Jel zna neko kako opstaje Hvarska agava?
Doneo sam letos jednu malu, koja je bila izdanak od velike, isčupao je lagano iz one Hrvatske crvene zemlje, sa dugačkim korenom, i primila se u saksiji, narasla je baš lepo, ne znam šta dalje da radim sa njom, ako presadim u baštu da li će preživeti zimu i da li ako ne može da je presadim preko leta pa na zimu u veću saksiju?
Ovako izgleda sada a letos je bio jedan malecni smotuljak..
Ko ne zna, ovako izgleda kad procveta, jednom u 50 godina čini mi se...
Ko želi mogu mu dati izdanke kad i ako krenu da se pojavljuju.
Malo priče o agavi, od nje pravečipku u Hrvatskoj:
http://www.tzhvar.hr/hr/hvar/suveniri/agava/
[h=1]AGAVA[/h]
Hvarska agava istinska je kraljica otočkoga kamena. Cvjeta samo jednom u svom stoljetnom vijeku, a tada se suši i ugiba. Upravo tada hvarski umjetnik Ivica Tomičić-Tajnikov uzima podzemni dio biljke i obrađuje ga na poseban način. U nastojanju da zadrži što prirodniju formu korijena, svaki rad postaje unikat. Tako nastaju osebujne posude, zdjele, ćupovi - jedinstveni hvarski suvenir. No najljepši dio priče o agavi onaj je o njezinoj niti. Prije stotinjak godina, naši su pomorci dopremili u Hvar jedan primjerak čipke od agave s Tenerifa. U samostanu benediktinki jedna je redovnica dugo proučavala tehniku rada. Rezultat dugoga promatranja bile su čipke, ljepše i bogatije od onih s Kanara. Postale su jedinstvene na svijetu. Radeći, redovnice poštuju zakon da se čipke ne vezu kad puše bura, jer taj vjetar nježne niti agave napinje i kida. Benediktinke na Hvaru vezu ih za juga, vlažnog vjetra umjetničkih nadahnuća. Ne postoje nacrti, već se svaka skica nalazi u mašti redovnice i razvija se u samoj izradi. Motivi su uglavnom puni sunca, cvjetni, vedri i raskošni. Čipke se ne peru i ne glačaju. Čuvaju se pod staklom.
http://www.tzhvar.hr/hr/hvar/suveniri/cipka/
[h=1]ČIPKA OD AGAVE[/h]
Samostan benediktinki u Hvaru postoji od 1664. godine, kada su iz Raba došle u Hvar dvije redovnice da bi samostan mogao započeti svoje djelovanje. Za osnutak samostana zalagala se hvarska komuna od 1534. godine, a neki Hvarani svojim darovnicama poticali izgradnju istoga.
No najveća zasluga ide biskupu Milaniju koji je sretno priveo kraju dugogodišnje otezanje oko osnutka, te sam osobno išao u Rab i doveo redovnice u hvarski samostan sagrađen na ostavštini pjesnika Hanibala Lucića.
Godine 1836. hvarska komuna zatražila je od benediktinki da osnuje žensku pučku školu. Sestre su to prihvatile, osnovale školu i vodile punih 60 godina: 1826-1886. Te je godine naime u Hvaru osnovana državna pučka škola.
Uz prvenstveno duhovni karakter ozračja što ga samostan već stoljećima širi na ovom prostoru, danas je posebno poznat po cijelom svijetu po čipki od agave, koja se samo tu u samostanu njeguje, po tradiciji od prije 100-120 godina i prelazi iz generacije u generaciju.
Posao oko pripremanja niti vrlo je mukotrpan. Iz svježega lista izvlače se niti i prerađuju na specifičan način dok se dotjeraju za upotrebu.
[h=4]Po vrsti rada razlikujemo tri vrste čipki:[/h]
Tenerifa s mreškanjem u krugu- radi se malom šivaćom iglicom i metalnom iglom za mrežu. Na tenerifi se nadovezuje mreškanje u krugu.
Tenerifa - radi se malom šivaćom iglicom na kartonu
vezenje tankom iglicom na mreži - na razapetoj mreži izvodi se raznim bodovima vez malom šivaćom iglom.
Imam ih ja.Nasa ljubav su kaktusi i sukulenti i dok naucimo postavljati slike ovde pokazacemo ih!
