Pre petnaestak godina prodao Mondea, a nešto kasnije i moja supruga svog Golf devojku.
I krasno smo živeli bez glavobolja i sa značajnije punijim kućnim budžetom, sve dok firma u kojoj radim nije rešila da ukine organizovani prevoz i natera me da uzmem:
Ford Focus mk2 1.6 Ti-VCT 85KW 2005.
I mogao bih se žaliti tako u nedogled, ali sa druge strane, auto nam je vratio priliku da kada vremena imamo, idemo na jednodnevne izlete i tako stvaramo nove doživljaje i uspomene..
.. hvala firmi na tome!
Ono što mi je takođe pružalo zadovoljstvo voziti (kada nisam u traktoru), između dva Forda, jesu ova dva Capriola:
Capriolo Gecko
Capriolo Fat Boy 26
Prvi je star.. pa, dvadeset godina ima. Ali, izgleda puno mlađe. Dok je drugi uzet skorije, početkom mog života u selu. Baš za potrebe terena koji me sada okružuje.
Nisu to neki skupi modeli. Jesu aluminijumski, sa najnižim srednjim paketom opreme, i nisu za neke ozbiljnije zadatke. Pa ipak, ja ih koristim kao da jesu.
Gecko ima hiljade kilometara iza sebe i obnovljen pogon, dok je Fat Boy odmah po kupovini dobio novi odnos brzina, najjači koji sam mogao tu smestiti - 22T napred i 34T pozadi. 19.51 gear inches, za one koji ovako računaju. Niže je boje. I za upoređivanje, u originalu je bilo 28.21, što nije dovoljno ni za ravnu Vojvodinu, odakle je firma Capriolo, a kamo li za brdovitu Timočku krajinu, haha. Ne znam šta su mislili dok su pogon odabirali.
Ali, i pored toga, relativno teško izlazi na kraj sa okolinom.
Ona traži ipak nešto stvarno ozbiljno.
Međutim, nije ni bitno. Znao sam ja to.
U vožnji idem da bih u prirodi bio. Nisu mi bitni kilometri niti brzina. Ja tamo idem polako, često se zadržavajući "na svakom ćošku" i ustvari - cilj je provesti dan u uživanju i istraživanju, ne u obaranju rekorda i sl.
Obaveze su me udaljile od bajkova i oni sada svoje dane provode u sobi. Dok ja svakodnevno gledam napolju i čekam da se ovo vreme napokon stabilizuje i da me možda natera da ih ponovo pokrenem.
Prvi korak mi je najteži.
A posle mi se kući ne vraća.
Znam to..