Ukratko o biljci
korišćena literatura "Privredni značaj gajenja miskantusa" dr. Željko Dželetović INEP, Zemun; prof. dr. Đorđe Glamočlija, Poljoprivredni fakultet Zemun;
Miscanthus (fam. Poaceae) potiče iz širokog područja u istočnoj Aziji. Naseljava od tropskih i suptropskih regiona na tiho-okeanskim ostrvima do umereno- toplih i subarktičkih regiona. U Evropu je donet početkom tridesetih godina XX veka i od tada se površine pod ovom biljkom iz godine u godinu povećavaju. (Poljska 4000 ha; Velika Britanije oko 10 000 ha)
U upotrebi je najviše hibrid Miscanthus x giganteus. To je višegodišnja biljka, veoma velikog godišnjeg prinosa nadzemne biomase sa stabljikom visine preko 3 m.
Namena miskantusa je pre svega za proizvodnju energije i on se specificno gaji sa ciljem da se njegova nadzemna biomasa ili neki njen deo sagoreva u termoenergetskim ili grejnim sistemima. Sagorevanjem takve biomase pruža se mogućnost snižavanja emisija gasa staklene bašte - CO2. Taj ugljen diokosid koji se oslobadja tokom sagorevanja je prethodno fiksiran biljkama. Miskantus emituje 7,5 puta manju količinu CO2 po kWh proizvedene struje u poređenju sa ugljem. Toplotna vrednost slame miskantusa je oko 17 MJ/kg. Karakteristike sagorevanja miskantusa su povoljnije u poređenju sa slamom strnih žita, a slične su karakteristikama sagorevanja šumskog drveća. Miskantus ima najveći energetski prinos po hektaru 204 GJ/ha, viši od vrbe i topole (168 GJ/ha), biodizel od zrna uljanih biljaka (27 GJ/ha) ili etanol od skrobne ili šećerne biomase (14-114 GJ/ha). Prinos slame miskantusa se lagano povećava do 4. godine, dok kasnije tokom narednih 15 godina prinos prebacuje 20 t/ha sa optimalnom agrotehnikom i mnogo više.
Uvođenje miskantusa u redovnu poljoprivrednu proizvodnju može se ostvariti korišćenjem standardne poljoprivredne mehanizacije. Zavisno od načina dobijanja energije u termoenergetskim postrojenjima, celokupna nadzemna biomasa se balira ili silira. Zbog specifičnog kvaliteta, slama miskantusa je podesna za briketiranje i peletiranje.
korišćena literatura "Privredni značaj gajenja miskantusa" dr. Željko Dželetović INEP, Zemun; prof. dr. Đorđe Glamočlija, Poljoprivredni fakultet Zemun;
Miscanthus (fam. Poaceae) potiče iz širokog područja u istočnoj Aziji. Naseljava od tropskih i suptropskih regiona na tiho-okeanskim ostrvima do umereno- toplih i subarktičkih regiona. U Evropu je donet početkom tridesetih godina XX veka i od tada se površine pod ovom biljkom iz godine u godinu povećavaju. (Poljska 4000 ha; Velika Britanije oko 10 000 ha)
U upotrebi je najviše hibrid Miscanthus x giganteus. To je višegodišnja biljka, veoma velikog godišnjeg prinosa nadzemne biomase sa stabljikom visine preko 3 m.

Namena miskantusa je pre svega za proizvodnju energije i on se specificno gaji sa ciljem da se njegova nadzemna biomasa ili neki njen deo sagoreva u termoenergetskim ili grejnim sistemima. Sagorevanjem takve biomase pruža se mogućnost snižavanja emisija gasa staklene bašte - CO2. Taj ugljen diokosid koji se oslobadja tokom sagorevanja je prethodno fiksiran biljkama. Miskantus emituje 7,5 puta manju količinu CO2 po kWh proizvedene struje u poređenju sa ugljem. Toplotna vrednost slame miskantusa je oko 17 MJ/kg. Karakteristike sagorevanja miskantusa su povoljnije u poređenju sa slamom strnih žita, a slične su karakteristikama sagorevanja šumskog drveća. Miskantus ima najveći energetski prinos po hektaru 204 GJ/ha, viši od vrbe i topole (168 GJ/ha), biodizel od zrna uljanih biljaka (27 GJ/ha) ili etanol od skrobne ili šećerne biomase (14-114 GJ/ha). Prinos slame miskantusa se lagano povećava do 4. godine, dok kasnije tokom narednih 15 godina prinos prebacuje 20 t/ha sa optimalnom agrotehnikom i mnogo više.
Uvođenje miskantusa u redovnu poljoprivrednu proizvodnju može se ostvariti korišćenjem standardne poljoprivredne mehanizacije. Zavisno od načina dobijanja energije u termoenergetskim postrojenjima, celokupna nadzemna biomasa se balira ili silira. Zbog specifičnog kvaliteta, slama miskantusa je podesna za briketiranje i peletiranje.