Follow along with the video below to see how to install our site as a web app on your home screen.
Napomena: This feature currently requires accessing the site using the built-in Safari browser.
U sturčnom časopisu All About Feed (12. oktobar 2015 godine) objavljen je interesantan rad u kome se diskutuje o budućnosti ishrane živine iz perspektive postojećih resursa proteina. Rast humane populacije neminovno povećava i zahteve za kvalitetnim proteinima neophodnim za ishranu sve većeg broja ljudi. Predviđa se da će do kraja 2050. godine na zemlji živeti oko 9 milijardi ljudi, što je 34% više nego danas. FAO predviđa da će se konuzumacija mesa povećati za 102% od 2000-2050. godine.Rast živinarske proizvodnje će prati trend ovog porasta, ali to će neminovno dovesti do nedostatka hraniva za živinu. Oslanjanje na soju kao osnovni izvor biljnih proteina i na riblje brašno kao izvor animalnih proteina, neće više biti jedina moguća opcija. Zato je neophodno ispitati i druga potencijalna hraniva biljnog i životinjskog porekla koja bi mogla doći u obzir kao izvor proteina za živinu. To su uglavnom hraniva koja treba da budu jeftina, efikasna i lako dostupna na tržištu, posebno lokalnom. Ono što takođe determiniše proizvodnju hrane za živinu su i zahtevi da proizvodnja bude održiva i sa malim uticajem na životnu sredinu.Različiti alternativni izvori proteina su pogodni za upotrebu u različitim delovima sveta. Kod biljnih kultura, to su obično vrste koje su karakteristične za neko područje i koje mogu značajno smanjiti troškove proizvodnje, posebno kod malih proizvođača. Takođe, kada je reč o biljkama, ne smeju sadržati antinutritivne faktore koji bi negativno uticali na proizvodne osobine i moraju imati prihvatljivu cenu. Neki od alternativnih biljnih izvora proteina su lišće kasave, sočivica, suvo lišće slatkog krompira, brašno od semena grahorice, itd. Sve navedene biljke mogu se koristiti kao alternativni izvori proteina samo u područjima u kojima se te biljne vrste gaje, a drugi nedostatak je u tome što skoro sve navedene vrste imaju neka nutritivna ograničenja.Što se tiče animalnih proteina, ovi alternativni izvori su interesantniji pre svega zbog većeg sadržaja kvalitetnih proteina, ali imaju i oni svoje nedostatke. Pre svega, moraju biti mikrobiološki potpuno ispravni da bi živina mogla da ih konzumira i zahtevaju određeni stepen prerade. Neka hraniva koja su već ispitivana su sledeća:




