Ja ipak imam...nemam komenta
Za kupovinu sadnica iz tog kraja se smatar da je veliki rizik. I jeste.
Nije problem proizvesti dobru sadnicu, niti je to neka velika nauka niti neki veliki posao, tako da se tamo gde postoje uslovi za masovno proizvodnju (duboko zemljiste i dosta jeftine vode) moze proizvesti veoma dobar sadniai materijal.
U tom kraju takvi uslovi postoje i tamo se sasvim sigurno moze proizvesti odlican materijel.
I ima i takvog.
Gde je onda problem?
U svesti proizvodjaca.
Svest koja dozvoljava prevare i koja u tim prevarama ne vidi stetui po sebe, onu dugorocniju i vecu, cak vecu i od one koja je naneta kupcu, vec se smeje i likuje, onda poslovati sa takvim partnerima je zaista veliki rizik.
Hajde da budemo otvoreni...
Da li bi neko kome trebaju hiljade sadnica smeo da rizikuje i da sadnice kupi od nekoga ko se ponasa ovako kako se ponasa Talle?
Mutavdzic, koji po mom sudu ima korektniji odnos prema poslu, ne treba da krivi kupce sto imaju lose misljenje o rasadnicarima iz tog kraja vec one svoje kolege zbog kojih takvo misljenje vlada. A to niko nije izmislio, takvi rasadnicari u tom kraju uopste nisu retkost.
Mnogo je nemara u samoj organizaciji posla pa su "prevare" moguce cak i nesvesno. To trampljavanje izmedju sebe "ja imam visak kruske, ti visak sljive, Pera imao viska dunje uzeo od Laze, pa mi dao za breskvu...." i kad se to pomesa vise ni oni sami ne znaju koja je sorta na kojoj gomili.
Da se razumemo, ja sam za svoj vocnjak, ono sto nisam sam kalemio, kupovao u Konjuhu i tu okolo, i svaka sadnica je sorte koju sam trazio, ali nisam je kupovao na pijaci i nisam je kupovao sa gomile, vec odlazio tamo dok je to raslo i u trenutku kad se vadilo.
Da tacno znam odakle se vadi ono sto se utovara za mene.