Po mom višegodišnjem iskustvu, sistem rada sa mladim konjima je uvek na principu konja-predvodnika (alfa pripadnik vrste), s tim što tu ulogu preuzimam ja, kao trener, dreser, itd. Konj mora da se povinuje naredbama, ali ne iz straha od batine ili kazne druge vrste, već iz "slobodne volje" i gledajući u trenera kada se nađe pred nepredviđenom preprekom ili problemom. Nagradim ga rečima i gestovima, uvek ga "gurajući" prema rešenju problema, time što ga potapšem po vratu ili sapima, pomazim po glavi ili iza ušiju, čak poljubim u vrh njuške ili mu malo dunem vazduha u nozdrve, zavisi šta voli, prija mu ili ga smiruje....
To sa šećerom je drugačiji pristup, princip izvršenje-nagrada, ali ga većinom koriste pri dresuri grla, mada i trenerima konja nije strana, ali se koriste i druge nagrade, šargarepa, jabuka itd.
Poneko grlo (posebno temperamentniji) razviju naviku griže, tj. grickanja (ugriza) vlasnika, trenera, pri svakom pokušaju skretanja pažnje na sebe, ali ne mora biti pravilo....
U mom slučaju, koristim prvoopisani sistem, ali se opet javila navika, zasada grickanja moga odela pri skretanju pažnje i trudim se da to otklonim (a NIKADA mu nisam davao kocke šećera). Pošto je to radila i njegova majka, kao i otac, smatram da je ovo nasledno, po genetskoj liniji. Inače je konj izuzetno temperamentan, ali nemam problema sa neposlušnošću, neki dan je pokidao ular i skinuo ga s glave, uspeo sam da ga savladam i uhvatim bez ulara, namaknem mu oglavinu sa žvalama, i dovedem u štalu sa pašnjaka kao da se ništa nije dogodilo...Možeš s njim raditi šta god hoćeš, vući ga za rep,za noge, uši, možeš bukvalno skakati po njemu, jedino, ponavljam, voli da gricne kada misli da je zapostavljen, i to pri čišćenju štale, ali jedan odlučan udarac otvorenom šakom po njušci (na tome se i završava) brzo ga vraća u realnost i razumne okvire ponašanja...