Gazanija

[zvončica3]

Nekoliko riječi o gazaniji, koju često susrećemo u našim baštama, kamenjarima ili saksijama. Gazanija je endemična biljka suptropske i tropske Južne Afrike i samo tamo raste kao samonikla biljka. Dosta je zahvalna, podnosi visoke temperature, voli sunčane položaje. Cvijet se zatvara za tmurnih i oblačnih dana, a potpuno se otvara sa prvim zrakama sunca. Boje cvijeta su različite, od bijele, pa sve do tamnoljubičaste. Cvate od juna pa sve do prvih mrazeva. Često se poistovjećuje sa gerberom, zbog sličnosti cvijeta, iako se radi o dvije različite biljke. Od štetnika napadaju je uši, trips i pauci, što se lako rješava upotrebom nekog insekticida. Iako se kod nas uzgaja kao jednogodišnja ljetnica, moguće je prezimljavanje u uslovima blaže zime.

 

[tutti frutti]

Gazanije se tretiraju kao poluotporne jednogodišnje vrste u našem podneblju. Ipak ako prezime na zaštićenom mestu, ne smrzne im koren i ostane zdrav, one mogu da traju i cvetaju i nekoliko godina. Kod nas u bašti uvek ima Gazanija. Neke su od njih zasđene pored kuće, gde im izgleda odgovara zimi. Ova na slici je tu već 3 godine, i uvek procveta u proleće. Nije baš najlepša, ali je najstarija.

 

[zvončica3]

Moje se uvijek smrznu, iako su uz kuću i zaštićene sa sjeverne strane. Selo je u jednoj kotlini i uvijek imamo najranije mrazeve u jesen i najkasnije u proljeće. Zimi smo za nekoliko stupnjeva hladniji od općinskog središta koje se udaljeno samo nekoliko kilometara, tako da mi je vrlo teško očuvati osjetljivije biljke.