"Dan uoci Bozica zove se Badnjidan. Toga dana vrse se pripreme za proslavu Bozica. Vec u ranu zoru pucanjem iz pusaka i prangija objavljuje se odlazak u sumu po badnjak. U nekim krajevima vec i na Badnjidan pristavlja se pecenica uz vatru i pocinje bozicnje slavlje. Mukarci odlaze u sumu i seku badnjak, a zene kod kuce mese razne bozicne kolace...
SECENJE BADNJAKA- Na Badnjidan pre izlaska sunca domacin sa jos nekim muskarcima iz kuce odlazi u sumu da sece badnjak (u mom kraju se to radi uvece, malo pre zlaska sunca). Za badnjak se bira obicno mlad prav ceric, a u nedostatku cera seku i hrast. Ponegde je obicaj da onaj ko sece badnjak navuce za to vreme rukavice. Ponegde seku dva badnjaka: veci- badnjak i manji- badnjacica.
Obicaj secenja badnjaka potice otuda sto su vitlejemski pastiri, na znak zvezde da se rodio Isus Hrist Izbavitelj, nasekli u sumi granja i poneli ga u pecinu da naloze vatru i ogreju Hrista i njegovu majku. Badnjak treba da bude toliko veliki da ga badnjacar, onaj koji ga je posekao, moze na ramenu
doneti kuci.
Badnjak se sece i zaseca ukoso i to sa istocne strane. On se mora preseci sa tri udarca, s tim da se posle toga cupa i lomi sukanjem, ako je potrebno. Ovaj lomljeni deo zove se brada i pozeljno je da se ona nalazi na svakom badnjaku. Prilikom secenja badnjaka pazi se da on padne na istocnu stranu i da se prilikom pada ne zaustavi na drugom drvecu- da se ne bi sreca kuce zaustavila.
Prvi iver od badnjaka se uzima i stavlja medju karlice sa mlekom- da se na mleku uhvati kajmak debeo kao iverica, ili se stavlja u pcelinjak- da budu pcele napredne. Negde taj iver stavljaju u kokosarnik- da bude zivina na okupu, negde pod kvasac- da u kuci sve raste kao kvasac.
Ponegde badnjak u sumi okresu, a ponegde ga donesu sa granama pa ga usprave kod ulaznih vrata, gde ceka do uvece. Dok su badnjacari jos u sumi, iz kuce se posakrivaju tronozne stolice- da stoka ne ramlje, metle- da ukucanima ne izadje cmicak na oci, kudelje i vretena- da se ne radjaju zenska deca (?!), igle- da zeteoce ne bode klasje u oci."
Milan T. Vukovic, Narodni obicaji, verovanja i poslovice kod Srba, Beograd, 1974.
@ Draganpan: I moja se suma nalazi 100m iza kuce, ali su u njoj posecena sva mlada stabla cera. Zato idem dalje pa gde nadjem, tu i secem. Nisam se bunio kad su drugi sekli u mojoj, zato i ja secem gde stignem. Osim u vojnom zabranu, oni nemaju bas puno razumevanja za nas badnjacare, ali zato pustaju bez problema one koji napravise kuce od ilegalne sece sume i prodaje drva... Hehehe... Pozdrav!
