Traktor djeluje solidno tehnički riješen, problem je očigledno u vrlo lošem menadžmentu projekta. Naime, ljudi instinktivno misle ovakoM Moja Zarada + Troškovi = Prodajna Cijena. Dakle, MZ+T=PC . Takva filozofija nažalost jako teško funkcioniše u praksi (u principu nikako ne funkcioniše) sem za velike brendove. Upravo zbog takve situacije npr. Fendt može da prodaje traktore koji su abnormalno, često i neopravdano skupi - stvar je u tome da kada neko ima veoma jak brend (ime i reputaciju potvrdjene i dokazane kroz duži period vremena) može čak i da diktira cijenu. Kao što sam rekao, takva filozofija jako teško funkcioniše i vrlo je rizična. Za male i nove proizvodjače takav prilaz poslovanju tj. proizvodnji je apsolutno siguran put u propast. Konstruktori ovog traktora su nažalost razmišljali tako. Smislili su nešto, skupili dijelove tu i tamo, sastavili sve to, sabrali troškove i na to dodali onoliko koliko hoće da zarade i lijepo otišli na sajam sa takvom ponudom. Rezultat je jasan - nisu bili konkurentni i to je bio kraj projekta.
Pravilan način razmišljanja je PC-T=MZ, dakle kada od prodajne cijene oduzmete ono što se utrošili u proizvod, e to malo što ostane je vaša zarada. Vaš je problem kako da smanjite troškove kako ne bi poslovali u gubitku ili kako bi ostavili bar neku zaradu tj. bili "u plusu". Dogovorna ekonomija na ovim prostorima ostavila je tu "deformaciju" u načinu razmišljanja privrednika i proizvodjača na ovim prostorima i zbog tog razloga svakodnevno gledamo kako firme propadaju. Pogrešan način razmišljanja, razvoja i plasiranja proizvoda uz više nego jaku stranu konkurenciju garant su propasti. Mnogi veliki proizvodjači godinama planski rade u gubitku samo da bi se probili na tržište i uništili konkurenciju. Kada im to uspije, vrlo lagano podignu cijene i nadoknade štetu i usput pokupuju konkurentske firme.
Ljudi iz projekta Bori su krenuli stranputicom i uprkos vjerovatno vrlo kalitetnom i dobro zamišljenom traktoru koji je u tehničkom pogledu možda bio mnogo bolji od konkurencije, na kraju su propali. Istraživao sam rad mnogih proizvodnih preduzeća metalske struke u BiH tokom izrade magistarskog rada i vidio sam svojim očima iz prve ruke kako taj proces funkcioniše. Upravo navedena problematika je razlog zbog kojeg su moderni traktori npr sve lakši, što imaju sve manju zapreminu motora a veću snagu, što je na njima sve više plastike itd itd itd. Štedi se na masi pa se to nadoknaduje tegovima koji su od jeftinog betona ili otpadnog gvoždja ili sivog liva. Motori su sve manji kako bi se opet uštedilo na potrošnji skupih materijala a snaga se povećava turbinom, povećanjem kompresije, elektronskom kontrolom ubrizgavanja itd što ima za rezultat kraći radni vijek zbog prevelike specifične snage tj. previše kilovata po jedinici zapremine. Umjesto metalni hauba i kabina stavlja se mnogo jeftinija plastika koja s vremenom puca i blijedi na suncu. Mnoge od navednih stavki u stvari drastično smanjuju troškove proizvodnje traktora a oni se ipak prodaju po neopravdano visokim cijenama tako da je zarada proizvodjača višestruka. Da ne spominjem namjerno ograničavanje radnog vijeka - nijedan od današnjih novih traktora neće raditi za 50 godina a svuda oko nas vidimo čak i starije traktore kako i dan danas rade svoj posao. Dolazim iz te struke i vjerujte mi kada vam kažem da se inženjeri na fakultetima uče kako da tačno proračunavaju i raznim konstrukcionom rješenjima i detaljima ograniče radni vijek mašine.