Uloga koze u zemlji pre drugog svetskograta je bila znanto veca u odnosno na danasnju situaciju. Nacin zivota je bio takav da su ljudi sve resurse koristili da bi preziveli. Pored stada ovaca cuvao se i odredjeni broj koza, u tom periodu nase ovcasrstvo i kozarstvo se podrazumevalo kao mlecno. Narodi balkana su uzivali u blagodetima mlecno kiselih prozivoda koje su spravljali: sir, kajmak , maslac i kiselo mleko koje su cuvali mesecima u drvenim kacicama.U to vreme Kraljivina Jugoslavija je imala sedamdeset posto samodrzivog poljoprivrednog stanovnistva svaka kap mleka je nalazila put do gladnih decjih usta a sir protein zivotnjskog porekla odlicna zamena za meso do koga se dolazilo veoma brzo u domacinstvu. Meso se je jelo u mnogo manjoj meri a vitalnost naseg naroda mnogo veca u to vreme bila je potvrdjena i proverena u mnogim izazovim kroz istoriju.Tokom ratova su koze bukvalno othranjivale citave porodice. treba imati u vidu da su u to doba krave retko muzene uglavnom su sluzile za vucu i proizvodnju volova.Koze su se sisale i od kozine su zene tkale vrece za zito koje su trgovci otkupljivali od njih kroz ramenu za druge kucne potrepstine ekoloski aspekt primene kozjih proizvoda. U to vreme su mnogo povrsine ciscene trsene pretvorene u oranice pa su koze i tu imale udela najverovatnije. Oslobdojenje je mnogo okrutnosti donelo toj zivotinji i nazalost hiljade godina slekcije na mlecnost je nestalo. Preziveli su primerci skrivani po podrumima najverovatnije kasnije pareni u incestu. Naisao sam na podatak da ih je komunisticka vlast kamionom izvozila u rumuniji mada su u vecini BRUTALNO ISKLANE nazalost.