Neznam sta da ti kazem u mom kraju sadio je jedan lik frigo otprilike pocetkom jula sad neznam koju klasu ali znam da je rod bio minimalan ,mada i ovi sto sade frigo sadnice u optimalnom roku za prolecnu berbu ne vidim bas nikakav rod da izbaca jeste krupna ali malo izbaci po zivicu ,ja sadim iz case i to je najbolji rasad koji postoji naravno i daje najvise robe po zbunu , e sad moze da kupis frigo posadis ga rano i onda od njega proizvedes ekstra rasadu u casama ,kod mene se polako svi prebacaju da proizvode rasad u casama to se pokazalo najbolje
Nije bas da se slažem sa ovom pričom. Nisam pretjerano iskusan jagodar, nekih 5-6 godina se bavim ovim poslom. Dosta toga sam čitao, pitao, obilazio i došao do nekoliko zaključaka:
1. Frigo sadnica (italijanska ili neka domaća) ako je zdrava i kvalitetna nema konkurenciju, ali je i skupa (oko 0.2e) ali ukoliko imamo malo posticaja i ta cijena se spusti.
2. Nabavkom dobrog frigo materijala se ne zvršava rad na dobrom prinosu.
3. Sadnice iz čaše ili ti kontejnerski rasad, pravljen u sopstvenoj režiji je jeftin (ukoliko ne računamo sopstvenu radnu snagu ili na veliku količini i dodatnu radnu snagu), i u proljeće ranije sazri. Nemam lično iskustvo ali u razgovoru sa onima koji ga proizvode za svoje potrebe došao sam do zaključka da je jeftin, ranije stigne u proljeće i lakše i jeftinije ga posaditi nego frigo ali uglavno je zaključak da je prinos manji (otprilike za nekih 20%)
4. U svakom slučaju, bilo koja sadnica se pojavila traži njegu od trenutka sadnje (redovna zaštita, kvalitetna prihrana, mikroelementi, skidanje stalona, uništavanje korova) do jeseni. Ukoliko u jesen imamo 3-4 bokora po sadnici, može neka i po 2 bokora stekli smo idealne uslove da u proljeće imamo dobar prinos.
5. Proljeće, kada očistimo stari i promrzli lisst, zaštita, prihrana, odbrana od mraza, zastiranje međurednog prostora mora da se ispoštuje na vrijeme i do kraja (ne može se uštediti ni na čemu)
6. Kada dobijemo prinos, koliki god bio, mora da bude zdrav i kvalitetan, da ga u optimalnom roku oberemo, jeftino oberemo i isporučimo.
7. Jedno sam naučio, kakva god godina bila, ako je kvalitet, ima cijenu.
Moje iskustvo što se tiče prinosa varira i ni jedna godina nije ista, uglavnom se svodi na to da vremenski uslovi diktiraraju prinos (mraz, kiša i/ili hladno u vrijeme oprašivanja...). Bilo je prinosa i 0.85g i 0.5g, pričam za sorte Clery i Joly.
To što je u Božijim rukama ne možemo puno da mijenjamo, ponekad po malo i ako smo vrijedni.
Ono što možemo je da radimo od dobre pripreme zemljišta, djubrenje stajnjakom i granulisanim djubrivima, postavljanjem gredica (bankova), sistema kap po kap, dobar sadni materijal pa red zaštite red prihrane, održavanje zasada. I tako do berbe ali i u berbi mora da ide voda, hrana i tak kad završimo berbu da se opustimo.
Još neka iskustva na osnovu kojih razmišljam da uvedem neke novine a to je:
1. U prvoj godini, tj prva berba je uvjek najbolja i daje najviše roda i najkvalitetniji (nije bitan prinos, takav kakav je). Manje je opasnosti od bolesti jer biljka nije previše bujna, lakše, brže i jeftiniji se bere.
2. Kada imate rod iz prve godine, lakše se proda i skuplje za recimo 20% (kolika god cijena bila i koliko god se teško prodavalo te godine).
3. Druga godina je sve suprotno, prinos je manji za 20%, kvalitet je lošiji za 30%, cijena je manja za 20-30%, berba je sporija i skuplja za 30%, više prihrane za 50%, više zaštite za 50%.
Ukoliko sve ovo sračunamo, dodjemo do zaključka da je najbolje posaditi jagode, u proljeće ih obrati i zasad uništiti i saditi novi. Na taj način dobijamo ono što nam treba, plod koji je konkurentan na evropskom tržištu a ne samo na lokalnim pijacama.
Pošto sam se ionako raspisao i previše, ukoliko je nekome potrebna precizna računica sa novcima, voljan sam i to da pišem i da komentarišemo.