Pošto sam baš pre neki dan pisao o tom na hr forumu, evo kopije s malim popravkama i tumačenjima.
Koliko može toplinu držat xy litara pufer zavisi od objekta do objekta.
Za početak, možeš si izračunat energetske gubitke objekta. Ima više kalkulatora na netu, jedan je na naslovu:
http://www.ursa.com.hr/950.htm
Za svaki konstrukcijsko identičan dio objekta (vanjske stene, prozori, pod prema podrumu, prema tavanu...) prema negrijanoj okolini si izračunaš toplinsku propusnost po m2, onda umnožiš sa kvadratima i vidiš, koliko W gubiš na sat za svaki stepen razlike u temperaturi.
Tu se možeš i igrat sa menjanjem stavki kod pojedinih sklopova.
Pa možeš videt razliku između situacija sada i ako staviš prema tavanu ili na fasadu x cm izolacije, ili zameniš prozor(e).
Ako si dobro sastaviš tabelu u nekom excelu ili sl., možeš i locirat lokaciju ili dio zgrade, na kojoj najviše gubiš.
Time se može i racionalno pristupit obnovi po etapama, jer obično se nema para za sve u jednom koraku. Možeš si postavit kalkulaciju i za svaku sobu posebno, pogotovo ako sve prostorije ne griješ na istu temperaturu.
Često su objekti građeni u više 'rata', pa treba obratit pažnju i na to, da nisu sve vanjske stene identične po strukturi.
U sistemu grijanja s puferom imaš nekoliko samostalnih sklopova: peć sa zaštitom temperature povratne vode (Laddomat, Oventrop...), pufer, oduzem tople vode i razvod.
Peć može biti u takvom sistemu za početak bilo kakva na drva. I onim najstarijim, lošim modelima, se s tim sistemom popravi iskoristak i komfort rada s njom i komforta u kući.
Suvremene peći na uplinjavanje ne mogu funkcionirat ako u sistemu nisu spojene sve ostale komponente.
U financijskom vidu je lakše prvo nadogradit ostale komponente sistema i peć zamijenit na kraju, kad novci dopuste, ili ju koristit do fizičnog istrošenja.
Sa nadogradnjom sistema ni stare peći nisu toliko loše ko što su sada, kad rade same bez 'podržke' ostalih komponenti.
Zaštita povrata tople vode štiti za zaštitu peći pred hlađenjem i punjenje pufera s vručom vodom. Održava u peći konstantnu temperaturu vode (povrat vode u peć je idealan oko 60°C, a temperatura u peći preko nekih 75°C), time se sprećava čađenje na stenama i naslaganje prljavštine u peći.
Kad voda u peći postigne traženu temperaturu, otvori protok vruče vode prema puferu (i radijatorima). Pufer služi za spemanje viška topline prilikom gorenja drva. Peći na drvo djeluju najbolje, najčišće i najkorisnije ako vatra gori iz sve snage.
Ako objekat tu energiju ne 'potroši', voda u peći se pregrije, pa avtomatika preko klapne (ili gašenjem ventilatora) oduzme zrak vatri, koja se guši, dimi, kuha drvo..., na kraju imaš loš iskoristak i prljavu peć. Uz pufer trebaš i ekspanziju u rangu cca. 10%.
Pufer se 'puni' od gore prema dole, pa se prilikom početka loženja 'ispražnjenog' sistema može imat na vrh pufera 75°C, a na dnu 30°C.
U Slo se tražilo za dobijanje subvencije 50 litara akumulatora toplote (pufera) na kW snage peći, sad se to diglo na 55 litara.
Ja u svojoj kući uz 25-35 kW peć planiram oko 2500-3000 litara pufera.
Pošto na količinu topline ima utjecaj i količina drva na jedno loženje peći, treba proverit i ako imaš oko 20 litara pufera na 1 litar zapremina prostora za loženje.
Prilikom korištenja se dobije i grif, koliko treba energije za napunit djeliničmo pun pufer. To se prilagodi količinom drva u jednom punjenju. Za dobru kontrolu pufera treba 3-4 termometra po visini pufera. Obično se kaže, da pufer nije nikad prevelik, iako su često problemi sa unošenjem u često neke podrume. Pa se može stavit i po više manjih pufera, koje se prilikom instaliranja spoji među sobom.
Regulacija korištenje tople vode. Oduzimanje tople vode iz pufera mora sprećavat previše mješanja vode u puferu, da se što duže održi visoka temperatura u gornjem djelu pufera.
To su miks ventili, koji koriste dio povratne vode iz radijatora, a iz pufera uzmu samo toliko, da se ponovo postigne tražena temperatura vode u radiatorima.
Taj ventil može bit običan ručni, a za još bolji rad i racionalnije korištenje vode iz pufera služe vremenske regulacije. Te imaju ventile, koji imaju motorni pogon podešavanja mješanja, upravljan sa procesorom, koji podešava temperaturu vode u radiatorima u zavisnosti od vanjske temperature.
Ti sistemi rade sa slabijim (po trošenju struje) pumpama, i za održavanje topline koriste nižu temperaturu vode u radijatorima, time da voda kruži sve vrema.
Pored opcije postojanja više samostalnih stambenih jedinica (stanova) u zgradi, pojavom novih niskotemperaturnih načina grijanja, kao što je podno, može se desit, da je u jednim objektu više raznih tipova grijanja. Onda treba razdvojit krugove, da se za radiatore koristi svoj krug, za talno grijanje drugi, svoj za grijanje sanitarne vode.., pa i za svaki stan odvojeno. Automatika u svakom grijnom krugu održava temperaturu koju takav tip grijanja traži.
Pošto uglavnom pričamo o starijim objektima sa instaliranim radijatorima, postojeći
razvod u objektu se spoji na izlaze iz regulacije.
Kad to prvi put čitaš ili slušaš, sve je to ko neka svemirska raketa.
Kad vidiš nekoliko tih instalacija, puno ti je jasnije kako to radi.