Održiva Budućnost Je U Malim Farmama

tropic

Novajlija
Učlanjen(a)
1 Nov 2009
Poruka
1
Kroz stoljeća, ekonomisti iz kapitalističkih i socijalističkih zemalja samouvjereno i oduševljeno predviđaju izumiranje malih obiteljskih farmi.

Male poljoprivrednike, farmere po konvencionalnoj mudrosti očekuje isto ono što je zadesilo i dinosauruse.

Milijarde ljudi su bez hrane jer su im industrijske monokulture otele sredstva za život, poljoprivredu i pravo na hranu kroz odluke globalnog kapitala donešene iza zatvorenih vrata.

Po modernoj poljoprivrednoj nauci i politici, mala poljoprivredna imanja nisu iskoristiva, produktivna i efikasna.

Međutim, u stvarnosti, potpuno suprotno od uvriježenih mišljenja koja su nam usadili u glave, male farme su multi-funkcionalne, produktivnije i efikasnije od velikih farmi, te više doprinose ekonomskom razvoju od velikih poljoprivrednih imanja.

Mali poljoprivrednici bolje upravljaju prirodnim resursima, održavaju bioraznolikost i sigurno čuvaju budućnost održivosti poljoprivredne proizvodnje.

Iznureni industrijalizacijom, građani su sada gladni tradicionalnih metoda proizvodnje i raznolikosti u hranidbenom sustavu.


Ako su male farme vrijedne očuvanja, ako doista model malih farmi ruralnog razvoja ima više smisla od onog velikih razmjera, mehaniziranog, kemijski intenzivnog, dominiranog modelom velikih multinacionalnih korporacija iz kojeg su prave društvene potrebe i vrijednosti isključene kroz "biznis kao i uobičajeno", onda je stigao trenutak za akciju.


Opširnije:

Agrikultura: Bolja Vremena Za Male Farmere I Poljoprivrednike

.
 
Male farme mogu uspeti samo u varijanti seoskog turizma, ostalo je samo naucna fantastika. Ili samo fantastika bar trenutno, jer ukoliko se pokusaju prodati proizvodi sa malih farmi u konkurenciji sa velikm igracima, izbor kupca ce uvek biti jeftiniji proizvod.

To verovatno nije moralno, ali praksa samo pokazuje kako se stvari odvijaju.
 
mislim da se situacija menja,naime jako postaje važno ko proizvodi i ko garantuje za zdravstvenu bezbednost proizvoda (haccp , eurogap i sl.)a svest potrošača je daleko napredovala da već kod nekih bez obzira na imovinsko stanje ako biraju između cene i ispravnosti proizvoda biraju ovo drugo doduše samo kada je hrana u pitanju što za početak i nije loše
 
Na svu srecu nisi u pravu Novii
Organska poljopirvreda što podrazumeva male farme ima rast od 18 % u severnoj Americi i 21 % u Evropi na godišnjem nivou. Iako zastupljena u malom ukupnom procentu od 3-4% sa takvim rastom ima svetlu buducnost. Neku stručnjaci predvidjaju da će rast biti i veći kada se stvore bolji mehanizmi distribucije organskih proizvoda u lokalnim okvirima gde mogu da budu jeftiniji usled sve skupljeg transporta.
Osim informacione tehnologije i alternativne energije neznam koja jos grana privrede ima takav rast.
 
Pa ako ima jedna farma, i potom se otvori još jedna, to onda znači rast organske proizvodnje od 100%.
Realno treba pogledati kolika je količina neke robe proizvedena uz pomoć hemije i sa druge strane količinu te iste robe koja je ustom periodu proizvedena organsim metodama.

Ja jesam za korišćenje organskih proizvoda, ali treba biti realan i reći da u tome baš i nema neke svetle budućnosti. Oni koji će eventualno da odgovore da je tu ipak svetla budućnost, trebali bi i da uz tu tvrdnju dopišu da žive isključivo od poljoprivrede koja koristi organske metode. Pošto i ja kod mene u bašti slabo preskam i maksimalno izbegavam veštačka đubriva, ali zato na njivi odakle sve ide u prodaju, se ta sredstva koriste više puta u toku godine. Jer od te njive mi je veći prihod od kog treba živeti.
 
novii je napisao(la):
Male farme mogu uspeti samo u varijanti seoskog turizma, ostalo je samo naucna fantastika. Ili samo fantastika bar trenutno, jer ukoliko se pokusaju prodati proizvodi sa malih farmi u konkurenciji sa velikm igracima, izbor kupca ce uvek biti jeftiniji proizvod.

To verovatno nije moralno, ali praksa samo pokazuje kako se stvari odvijaju.
potpuno se slazem sa Tobom, novii. :D
Jer , ovo sad pricam sa aspekta potrosaca.. Naime, u Beogradu postoje prodavnice zdrave hrane samo na pijacama.. (i slabo rade) za razliku od raznih maxija ( na svakom cosku) do hiper marketa rodica, tempa, metroa... I ubijaju od posla!!! Pa , ko je sad u pravu:haha: Statisticke brojke ili ili praksa na delu.. :ppozdrav:
 
Zelje su jedno, mogucnosti drugo, trziste trece, a mi na vetrometini misljenja i geometrijskih projekcija.
I ja se pridruzujem zeljama da buducnost pociva na malim farmama sa organskom proizvodnjom, slazem se da je isplativost u intenzivnoj proizvodnji, na zalost sve je vise kupaca u maxiju nego na pijaci, ali sve to projektuju razni lobisti, mi smo pioni i kao proizvodjaci i kao potrosaci. Od nas vise nista ne zavisi, sta god da nam uvale primicemo sa manje ili vise "mesanja", jedina je uteha malim proizvodjacima sto ce na kraju i manje da ih boli kad dodjemo do trazenih standarda da svinjsku polutku zameni vitaminska kapsula (kao u kosmickom brodu). Pozdrav svima, svi ste u pravu, nemam nameru da otvaram nove polemike, namece mi se jednostavno pitanje: ako za sebe gajimo bastu sa zdravom hranom a drugima prodajemo hiperproizvode, kome ce mo sutra kad ih potrujemo da prodamo bilo sta?
 
To je odlicno pitanje Grljanac
Prodavnice zdrave hrane kod nas prodaju meso od soje i sl budalastine pa kako onda bilo ko da poveruje da je u pitanju zdrava hrana.
Ja ne zivim od poljoprivrede ali na mnogim primerima sam video da je organska proizvodnja u vecini slucajeva isplativija od hemijske. Problem kod nas je sto ne postoji nikakav vid distribucije i obelezavanja organskih proizvoda u koji bi ljudi imali poverenja. Verujem da bi proizvod koji je bez dvoumljenja organski planuo sa tezgi na beogradskim pijacama.
Ono sto je potrebno da bi mala farma zaista funkcionisala i zaradjivala je mnogo visi nivo znanja od sadasnjeg kod naseg seljaka.
X puta mi se desilo da kada sam hteo nesto da kupim na selu to bude mnogo skuplje nego u Beogradu na pijaci, hajde neko da mi objasni zasto je to tako ? zasto nasi seljaci seku granu na kojoj sede ?
 
dzoni kazi mi molim te sta si mislio pod " organska proizvodnja " ?

Ako si mislio na GMO seme + organski pestici opet se svodi po meni kao masovna proizvodnja :nono:
mozda si mislio na alternativnu poljoprivredu nesto nalik Masanobu Fukuoki ( normalno seme + motikan )
 
Naravno da nisam mislio na GM djubre.
Meni se licno Masanobin nacin najvise svidja, neznam zasto ga zoves alternativnim to je prava organska poljoprivreda. Ako si citao njegovu knjigu sigurno si naisao na deo kada kaze nesto otprilike ovako "Neznam kada su seljaka ubedili da po ceo dan treba nesto da radi kopa, prska, reze, plevi umesto da uziva". Hocu da kazem da organska proizvodnja nemora obavezno da bude teza i skuplja od konvencionalne naprotiv racunica je na organskoj bolja jer ima manje troska.
Mislio sam organska po otprilike evropakim standardima, ne svajcarskim koji su prestrogi i ne americkim koji su labavi.
 
dzionik je napisao(la):
Naravno da nisam mislio na GM djubre.
Meni se licno Masanobin nacin najvise svidja, neznam zasto ga zoves alternativnim to je prava organska poljoprivreda. Ako si citao njegovu knjigu sigurno si naisao na deo kada kaze nesto otprilike ovako "Neznam kada su seljaka ubedili da po ceo dan treba nesto da radi kopa, prska, reze, plevi umesto da uziva". Hocu da kazem da organska proizvodnja nemora obavezno da bude teza i skuplja od konvencionalne naprotiv racunica je na organskoj bolja jer ima manje troska.
Mislio sam organska po otprilike evropakim standardima, na svajcarskim koji su prestrogi ne americkim koji su labavi.


Bez tog su prinosi jako mali i tu teško da možeš da se uklopiš . Jeste da je proizvod skuplji , ali smanje prinosa neće da nadoknadi ta cena .
 
Ako si mislio na korov, onda si video i kakvim merama i plodoredom to resava Masanobu. Sistem funkcionise na mnogim mestima na svetu ali za svaku lokaciju postoje posebna pravila koja moras sam da pronadjes i ispostujes.
Pa tako nesto slicno je i postojalo kod nas ali je zaboravljeno.
 
dzionik je napisao(la):
Ako si mislio na korov, onda si video i kakvim merama i plodoredom to resava Masanobu. Sistem funkcionise na mnogim mestima na svetu ali za svaku lokaciju postoje posebna pravila koja moras sam da pronadjes i ispostujes.
Pa tako nesto slicno je i postojalo kod nas ali je zaboravljeno.

To si upravu da plodoredom može donekle da se odradi . Ali da bi postigao pronose treba stajskog , a sa upotrebom stajskog i korovi ... Tako da ima tu još puno posla da ne kažem ručnog rada , mislim da ono plevi umesto da uziva ne pije vodu .
 
z
Zemlja traži slugu a ne gospodara.No,nije tačno da samo uz pomoć veštaka dobijamo iz zemlje više.Ono što se zove bioagrikulturalna proizvodnja u poljoprivredi uz poštovanje primene i posebnih tehnika ,može da se iz zemlje dobije
jednako ili bolje,više,o kvalitetu da i ne govorimo.Slažem se da sistem nikom ko ima nameru da se upusti o tako nešto
ne ide na ruku,ali ima : jedna reč:UDRUŽIVANJE i druga reč: SPECIJALIZACIJA;pored toga su:USVAJANJE ZNANJA,
USVAJANJE VAŠTINA,I USVAJANJE NAVIKA.
JESTE LI SPREMNI NA TO?
 
Sasvim si u pravu Deda Lalo ali kad pogledaš neke teme na ovom forumu vidiš da udruživanje slabo ide.
Specijalizacija na malim farmama je mislim preveliki rizik.
Učenje je mislim prava reč i pravo što treba bilo koji farmer da uradi.
Veštine i navike se stiču vremenom pa ako ima ljubavi i vajde biće i toga.
Ja bih dodao i posmatranje i eksperimentisanje, vrlo bitno kada hoćete da imate dobre prinose na odredjenoj mikrolokaciji.

Što se tiče korova upravo sam napola knjige "Weeds gardians of the soil" mislim da je to jedna od prvih koja se bavi proučavanjem korova i kako raditi sa njim a ne samo proglasiti ga nepoželjnim i iskoroviti. Odlična knjiga zasnovana na dugogodišnjem posmatranju i korišćenju korova, da napomenem ne radi se o travnim korovima. Evo ga link pa čitajte ili ako hoćete "upoznajte neprijatelja".

http://rapidshare.com/files/343725826/Weeds_guardians_of_the_soil.PDF
 
~Kiki~ je napisao(la):
Bez tog su prinosi jako mali i tu teško da možeš da se uklopiš . Jeste da je proizvod skuplji , ali smanje prinosa neće da nadoknadi ta cena .

Daj neki argument za ovu tvrdnju.
Oavako, bez argumentacije ( misljenje nije argumentacija), to je pausalno.

Ako je to tako zasto ona Nemica iz Srema hoce da se prosiri na 30 ha ?
Dosla je ovde iz Nemacke sa deckom dipl. filozofom, krenula, ide joj i hoce da se prosiri. Znaci moze ko zna da radi. I sto je najvaznije njene proizvode kupuje nas osiromaseni kupac! Razmislite. Za inerciju i neinvenciju je lako naci opravdanja.

Sigurno je da trziste "organic" proizvoda uporno raste. Takodje je sigurno da to trziste ne moze da podnese da svi predju na takav nacin proizvodnje. To je samo jedna od alternativa . I to dobra!
 
Na temu "Održiva Budućnost Je U Malim Farmama" (dodao bih u zagradi Firmama), slučajno sam naišao jer je pod "Ostalim oblastima". Vidim da je istu otvorio gospodin iz Zagreba ::svaka cast:: za temu (posle toga se više nije javljao :sta:) i započeo je rečenicom:
"Kroz stoljeća, ekonomisti iz kapitalističkih i socijalističkih zemalja samouvjereno i oduševljeno predviđaju izumiranje malih obiteljskih farmi.
Male poljoprivrednike, ......, sa čime se, moja malenkost, načeno ne slaže, jer ....., pa stoga dozvolite da dam mali doprinos ovoj temi skromnim analitičkim prikazom:


Mali biznis - najvitalniji segment ekonomije

Kaže se da su mala i srednja preduzeća motor ekonomskog razvoja, te da je to sektor koji promoviše privatnu svojinu i preduzetničke veštine. Po dominatnom mišljenju u krugovima ekonomista, ova preduzeća su sinonim za privatni sektor, i u figurativnom smislu za preduzetništvo.

Komparativna prednost malih firmi je u tome što su fleksibilne, mogu brzo i lakše da se adaptiraju na promene i da zadovolje zahteve tržišta i opstaju bez obzira na krizu. Mnoge zemlje, uključujući i SAD, donose propise koji su fokusirani na podršku malim i srednjim preduzećima i na stimulisanje njihovog rasta i konkurentnosti. Sve više im se okreću, u svojim programima podrške i pomoći i to ne samo deklarativno kao što se do sada dogadjalo.
Pre nekoliko godina, poznati profesor-ekonomista sa Njujork univerziteta, N. Rabin, prognozirao je, sa velikim procentom verovatnoće, sadašnju krizu. Njegova prognoza je skoro proglašena utopijom, a on brzo zaboravljen. Sada su ga „izvukli iz naftalina“ i njegova najnovija prognoza je da će Obama sa svojom ekipom uspeti da „isčupa“ ekonomoju iz ambisa u koji je zapala.
Kako i zašto? Tako što će najveći deo od 800 milijadi US$ (očekuje se da je to dovoljno za stabilizaciju) plasirati preko malog biznisa, za razliku od Buša koji je spašavao gigante gubitnike, jer im je „dugovao“ za lobiranje u ranijim kampanjama, pa su mu “ispostavili račune“.
Sigurno da nije slučajno da je Obamin „ekonomski trust mozgova“ izabrao logiku oslanjanja na mali biznis, jer je isti, ranijih godina, apsorbovao čak do 80% novih zaposlenja, a u veoma kriznoj 2009. godini čak 99.7% onih koji traže egzistenciju je istu našlo u malom biznisu.

Malo vremešniji se sećaju čuvenog deda Avramovog programa, koji je hiperinflaciju dinara gušio plasirajući novi dinar preko platnih spiskova, odnosno novih zaposlenja, a ne preko banaka i, to mu je uspevalo sve dok ga političari nisu svojim „šemama i kombinacija izbušili kao švajcarski sir“.

Kako je to u Evropi neka za primer posluži Italije, članica Grupe 8, bila je oduvek uzor uspeha, a sada lakšeg opstanka uz pomoć malih preduzeća lansirajući svojevremeno kampanju „Picollo e’ bello” (malo je lepo). Struktura broja zaposlenih u italijanskim preduzećima najboilje ilustruje trenutno stanje:
do 10 zaposlenih – 95% firmi
do 50 zaposlenih – 4.1%
do 250 zaposlenih – 0.4% i,
preko toga – 0.1% firmi
Iz ovoga je vidljivo da državnu kasu pune mali, a ne veliki i jasno je da tu leži koren onog dela krize kada stotine i hiljade, ne više pojedinaca, nego preduzeća (malih) "izadju na ulicu". Kada se uspore velika preduzeća, javlja se njihova moć inercije, zaduživanja i državne pomoći. Za male to uglavnom ne postoji, jer oni rade uvek ekvilibrirajući prihode i rashode, uzimaju kredite da bi povećavali proizvodnju, nemaju svoje lobije i svaki potres njih najviše pogađa.
Jedini sistem koji proizvodi novu vrednost je sistem preduzeća (malih) koja radom i stvaraju pravu, realnu vrednosti. Niukom slučaju nije to, i ne može biti, sektor usluga (banke, osiguravajuća društva, itd.), gde se najviše ulagalo. Evidetno je da je to jedan od glavnih razloga zašto je ponovo „došla u modu“ priča o realnoj ekonomiji.

Da ta priča postaje sve prisutnija, pokazuju i najnovije tendencije da, nije samo ulaganje u sekundarni sektor “u modi”, već ti trendovi zahvataju i - poljoprivredu. Svetski poznata i priznata osiguravajuća kompanija "Generali", danas nije medju multinacionalnim kompanijama koje su veoma ozbiljno svoje bilanse “zatrovale” bezvrednim papirima.
Pored ostalog, to je i zato što je imala orijentaciju da sa relativno malim profitnim stopama investira u stabilne poslove na dugi rok. Tako su oni još u XIX veku stvarali sopstvene poljoprivredne posede (skoro 2.000 hektara). Nekoliko godina unazad (u vreme tranzicije istočno evropskih zemalja), počeli su sa kupovinom jeftine zemlje (kvalitetnog poljoiprivrednog, ali zaparloženog, zemljišta) u Rumuniji i Bugarskoj.

Cilj kupovine nije bio, kao što to većina špekulanta radi, da se zemlja preproda i brzo zaradi, već da se na istoj organizuje moderna proizvodnja i tako ostvari profit i postepeno vraća investicija sa relatvino malom, ali sigurnom profitnom stopom od 3,5-4%, a tu nije kraj. Posed nekretnina u poljoprivredi (obradiva zemlja) daje veliku stabilnost fondovima, iako mnogi od njih neki imaju i visoku stopu rizika.

..... nastaviće se ....

:ppozdrav:
 
Cela ta tvoja priča može da se svede na onu poznatu "razmišljaj globalno, deluj lokalno"
A druga je stvar šta je u ovom našem potrošačkom društvu zaista mera standarda po kojem bi čovek mogao da živi i bude zadovoljan. Svakom ponaosob je mera različita a potrošačka kultura nas uči da mera ne postoji, tj da bi trebalo da imamo sve što nam se servira i reklamira.

Ja samo želim da propagiram drugu stranu, onu samodovoljnu, obrazovanu i zadovoljnu svojim radom a ne dezinformisanu i nezadovoljnu svojim materijalnim postignućima koja i nemaju meru.
 
@maestro
super je kada se citiraju verodostojni podaci i time potkrepi svoj stav! ::svaka cast::

Ali ovde nesto skripi. Kada se saberu svi brojke (procenti broja firmi u zavisnosti od broja zaposlenih) ne dobije se broj 100 to jest 100%. Znaci ta statistika nije tacna.

A ako bi i bila tacna ona u sebi krije zamke kao svaka suva statistika. Svi znaju ono"jedni jedu prazan kupus, drugi jedu meso a u proseku jedemo sarmu." :haha:

Evo samo jedne greske. 95% firmi do 10 zaposlenih verovatni prosek 5. Od 100 firmi tih 95 malih ima 475 zaposlenih. 4.1% firmi sa brojem zaposlenih 50-250, prosek 150 zaposljava 615 ljudi.

Ostalo podrzavam. Tvrdnje o boljoj prilagodljivosti malih koji u celini daju vecu stabilnost, jer kada se neki gigant zaljulja onda jao i naopako ...itd.
Ali sta je to malo. Npr u poljoprivredi. Farma na kojoj je radi 3 osobe je svakako mala. Ali ja znam za jednu takvu farmu u GB gde vlasnica i dve radnice drze 1000 koza. :sta:
Bio bih odusevljen kada bi u Srbiji cvetale takve "male farme"
Za nase uslove ja bih kao malu (porodicnu) farmu definisao onu koja u datoj oblasti uspeva ekonomski dobro da posluje bez dodatnih prihoda, i koja to uspeva bez stalno angazovane spoljne radne snage.
Kada su koze u pitanju (ne znam pa ne mogu da procenim za ovce) to je 100 grla? Izuzetan odgajivac i proizvodjac sira moze i sa 50 da izdrzava celu porodicu, da odvaja za amortizaciju, modernizaciju sto je konstantan proces, moze da skoluje decu i da deci ostavi dovoljno unosan posao da ne pobegnu u grad. Znaci dovoljno dobru zaradu koja ce da konpenzira neke druge prednosti koje nudi grad.
U drugim oblastima pojam malog moze da izgleda apsurdno. Na primer mali ratar (koji moze sve one predhodne uslove da ispuni) 50 ili 100 ha ? :sta:
Mali rasadnicar 10-20 ari (pod plastenikom) :sta:
 
@Tar, nemoj da si "cepidlaka", pa greška je samo 0, i malčice :haha: :haha: :haha:

do 10 zaposlenih – 95% firmi
do 50 zaposlenih – 4.1%
do 250 zaposlenih – 0.4% i,
preko toga – 0.1% firmi
U k u p n o - 99,6 %

... nastavak ...

“Kome je oslonac u zemlju ima čvrst oslonac”

Predhodno navedeno predstavlja veliki biznis u poljoprivredi, ali sve više, mali biznis u toj grani organizuju pretežno mladi ljudi koji se školovani vraćaju na zemlju i pokazuju izvanrednu inventivnost kako povoljno proizvesti i dobro zaraditi.
Vrhunski kvalitet proizvoda, moderna organizacija i poslovanje na principima preduzeća, upotreba informatike i stalna veza sa istraživačkim laboratorijama, naučnim i logističkim centrima su osnovni postulata na kojima počiva moderna poljoprivreda. Evidetno je da sve ovo ne vredi mnogo bez marljivog i predanog rada u angažovanja.
Na državi je da pospešuje i adekvatno nagradjuje mlade proizvodjače za inovativnost, izvoz lokalnog znanja, čuvanje i negovanje tradicije. U Italiji svake godine se dodeljuje “Zeleni Oskar” mladim farmerima za postignute rezultate.
Izvesni Djuzepe, odgajivač svinja, je osvajač ovogodišnjeg Oskara za ideju “usvajanja praseta na daljinu”, gde “usvojitelj” mesečno isplaćuje količinu mesa ili preradjevine po unapred dogovorenoj ceni, a isporuka mu je kada svinja stasa za klanje. Pored toga što je izbegao zelenaške kamate banaka, Djuzepe je postigao da “usvojitelji” dolaze preko godine da vide svoju investiciju – mezimče kako raste, a pritom im on proda voće, povrće i druge preradjevine koje proizvodi, a ako su potegli iz daleka ponudi i prenoćište.
Drugi su uspeh postigli izvlačeći maksimum iz starih recepata za proizvode, veštom transformacijom, komercijalizacijom i smišljanjem potpuno novih prehrambenih proizvoda. Tako je obnovljena antička vrsta pšenice "farro" koja sada donosi 2,5 puta veći prihod po hektaru.
Dakako najmanje su zaradili oni koji su posejali pšenicu i sedeći čekali žetvu, a u međuvremenu kukali na sušu, velike kamate, niske cene – oni koji su ostali seljaci.
Zato ne začudjuje činjenica da je ove godine italijanska poljoprivreda uzletela sa pozitivnog stopom rasta od 6.9% (najviša u EZ), dok su ostali sektori uglavnom iskazivali pad. Italija nije izuzetak, nego samo onaj ko prednjači u evropskoj poljoprivredi, tako što se sama organizuje za unosan mali biznis, a sve veći broj tzv. “velikih proizvodnji” (pšenica, kukuruz, soja, uljarice - zapravo ono što su berzanski proizvodi) prepušta onima koji “imaju zemlje na bacanje”.
Sada statistika u kategoriju malog biznisa, pored agroturizma koji je odavno svrstan, uvrštava i ekskluzivne proizvodače prehrambenih proizvoda. Italijanska poljoprivreda postaje sve veći i bolji biznis, zahvaljujući prvenstveno tražnji i cenama, ali i dovitljivosti da se tražnja kreira i to u sektoru "luksuza". Vino, pršut, maslinovo ulje, sirevi, salame... postaju svojevrsni "Ferarri" i po kvalitetu, i po marketingu, i po ceni.

.... nastaviće se ...

:ppozdrav:
 
Nazad
Vrh