać navodi da je za rast i razviće leske dovoljno plodno zemljište koje sadrži preko 3% humusa, 250 - 300 ppm lako usvojivog kalijuma i 120 -140 ppm lako usvojivog fosfora.
---------- Poruka napisana u 20:42 ---------- Prethodna poruka je at 20:41 ----------
GRUPE SORTI LEŠNIKA
Uspešna proizvodnja leske zavisi od pravilnog izbora sorti, mnogo više nego kod drugih voćnih vrsta, jer su uglanom stranooplodne, a manji broj samooplodan. Praksa je pokazala da svako proizvodno područje sa specifilnim klimatskim i pedološkim karakteristikama mora imati sopstveni sortiment.
Postoji više načina da se grupišu sorte lešnika. U primeni je klasifikacija koja lešnik grupiše na: pitome, plemenike, kulturne sorte i šumske forme.
Pitome sorte su postale pretežno od vrsti: Corylus avellana, Corylus maxima i Corylus pontica. Način postanka, tj. rodonačelnik sorta, kao kriterijum za grupisanje sorti lešnika nije prikladan. Iz praktičnih razloga je usvojena klasifikacija koja za razvrstavanje sorti uzima morfološke karakteristike. Prema ovom kriterijumu se razlikuju četiri grupe, i to:
Lambert-sorte.
Ova grupa sorti ime je dobila po omotaču – njegovom izgledu i građi. Omotač u ovih sorti je razrezan, duži je od ploda, po izgledu podseća na ''bradu''. U ovu grupu spadaju privredno značajne sorte sa ranijim vremenom sazrevanja plodova.
[/IMG]
Celske sorte.
Značajna karakteristika u ovih sorti je takode grada omotača. On je rasečen na dva dela i pri osnovi srastao. U zrelih plodova omotač se povija i plodovi lako ispadaju. Omotač u osnovi nema cilindrično zadebljanje koje je karakteristično za lambert sorte. U ovoj su grupi sorte s plodovima koji variraju od okruglastog do izduženog, u pogledu veličine takode su moguća velika variranja.
Lambert-hibridi.
Uglavnom su u ovoj grupi zastupljeni hibridi sorti iz ranije dve grupe (lambert i celske). Plodovi su slični lambert-sortama, a po omotaču celskim sortama. Plodovi lako ispadaju iz omotača. Jezgro ovih sorti je dobrog kvaliteta pogodno za konzum i za industrijsku preradu.
Celski hibridi.
Sorte ove grupe su nastale kao lamberthibridi sa biološko-fiziološkim karakteristikama celskih sorti. U ovih sorti je omotač iz dva mesta koja su u osnovi srasla. Mnoge sorte ove grupe se ubrajaju u privredno značajne sorte.
Šumske forme.
Razne forme šumskog lešnika, koji se ne kultiviše, svrstane su u ovu grupu. Ovde nije reč o sortama, jer se o njima ne radi, već o razniim formama i slično.
Zbog ogromnog broja varijanti, susrećemo i vrlo veliko šarenilo plodova po krupnoći, obliku, izgledu omotača i drugim svojstvima. Ove su forme prema svojim osobinama bliske celskim sortama.
IZBOR SORTI LEŠNIKA
Za proizvodnju plodova lešnika mora se predvideti odgovarajuci sortiment. Prilikom izbora sorti mora se voditi računa o nizu činilaca. Potrebno je poznavanje biološke prirode sorti i njihovo ponašanje prema uslovima sredine. Veliki značaj ima i tržište, odnosno namena proizvodnje. S tim u vezi razlikuju se sorte sa plodovima prikladnim za različite namene: za stonu upotrebu, za industriju (kremove) i kombinovanu namenu.
Napominjemo da je lešnik pomološki nedovoljno obrađen; zbog toga se pojavljuju slučajevi da ista sorta ima u jednom kraju zemlje jedno ime, a u drugom drugo, što predstavlja poteškocću o kojoj bi trebalo voditi računa.
Nisu bez uticaja pri izboru sorti ni druge osobine: period ranog stupanja na rod, obilno i redovno rađanje, kvalitet plodova, oslobađanje iz omotača, otpornost prema bolestima, štetočinama, suši i sl., homogamija, autofertilnost ili interfertilnost. Faza cvetanja je značajno obeležje (cenjenije su sorte koje su kasnocvetne).
I plodovi se više cene ako su ujednačeniji po obliku i ispunjeni jezgrom. Za industriju čokolade, kremova i dr. plodovi bi trebalo da budu sitniji do srednje krupni, okrugli ili ovalnog oblika, tanke ljuske i s visokim randmanom jezgra. Jezgro bi trebalo da je pravilno i da se pokožica lako odvaja prilikom prženja. Plodovi za potrošnju kao stono voće bi trebalo da su što krupniji, atraktivnog izgleda i oblika.
Za dobru rodnost je potrebna i dobra osvetljenost. Pogrešno je uvreženo shvatanje da lešnik podnosi i uspeva u senci. Reproduktivni organi su po periferiji krune što potvrduje zahteve lešnika za osvetljenjem kako bi se oni formirali.
ODNOS LEŠNIKA PREMA ZEMLJIŠTU
Zemljište je jedan od osnovnih činilaca za uspešnu proizvodnju pa se moraju ispitati njegove fizičke i hemijske osobine, Iako nije veliki probirač zemljišta za lesku su najpogodnija rastresitita, propustljiva i plodna zemljišta. Zemljišta sa visokim nivoom podzemne vode, kao i ona na kojima se veoma dugo zadržava površinska voda nisu pogodna za gajenje leske.
Prema reakciji zemljišta (pH vrednosti) lešnik je tolerantan, jer dobro uspeva na zemljištu pri vrednosti pH od 5 do 8. Lešnik ne podnosi močvarna zemljišta. U nas su činjeni pokušaji sa gajenjem lešnika koji nisu uspeli. Nije bilo uspeha zbog toga što zemljište nije odgovaralo fizickim osobinama. U divljem stanju lešnik se nalazi na krečnom i silikatnom zemljištu.
Zemljište za lešnik mora biti takvo da omogućuje ravnomerno razvijenje korenove mreže kako lateralno, tako isto i po dubini. A to će omogućiti zemljišta sa dovoljno hranljivih materija, vode i vazduha u toku cele godine.
Trebalo bi nastojati da se prilikom izbora zemljišta za komercijalno gajenje lešnika izaberu ona koja traže najmanje ulaganja za dovođenje u odgovarajuće uslove. Zemljište za lešnik bi trebalo da sadrži: 15-20% gline; 20-30% sitnog peska; 15-20% koloida; 30-50% krupnog peska.
Rebov predlaže: 5-20% gline i 50% peska – ističe se i značaj humusa čak 10%, kao i 25% kreča, ali se ne pravi razlika po sortama.
U Italiji sastav zemljišta izgleda: krupan pesak 35,3 – 51,2%; sitan pesak 22,7 – 29,5%; koloidi 14,1 – 23,4%; Glina 7,4 – 10,5%; Kreč manje od 1,3%; Humus 2,5 – 3,9%; pH 6,92 – 7,4; azot (N) 0,12 – 0,22%; fosfor (P2O5) 38 – 223 mg/kg; kalijum (K2O) 286 – 798 mg/kg.
Korać navodi da je za rast i razviće leske dovoljno plodno zemljište koje sadrži preko 3% humusa, 250 - 300 ppm lako usvojivog kalijuma i 120 -140 ppm lako usvojivog fosfora.
---------- Poruka napisana u 20:42 ---------- Prethodna poruka je at 20:41 ----------
GRUPE SORTI LEŠNIKA
Uspešna proizvodnja leske zavisi od pravilnog izbora sorti, mnogo više nego kod drugih voćnih vrsta, jer su uglanom stranooplodne, a manji broj samooplodan. Praksa je pokazala da svako proizvodno područje sa specifilnim klimatskim i pedološkim karakteristikama mora imati sopstveni sortiment.
Postoji više načina da se grupišu sorte lešnika. U primeni je klasifikacija koja lešnik grupiše na: pitome, plemenike, kulturne sorte i šumske forme.
Pitome sorte su postale pretežno od vrsti: Corylus avellana, Corylus maxima i Corylus pontica. Način postanka, tj. rodonačelnik sorta, kao kriterijum za grupisanje sorti lešnika nije prikladan. Iz praktičnih razloga je usvojena klasifikacija koja za razvrstavanje sorti uzima morfološke karakteristike. Prema ovom kriterijumu se razlikuju četiri grupe, i to:
Lambert-sorte.
Ova grupa sorti ime je dobila po omotaču – njegovom izgledu i građi. Omotač u ovih sorti je razrezan, duži je od ploda, po izgledu podseća na ''bradu''. U ovu grupu spadaju privredno značajne sorte sa ranijim vremenom sazrevanja plodova.
Celske sorte.
Značajna karakteristika u ovih sorti je takode grada omotača. On je rasečen na dva dela i pri osnovi srastao. U zrelih plodova omotač se povija i plodovi lako ispadaju. Omotač u osnovi nema cilindrično zadebljanje koje je karakteristično za lambert sorte. U ovoj su grupi sorte s plodovima koji variraju od okruglastog do izduženog, u pogledu veličine takode su moguća velika variranja.
Lambert-hibridi.
Uglavnom su u ovoj grupi zastupljeni hibridi sorti iz ranije dve grupe (lambert i celske). Plodovi su slični lambert-sortama, a po omotaču celskim sortama. Plodovi lako ispadaju iz omotača. Jezgro ovih sorti je dobrog kvaliteta pogodno za konzum i za industrijsku preradu.
Celski hibridi.
Sorte ove grupe su nastale kao lamberthibridi sa biološko-fiziološkim karakteristikama celskih sorti. U ovih sorti je omotač iz dva mesta koja su u osnovi srasla. Mnoge sorte ove grupe se ubrajaju u privredno značajne sorte.
Šumske forme.
Razne forme šumskog lešnika, koji se ne kultiviše, svrstane su u ovu grupu. Ovde nije reč o sortama, jer se o njima ne radi, već o razniim formama i slično.
Zbog ogromnog broja varijanti, susrećemo i vrlo veliko šarenilo plodova po krupnoći, obliku, izgledu omotača i drugim svojstvima. Ove su forme prema svojim osobinama bliske celskim sortama.
IZBOR SORTI LEŠNIKA
Za proizvodnju plodova lešnika mora se predvideti odgovarajuci sortiment. Prilikom izbora sorti mora se voditi računa o nizu činilaca. Potrebno je poznavanje biološke prirode sorti i njihovo ponašanje prema uslovima sredine. Veliki značaj ima i tržište, odnosno namena proizvodnje. S tim u vezi razlikuju se sorte sa plodovima prikladnim za različite namene: za stonu upotrebu, za industriju (kremove) i kombinovanu namenu.
Napominjemo da je lešnik pomološki nedovoljno obrađen; zbog toga se pojavljuju slučajevi da ista sorta ima u jednom kraju zemlje jedno ime, a u drugom drugo, što predstavlja poteškocću o kojoj bi trebalo voditi računa.
Nisu bez uticaja pri izboru sorti ni druge osobine: period ranog stupanja na rod, obilno i redovno rađanje, kvalitet plodova, oslobađanje iz omotača, otpornost prema bolestima, štetočinama, suši i sl., homogamija, autofertilnost ili interfertilnost. Faza cvetanja je značajno obeležje (cenjenije su sorte koje su kasnocvetne).
I plodovi se više cene ako su ujednačeniji po obliku i ispunjeni jezgrom. Za industriju čokolade, kremova i dr. plodovi bi trebalo da budu sitniji do srednje krupni, okrugli ili ovalnog oblika, tanke ljuske i s visokim randmanom jezgra. Jezgro bi trebalo da je pravilno i da se pokožica lako odvaja prilikom prženja. Plodovi za potrošnju kao stono voće bi trebalo da su što krupniji, atraktivnog izgleda i oblika.
Poslednja izmena: