Prva selekcija - izbor rase
Ako je proizvodnja mesa u pitanju to je Burska koza. Dobro koristi skromnu pasu i brst, vrucinu i hladnocu. Mleka ima samo za jarice. Otporna zivotinja sa brzim prirastom i odlicnim mesom ova koza moze da se drzi od Vojvodine do ljutog Hercegovackog krsa
Za proizvodnju mleka u toplijim krajevima pravi izbor je Anglo-Nubijska koza, koja je nesto krupnija i mesnatija od ostalih mlecnih koza. Daje vrlo solidne kolicine jako masnog mleka sa dosta proteina sto je odlicno za sirenje.Dobro podnosi vrucinu a pokazala je da dobro podnosi i hladnocu jer je gaje i u Kanadi. Pored toga ona ima vise mesa od ostali mlecnih koza. Ovo je najbrojnija rasa mlecnih koza u USA.
Za proizvodnju mleka tamo gde ima ispase i brsta uz dobro dohranjivanje odlicne rezultate daje Alpino koza ( cak i ako je Francuska). Ovo je vrlo otporna zivotinja kojoj vise prija hladnoca nego vrucina. Moze se drzati u stalskom uzgoju ali za ovu lepu zivotinju to je steta. Pogotovo sto u stali bolje rezultate daje najpoznatija od svih mlecnih koza Sanska.
Ima jos zanimljivih rasa kao sto je Tongenburska koja po osobinama lici na ostale Svajcarke ili Mursijsko-Granadska koza koja ima takodje jako masno i proteinima bogato mleko. Nazalost ima ga manje od ostalih koza. Sa druge strane kada se pogleda njena mala tezina i kolicina dobijenog mleka onda ta mlecnost i nije tako mala. Mleko ove koze ja najzasluznije za najpoznatije Spanske sireve. Spanci jako cene i njeno meso. Bila bi interesantna za nase Mediteranske i submediteranske krajeve a narocito za eksperimentalna ukrstanja.
Kao zakljucak moglo bi se reci da Sanska koza najbolje rezultate daje u svezijoj klimi i uz obilje kvalitetne ishrane, da Alpska koza moze da podnese i losije uslove i da bolje koristi pasu i brst, da Nubijska koza to radi jos bolje i na terenima sa oskudnijom htranom, da bolje podnosi vrucinu i da je jedina prava rasa za meso Burska koza.
Ako je proizvodnja mesa u pitanju to je Burska koza. Dobro koristi skromnu pasu i brst, vrucinu i hladnocu. Mleka ima samo za jarice. Otporna zivotinja sa brzim prirastom i odlicnim mesom ova koza moze da se drzi od Vojvodine do ljutog Hercegovackog krsa
Za proizvodnju mleka u toplijim krajevima pravi izbor je Anglo-Nubijska koza, koja je nesto krupnija i mesnatija od ostalih mlecnih koza. Daje vrlo solidne kolicine jako masnog mleka sa dosta proteina sto je odlicno za sirenje.Dobro podnosi vrucinu a pokazala je da dobro podnosi i hladnocu jer je gaje i u Kanadi. Pored toga ona ima vise mesa od ostali mlecnih koza. Ovo je najbrojnija rasa mlecnih koza u USA.
Za proizvodnju mleka tamo gde ima ispase i brsta uz dobro dohranjivanje odlicne rezultate daje Alpino koza ( cak i ako je Francuska). Ovo je vrlo otporna zivotinja kojoj vise prija hladnoca nego vrucina. Moze se drzati u stalskom uzgoju ali za ovu lepu zivotinju to je steta. Pogotovo sto u stali bolje rezultate daje najpoznatija od svih mlecnih koza Sanska.
Ima jos zanimljivih rasa kao sto je Tongenburska koja po osobinama lici na ostale Svajcarke ili Mursijsko-Granadska koza koja ima takodje jako masno i proteinima bogato mleko. Nazalost ima ga manje od ostalih koza. Sa druge strane kada se pogleda njena mala tezina i kolicina dobijenog mleka onda ta mlecnost i nije tako mala. Mleko ove koze ja najzasluznije za najpoznatije Spanske sireve. Spanci jako cene i njeno meso. Bila bi interesantna za nase Mediteranske i submediteranske krajeve a narocito za eksperimentalna ukrstanja.
Kao zakljucak moglo bi se reci da Sanska koza najbolje rezultate daje u svezijoj klimi i uz obilje kvalitetne ishrane, da Alpska koza moze da podnese i losije uslove i da bolje koristi pasu i brst, da Nubijska koza to radi jos bolje i na terenima sa oskudnijom htranom, da bolje podnosi vrucinu i da je jedina prava rasa za meso Burska koza.