Razlika je u onom što se izvuče iz hrasta a ne u vlaženju ili gubitku destilata. Gubitak je isti i on je nekih 3%, prosječno godišnje.
Drvo hrasta se sastoji iz celuloze, hemiceluloze, lignina, tanina, flavonola... Samo ovo prvo je nerazgradivo i nema uticaja na destilat. U kontaktu sa destilatom dešava se hidroliza hemiceluloze, alkoholom inicirana razgradnja lignina. Ekstrakcija tanina iz drveta, i flavonola koji daju boju. Bez obzira što drvo bureta bude navlaženo do nekih 10-ak mm, samo iz prvih par milimetara je destilat u stanju izvuči ili razgraditi ove materije. Kada se u tom sloju odigra taj proces onda ostaje samo šupljikavi celulozni skelet koji onemogućava dalju razgradnju i ekstrakciju iz drveta. Odnosno svodi je na mnogo manju i drugačiju mjeru. Zato se ovakva burad u vinarstvu nakon par godina upotrebe repariraju. Bure se rastavlja i skida se ovaj sloj u debljini od neka 3-4 mm. Suština dobivanja na kvalitetu kalvadosa u hrastovom buretu je u početnom kraćem obogaćivanju ovim materijama iz novog bureta. Taj period kod kalvadosa, u zavisnosti od zapremine bureta (200-600 l), traje okvirno 3-6 mjeseci. Kraće nego kod konjaka na primjer, da ove novodobivene materije u destilatu ne bi maskirale i pokrile njegove izvorne arome i svježinu. Takav destilat još nije dobio konačan kvalitet čak mu sve to strši i tanini udaraju na oporo. Nakon toga se destilat prebacuje na dugotrajno dozrijevanje u ono koje je isluženo. Njamanje dvije godine U njemu se sada od svih materija koje su razgrađene, i prešle u destilat pod uticajem kiseonika, koje drvo propusti, i jedinjenja koja se nalaze u izvornom destilatu, dešavaju hemijske reakcije koja onda znače i novi kvalitet, odnosno dozrijevanje rakije. Može se od starta raditi i sa isluženim buretom, koje će jedan dio svega toga dati rakiji, ali tek nakon niza godina, uz nešto drugačiju proporciju pa time i kvalitet.