Pozdrav drugari!
Pratim diskusiju o ekonomskoj isplativosti držanja koza,ima diskusija koje to potvrđuju ali one koje tvrde da je najbitnije da koza brsti i da joj treba sejati korovske biljke da bi pojačale količinu mleka za te diskutante sa sigurnošću iz svog iskustva mogu reći da nemaju iskustva u radu sa kozama ili namerno krivo savetuju početnike.................
........Ja koze hranim isključivo sa senom lucerke, zelenom lucerkom u sezoni uz dodatak koncentrata 1.5 kg po kozi uz 3 puta mužu. ........... jer ne posedujem zemlju već sve kupujem...
Sa velikim zanimanjem pratim sve što Milan napiše jer on ima dobar pristup i očigledno dobre rezultate. Njegovo iskustvo vrlo direktno potvrđuje ono što sam odavno (pre neku godinu) tvrdio na ovom istom forumu a to je da je i bez ara a kamo li hektara moguće uspešno i profitabilno gajiti koze i proizvoditi sir.
Ono gde se ne slažem je pitanje “korova”. Što je za nekoga korov dakle štetna i nepotrebna biljka za druge je dragocen izvor vitamina, minerala, ugljenih hidrata pa čak i proteina. Na primer neki od “korova” koje sam spominjao imaju isto ili nešto manje proteina od lucerke ali su iskoristljiviji to jest boljeg su sastava, a neki “korovi” imaju znatno više proteina od lucerke. Ove “babske” priče su potvrđene istraživanjima ozbiljnih univerziteta tako da se danas neke vrste sirka( ranije korov) sada gaje kao izuzetno uspešna energetska hrana koja daje velike prinose. Zatim, odabrani su varijeteti štira i lobode koji se gaje i to sve više . Vodopija je kultivisana i seje se u smešama za seno i ispašu i u USA i Australiji u Francuskoj, jer je vodopija izuzetno hranljiva i korisna biljka. Isto se odnosi i na uskolisnu bokvicu koja se takođe gaji. Najbolju sortu za nas imaju Francuzi ali to i nije neka posebna sorta to je selekcija iz prirode. I sam sam napravio neke eksperimente sa uskolisnom bokvicom koju sam sakupljao u okolini Bg i dobio sam interesantne rezultate. Posle otkosa potpuno se regeneriše za 2 nedelje tako da bi u pregonskoj ispaši stoka mogla da se vrati na isti teren posle 14 dana. Problem je naći leguminozu koja može tako brzo da se regeneriše jer bokvica ne uspeva dobro u monokulturi, to jest idealna je u kombinaciji sa nekom leguminozom.
Kada je vec reč o bokvici hteo bih da se osvrnem na problem sa selenom u ishrani koza iako je on jako važan za svu stoku a i za ljude. Praksa sa davanjem inekcija selena potiče iz USA gde je čest deficit selena u zemljištu. Kao posledicu imamo razna oboljenja, pobačaje...itd. Za selen kao i za sve druge mikroelemente važi da je najbolje da ih stoka uzima prirodnom ishranom a bokvica je selenska bomba.
Sve što sam naveo može lako da se proveri jer ima puno materijala na tu temu uključujuči i povoljno dejstvo na mlečnost ali i na kvalitet mleka što je ponekad važnije. Treba samo dugo i uporno kopati po materijalu koga ima previše. To me dovodi do još jednog aspekta ishrane koji je ovde spominjan. Ja sam planirao da koristim pelete kao odličan način ishrane i još sam ambiciozno smislio da napravim malu liniju za proizvodnju. Svi materijali su govorili da je to super. Međutim baš ono što je Milan spomenuo kao prednost, a to je značajno povećanje temperature pri peletiranju meni je bilo sumnjivo. Jer, ispostavilo se da temperatura pri peletiranju raste do 120-140°C. Zato sam uzeo da proverim. U popularnim materijalima nema ni reči o tome ali zato ako se ukuca degradacija hrane pri peletiranju dobiju se rezultati koji su potvrdili moje sumnje. Uništava se osetan deo vitamina, dolazi do transformacije dela ugljenih hidrata u nesvarljive oblike i naravno dolazi i do delimične degradacije proteina. To ne znači da peletirana hrana ne valja. Ne, ona je dobra, ali je ukupna količina hranljivih materija manja nego što je bila pre peletiranja. Tako se postavlja pitanje isplativosti. Sa jedne strane nema rastura ali je došlo do smanjenja hranljivosti a uz to idu troškovi peletiranja to jest veća cena peletirane hrane. Kada tome dodamo da, kao što Milan reče, kod nas nema nameskih kozijih peleta postavlja se pitanje svrsishodnosti. Milanov primer dokazuje da svrhe ima u štalskom uzgoju ako proizvođač nema svoju hranu. Čini se samo u tom slučaju.
....
Izgleda da sam pogrešio, neko drugi je spominjao pelete...