Hvala svima.
Može se ložiti slama pšenična, sojina, kukuruzovina balirana, drva, čokanji...

Ukratko svi poljoprivredni energenti, a koje ovde većina spaljuje na polju.
Ima tri motora:
1. Motor koji pokreće spiralu unutar sušare. Snaga mu je 3 KW.
2. Motor koji pogoni turbinu za vazduh. Snaga mu je 4KW.
3. Motor za prihvat kukuruza iz prikolice. Snaga mu je 1,5KW.
Dakle ukupna maksimalna potrošnja je 8,5KW, međutim svi motori istovremeno rade samo dok se sušara puni. Tokom sušenja samo prva dva, a prilikom pražnjenja samo prvi motor.
Što se tiče silosa, to ću morati da rešim do iduće sezone. Sada sam radio po sistemu napunim prikolice na njivi danas a sutra sušim. Planiram da napravim nešto kao silose za prihvat sirovog kukuruza, jer mi je to najveće ograničenje.
Da Čugi zadnja tura će i ostati u sušari, jer sam ujaku zauzeo garažu za mali traktor, pa je sada pod hitno moram isprazniti, tj. napuniti silos.
Inače, zbog načina sušenja, proces traje duže nego kod protočne sušare. To je loša osobina, ali prednost je u tome što oštećenja zrna skoro i nema, jer se ne koristi visoka temperatura. Kukuruz se prilikom sušenja zanimljivo ponaša. Vlaga pada ujednačenom brzinom sve do 16%. Tu onda stane, i stoji, i stoji...
I onda odjednom ubrzano opada. Pričao sam sa proizvođačem sušare i on kaže da je 16% vlage kritična tačka kada vlaga počinje da izlazi iz srca zrna, pa to kao malo duže traje. On kaže da se u protočnim sušarama taj deo (klica) ne osuši, pa vlaga kasnije sama izlazi prema površini zrna, što se manifestuje kao "kukuruz je povratio vlagu"... Dal' je to sve tačno, ili ne, ne znam... Znam samo da sam zadovoljan sa funkcijom sušare.
