Hydroponic Fodder

Tar

Član
Učlanjen(a)
26 Apr 2008
Poruka
1.167
Lokacija
Beograd
Evo nove zanimljive teme. Ubila se za svadju, mislim polemiku.

Rec je o naklijavanju semena zitarica: jecam, psenica, ovas(zob), kukuruz u zatvorenom prostoru u tacnama, znaci bez zemlje i pod kontrolisanim uslovima, svetlo, vlaga i temperatura.
Evo nekih podataka samo kao ilustracija:

kontejner 5 X 6 m, dnevo izbacuje 250 kg odlicne "pase" sa visokim procentom proteina...itd
Svaki dan u komoru ulazi cca 29 kg semena koje se rasprostre po plasticnim tacnama. Seme je pre toga namakano u vodi. Seme se izmesa sa aditivima koji su hrana za mladu biljcicu i koji regulisu pH.
Plasticne tacne idu na police i tako se korisna povrsina visestruko uveca.Sve je osvetljeno neonom, voda i u njoj rastvoreno djubrivo se automatski dovode i rasporedjuju, termostati i hidrostati regulisu temperaturu i vlagu. U zavisnosti od kulture temp. rezim je 15-18 u jednoj varijanti a u drugoj 20+ °C.Vlaznost cca 70%
Postoje jedinice(kontejneri) koje imaju kapacitet 1 ili 2 tone dnevno.
Ciklus traje 8 dana za jecam i oko 14 za zob.
Sustina je da se dobije zdrava sveza hrana bez obzira na suse, poplave, previsoke ili preniske temperature. Ulazna kolicina semena se pretvara u cca 9 X vecu koicinu hrane.

Prvo da ispravim sebe. Rekao sam da je ovo zdrava hrana koja se uklapa u organsku proizvodnju. Kada sam pogledao kriterijume za organsku proizvodnju ispada da se ne uklapa osim ako bi se posebno organizovala prerada i fermentacija organskog djubriva. Nacelno filozofija organske proizvodnje je protiv silovanja prirode a gajenje biljaka pod vestackim svetlom i van zemlje je definitivno to.
Ako se pogleda malo dalje i van sajtova proizvodjaca kontejnera, vidi se da postoje redovni problemi sa plesnima. To podrazumeva dodatnu upotrebu hemije, sterilizacije tacni....
Da bi biljka bila zdrava svetlost ne samo da mora da imna odredjeni intenzitet, vec mora da sadrzi odredjenje talasne duzine.
Kontejneri na kojima bazira ova proizvodnja su dosta skupi ali su predvidjeni za 10 i vise godina rada, i energetski su nezavisni. Opremljeni su znacajnom povrsinom solarnih panela (verovatno i akumulatora ) pa je struja za osvetljenje, klimatizaciju i kontrolere besplatna. Sam kontejner je lako napraviti, verovatno najjeftije je upotrebiti drveni ram, spolja jacu UV otpornu foliju a iznutra obicnu.Izmedju ide staklena vuna 10-12 cm i to radi sigurno. Termostati i hidrostati su jeftini. Dopremanje vode sa aditivima moze da se resi slobodnim padom. Hladjenje se resava nekom malim jeftinim klima uredjajem. Dogrevenje u nekim periodima istom spravom ali zimi treba ozbiljnije zagrevanje. A bas zimi bi ovakva, zelena hrana bila najdragocenija. Kod nas su leta kao u Australiju a zime su znacajno hladnije. Treba izracunati utrosak struje. Takodje posto nema merodavnih podataka treba videti koiko ovakva ishrana doprinosi povecanju mlecnosti.
Puno opravdanje ovakva komora ima u oblastima gde je voda deficitarna, jako skupa,kao sto je Australija ili ostrva....Kod ovakve proizvodnje utrosak vode za istu kolicinu hrane je 10-20-30 X manji. Ko zna mozda i 50 X.
 
Neko je na topicu o alpini pomenuo da ovakve ideje nama nisu nužne jer - imamo dovoljno lucerke, pašnjaka, livada...

To je tačno sa makro gledista, primedbe mu nema, ali sa mog stanovista individualca, to mi malo znaci jer sve te lucerke, pasnjaci i livade - nisu moje vlasnistvo i podrazumevaju angazovanje finansijskih sredstava da bi se mogli koristiti.

Da bi se stocna hrana proizvodila potrebno je, da podsetim (ako se ko usudio da zaboravi): zemljište, mehanizacija, obrtna sredstva i - iznad svega - znanje i iskustvo.

Ova opcija (hidroponik) nudi alternativu. Pruža mogućnost da svoj neveliki zemljišni posed angažujem nekom drugom kulturom (recimo lešnicima ili orasima, možda i dunjama... ) a da hydroponic fodder suplementira u ishrani životinja na imanju. Ako bih sada, ulezeći u svoje 50-te godine, krenuo da kupujem zemlju, pa traktor, pa plugove, setvospremače, sejalice, kosačice, grabulje, balirke i prikolice - prvo bi me moji seljaci u Vračeviću proglasili BUDALOM.

Ne vidim da je ovo "silovanje prirode" kako reče Tar, jer bi ona svaka vrsta poljoprivredne proizvodnje mogla da se podvede pod "silovanje". Čovek uvek uzima više nego što bi priroda, po sebi, dala. Važno je, samo, da nema genetičkih modifikacija i igrarija i da je hemija restriktivno prisutna u procesima. Tako nišči ja vidim "ekologiju" poljoprivredne proizvodnje.

Problem plesni, kako mi se čini, rešava se selekcijom otpornih vrsta semena, a ne nekim tretiranjima širokog spektra. Ima o tome, Tar, koješta na netu. Sada rešavam neke druge probleme pa nisam u prilici da istražujem, ali ću svakako zimus morati to da uradim u okviru pripreme experimetalne proizvodnje. Ako topic bude i tada živm, a niko me ne preduhitri - eto mene s podacima.

Hydroponic sistemi su češći u povrtarstvu nego u proizvodnji krmiva. Nažalost, kod nas, više o ovom sistemu zna narkoman-skankovac iz nekog novobeogradskog bloka, nego poljoprivrednik.

Verifikovanih podataka o utiacaju ovakve hrane na mlečnost koza, za sada nema. Možda ih i ima, ali ja na njih nisam natrčavao. No, postoje validna (neverifikovana) svedočenja farmera koji na forumima diskutuju, i jedino što sam upamtio je da hydro-pogače bitno uvećavaju količinu mleka. Morate me razumeti da ja nisam ni veterinar ni poljoprivredni ing, i da sam više iz radoznalosti prolazio kroz ovu materiju, sagledavajući mogućnost primene ove proizvodnje - na sopstvenenom posedu.
 
@miladinovic

Ima šta da se zakljuci o cenama ali bi se moralo znati i ko su najčešći kupci ovakve opreme ::samo bes::. Svaka čast pasioniranim cvećarima i hobi-povrtarima, ali pomenuh da je ova metoda uzgoja biljaka dušu dala i za - zloupotrebu (zatvoren prostor bez pristupa). Negde sam naleteo, verovali vi meni ili ne, da je svaki kupac ovakve opreme na zapadu obavezan da potpiše izjavu kojom dozvoljava, u svako doba, pristup opremi (policajcu bez sudskog naloga). Tek da se i to zna.

Hydroponic je široko polje sa obiljem varijacija i mogućnosti, a nas (mene) interesuje - kako da ga primenimo kao suplement hrani kod mlečnih koza (i druge stoke). Nije uvek u pitanju proces kompletnog formiranja biljne mase, već skraćeni postupak u kome zelena masa ide u ishranu sa još uvek neiskorišćenim zrnom semena.
Uzmi šaku ječma, navlaži i stavi u neku pikslu u dnevnoj sobi. Nek samo bude vlažno i - prati rezultat. To je polazna osnova. Ne neko forsiranje uz skupu opremu. Na prethodnom topicu sam ostavio link za vrlo interesantan način rada u improvizovanim uslovima (mislim da je to iz Čilea).

Ko želi da o hydroponic sistemima razmišlja drugačije, a ne kao o proizvodnji hrane za stoku, neka to i izvoli, ali je svaka druga priča osim o hydroponic krmivu ovde off topic.
 
pa moraju i narkomani da se snalaze a trgovci nasli dobro trziste ::namigivanje::
da ova metoda daje rezultate to mogu sa sigurnoscu da tvrdim,redovno leti baba stavlja jecam da klija u razne sudove uglavnom u plasticne kade i to koristi kao dodatak hrani kravama,pimitivno ali efekat i princip je skoro je isti,krave to rado jedu i prija im.pozdrav
 
miladinovic je napisao(la):
..da ova metoda daje rezultate to mogu sa sigurnoscu da tvrdim,redovno leti baba stavlja jecam da klija u razne sudove uglavnom u plasticne kade i to koristi kao dodatak hrani kravama,pimitivno ali efekat i princip je skoro je isti,krave to rado jedu i prija im.pozdrav
Ma svi znamo kako se naklijava zito za bozic.Ovako isklijala semena zitarica su dobra hrana i za ljude.Nisdam se udubljivao zasto mada, nije tesko predpostaviti. Ovakvo jednostavno naklijavanje je verovatno potpuno prihvatljivo i sa aspekta organske proizvodnje. Tu se trose rezerve hrane iz samog zrna a dodaje samo voda i svetlo ....
Problem nastaje kada se kolicina hrane uveca 8X, kao sto se vidi na onom filmicu. E tu pocinje "silovanje" sa aspekta organske proizvodnje, sto sam propustio da naglasim. Dakle dodaju se mineralna djubriva.
Moram da ispravim jos jednu gresku. Ceo komplet solarnih panela dovoljan je samo za osvetljenje, rad pumpi i merne uredjaje. Klimatizaciju energijom snabdeva agregat od 7 kw.
E sad malo o zemlji. Ja sam mislio da je zemlja jeftina i da u tom kraju moze da se kupi dobra njiva od 1 ha za najvise 5000€. To je inace dugorocno dobra investicija.
Sto se mehanizacije tice ona je u nekom obliku neophodna. Kaqo sto se vidi na filmicu iz Australije, stoka pase neku spaljenu travu a ove "tepihe" dobija kao dodatak. Vredan dodatak. Ja sam ubedjen da je to i najvise sto od ove hrane moze da se ocekuje. Dakle, vredan dodatak. Znaci mora da se kosi, mora da se sprema seno, i od trave i od deteline. Stala mora da se cisti, djubre mora da se rasturi pa od mehanizacije ne moze da se pobegne.
Inace odmah sam poslao osnovne informacije i linkove drugaru na ostrvu. U njegovom slucaju pored odlicnog dodatka mogle bi da se ostvare i znacajne ustede u novcu.
 
Po mom misljenju ovaj nacin ishrane je preskup jer ti umesto silaze, sena ili pase dajes zitarice. Ima ova hrana svoje prednosti i najbolje se pokazala kod egzoticnih zivotinja po zoo vrtovima (navikle na pasu i zelenu hranu tokom cele godine) ali nisam siguran da moze da se isplati pogotovo u nasim uslovima, kada je mleko ili sir danas pola evra i pocnu da ga proizvode svi ,i ti napravis takvu racunicu gde ces nevidjeno da zaradis a vec sutra ono padne na 10 centi, i onda jao majko, rasprodavaj brze bolje.
Ako hoces nesto ozbiljno, bolje uzmi hektar, dva u zakup a to ti nije vise od 200 e za godinu. Ulozi u seme, djubre i prskanje pa ces da vidis sta ces da dobijes. Drugi savet je silaza u plasticnim dzakovima, moze za mali broj grla i ne kvari se jer uzmes iz dzaka malo a ostatak opet zatvoris.
Dobro razmislite vi koji se odlucujete za kupovinu opreme za ovakvu hranu jer moze da ispadne kao prica sa puzevima i onim jagodama koje se prodaju preko novina a kao fenomenalno radjaju.
 
tar & nemanja_st01_58


Ja ne nastavljam ništa nego počinjem iznova. Zemlju i mašine danas može (i treba) da kupuje onaj ko ima 25 godina, ili onaj ko će formirati krupan posed i vezati svoje naslednike za njega. Moj naslednik se već otisnuo u sasvim drugačiji svet i nema interesovanja u pravcu poljoprivrede.

Razumem ja odlično vašu logiku: em je zemlja jeftina (Tar dao odličnu procenu za moj kraj) em je zakup još jeftiniji (Nemanja takođe dobro procenio) – ama ljudi, moja ambicija nije da pravim veliko stado i tražim kooperantsku mlekaru. Osim toga, ne posedujem neku mehanizaciju (osim IMT 506 sa frezom i prikolicom i motornu kosu Willager) što znači da ću uvek biti zavisan od dobre volje komšija i aktuelne procene vrednosti usluge. Takva ideja mi se manje dopada od mogućnosti da malo proverim i istražim alternative proizvodnje krmiva.

Dakle, ono što već posedujem, a to je 2ha, trebalo bi da bude dovoljno površine za proizvodnju hrane za 10-20 mlečnih koza.

Ideja o uvođenju hydroponic fodder-a nema za cilj da reši ukupan problem ishrane, već da jedan deo poseda oslobodi za neku drugu kulturu.

Ovo što Nemanja pominje u vezi promena cena kod početne kalkulacije, odlično mi je poznato, pa se zato i ne zatrčavam samo u jednom pravcu.

Da se razumemo još nešto – niti sam ja trgovac opremom, niti kakvim repro-materjalom. Nisam imao baš nikakav interes da pominjem hydroponic fodder, izuzev da čujem vaše mišljenje o toj temi.

Naravno da je “pužara” i “jagodara” bilo i u mom selu i u okolini Kragujevca, i tu se sasvim slažem sa Nemanjom. Naivni su potrčali da se “obogate” i platili cenu svoje gramzivosti. To tako ide.

Hydroponic treba proučiti kao varijantu i sa što manje investicije realizovati. Nikako kupovati obećanja i nekom prevarantu puniti džep. Ali, postojanje mešetara nije razlog da se od jedne dobre stvari odmah odustane. Ovaj forum dokazuje da ni svi naši seljaci nisu više nepismeni i neškolovani, i da možemo da u praksu uvodimo novine i menjamo iskustva.

Zahvaljujem Nemanji za ideju o silaži u plastičnim džakovima. Informisaću se više. Dopada mi se!

Pozdrav!
 
mislim da je gospodin Tar trebao da postavi ovu temu u forumu hortikultura/uzgajaje kanabisa.
Dobra ideja mada je i hrana sad jeftinija jer nema ni stoke toliko,a rodilo je i s neba i s zemlje, možda se nekome i isplati ko zna.Eto meni je stric iz australije rekao da kinezi uzgajaju pečurke u jutanim vrećama sa slamom, i bolje napreduju i produktivnije je od podruma i svega ostalog.
Zanimljivo u svakom slučaju.
 
cannabis sativa i gajba piva ::namigivanje::
ljudi razmisljaju,a to dovodi do napretka ponekad,a i klima u srbiji sve vise lici na australiju tako da ko zna jednog dana mozda to i zaista zazivi ozbiljno.
:ppozdrav:
 
Uocio sam dva aspekta ove teme.
I- Ekonomicnost. Dakle pod kojim uslovima se isplati.
II- Kvalitet ovako proizvedene hrane

Ovakav nacin gajenja povrca koristi se na na Aljasci iz ociglednih razloga. sasvim je jasno da se sa njim eksperimentise u svemiru iz razloga koji su jos ocigledniji. Takodje, tamo gde je slobodno zemljiste problem, npr Holandija, ili gde cena povrca van sezone to dopusta ovaj sistem gajenja je ekonomski opravdan.
Sto se proizvodnje stocne hrane tice najvise materijala je iz Australije, najsusnijeg kontinenta. Uz to i najvise pogodjenog globalnim otopljavanjem (za sada). Ima primera iz USA, pustinjski delovi Kalifornije, Arizona. Novi Meksiko.
Zajednicko svim ovim oblastima je to da je rec o polupustinji, gde je voda dragocena, gde zalivanje ne dolazi u obzir i gde je trava sprzena u znacajnom delu godine.
Ovakav gotov sistem 5.5 X 6 m, koji dnevno daje 250 kg zelene stocne hrane, kosta 25000 Australijskih $.
Sta sacinjava ovaj sistem.
1.Izolovana kutija 5.5 x 6 m i negde oko 2.2-2.5m visine.
2.Plasticne tacne u kojima naklijava zito.Kapacitet ovih tacni je 12 kg gotove hrane. Znaci da je dnevna proizvodnja 21 tacna. Najkraci ciklus ima jecam, 8 dana znaci minimum je 168 posuda.
3.Police, opremeljene lezajevima po kojima "putuju" tacne. Svakog dana red ili dva tacni sa gotovom hranom, vadi se na jednom kraju, tacne se operu napune novim zitom i uguravaju u komoru na suprotnom kraju. Tako se tacna pomera i putuje kroz komoru 8 dana da bi osmog dana bila na kraju komore i spremna za vadjenje.
4.Rasveta. To su malo skuplje neonske cevi sa domonantno plavo-zelenom svetloscu, onom koja potpomaze rast. sada bi nam trebao podatak o potrebnoj osvetljenosti povrsine da bi tacno mogli da kazemo koliko nam neonskih cevi treba ali, taj broj je veliki. Uz cevi idu prigusnice, starteri i vlagootporna kucista.
5.Sistem za zalivanje koji se sastoji od tanka sa vodom u kojoj je rastvoreno mineralno djubrivo. Zatim sledi pumpa ili pumpe, razvod i dizne, rasprsivaci.
6.Uredja za klimatizaciju, kome za nase podneblje mora da se doda uredjaj za grejanje Ovaj uredja verovatno mora da bude jaci(?) jer bez obzira na izolaciju on mora da odrzava temperaturu u objektu na 15-18°C cak i kada je napolju 40°C. Cini mi se da se ovo odnosi na jecam(?). Zimi vazi to isto samo obrnuto. Treba odrzavati kontejner na 15-18 a napolju moze da bude -20°C.
7.Sistem za ventilaciju.
8.Sistem za monitoring i automatsku kontrolu klime u komori.
9.Pored ovoga izvorni sistem sadrzi solarne celije za proizvodnju struje(svetlo i automatika) i generator za klimatizaciju.
Tako izgleda jedinica koja svakog dana bez obzira na doba godine proizvede 250 kg sveze stocne hrane

...nastavicemo ovu analizu.
 
Zavirih da vidim nove postove. U guzvi sam.

@Tar, ima više "tehnologija" koje su u igri. Može dosta toga da se nađe i po patentima (nacrti, ideje, tekstualna objasnjenja). Mislim da ovakve "skalamerije" mogu da budu interesantne samo "punišama" za koje sam, opet, siguran da ne posećuju ovaj forum.

Postoji industrija mesa, i ko je jednom ušao u neku savremenu klanicu, zna kakvi sve uređaji i konvereji postoje tamo. Ti i ja, kad koljemo prase, uzmemo nož, raniju vrele vode, lanac i odnesemo komadić dijafragme veterinaru. Rezultat je - meso na stolu. E, tako nekako gledam i na ovu temu: dokle može i sme da se proces pojednostavljuje (i pojeftinjuje) a da se cilj postiže?

Saznanje šta sve negde postoji, vredi ali jedino kao polazna tačka za eksperimentisanje i pokušaj primene u praksi.

Odoh sad da mlatim i kupim orahe. Moram da budem brži od veverica (i komšija) :sreca:
 
@ miladinović Australija nije samo i cela vrela (iako to srbija postaje), postoje različiti klimatski pojasevi i odnos svih faktora koje donose morske struje i uticaj sunca i meseca utiču na varijaciju klime od izuzetno sušne do izuzetno kišovite, maltene monsunske. Moraš shvatiti da su, vodeći se ovakvim prilikama,stvarali i stvaraju rase ovaca čija će vuna biti u idealnom odnosu sa spoljnjim faktorima.
btw. dali si ikad video gde se Kinezi kod nas sahranjuju i kada i šta oni jedu?
malo sam offtopic, it matters not..
Da li, mogu orasi da se uzgajaju na ovakav način gospodine TAR?
 
Hvala na ovom predavanju iz geografije ali to vec znam nisam bezao sa casova ::namigivanje::,takodje znam da polupustinja u kojoj se uglavnom ljudi bave ovcarstvom cini 2/3 ovog kontinenta.
Ideja o naklijavanju,sama po sebi nije losa ako se nadje jeftino i ekonomicno resenje da se to realizuje,prilagodjeno necijim potrebama,jer se dobija vrlo zdrav dodatak ishrani.
Nisam bio na kineskoj sahrani i nemam neku zelju.kineska hrana nije tako losa ima par finih restorana u beogradu i ponekad odem vezbati jelo stapicima.
:ppozdrav:
 
@BP
nisam razumeo ovu opasku da proces moze i sme da se pojednostavi...
Pa to se podrazumeva.
Ja sam samo "uzurpirao" to pravo da nabrojim elemente koji cine originalni sistem. Zatim slede ideje kako to napraviti a da bude dovoljno efikasno a jeftino. To bi bio dobar rezultat diskusije na forumu.
Priznajem da ja apriori imam stav da to nije neophodno i da kod nas jos uvek stocna hrana moze da se jeftinije obezbedi a da je bolje ulagati u navodnjavanje. Ali, cini mi se, da me to ne sprecava da sagledavam i trazim i pozitivne aspekte.
Sto se tice tvoje ideje da probas da radis vise stvari istovremeno bojim se da je to, svastarenje, jedan od razloga sto nam je poljoprivreda na niskim granama. poljoprivreda kao i bilo koji drugi posao treba i mora da se radi kako treba da bi dala rezultate. Po meni treba jako pazljivo odrediti obom posla. Zato sto postoje prateci ili sporedni a neophodni poslovi ili operacije koje oduzimaju odredjeno vreme bez obzira na obim ili trajanje glavne operacije. Iz toga logicno proizilazi da je posao racionalniji sto je obimniji.
Na primer Muza. Sa dobrim muzilicama to je relativno lak i brz posao.Posle muze mora da se pere.Ako muza traje 10-ak min a pranje 20-ak to nije racionalno. Ako je broj koza 5 ili 10 puta veci tih 20 min za pranje je raconalno iskorisceno. Isto vredi i za proces sirenja. Temperatura radne prostorije, pranje sudova, sirarskih krpa, pranje same sirane sve to moralo bi da se radi svaki dan po zavrsenom poslu. Nije isto ako iz sirane izadje kilo-dva ili 50 kila.
@EatMeatOrDie
To sto sever Australije ima tropsku klimu sa kisnom sezonom ili to sto na jugu, na "Australijskim Alpima" pada sneg pa postoje i skijalista, to sto Australijanci gaje dobre ovce ili sto u poslednje vreme intenzivno uvoze koze, to sto imaju odlicne rezultate u ihtiokulturi, to sto eksperimentisu sa gajenjem tartufa, itd, nema nikakve veze sa tim da je Australija najsusniji kontinent i kao takva pojam za oskudicu vode.
Za ovu nasu pricu samo taj aspekt je vazan jer je tako lakse shvatiti zasto se to njima isplati.Ako, ako se i njima isplati. Nemam utisak da je to tako masovno cak ni u Australiji.
...da nastavim sa iznosenjem elemenata za analizu.
Tona ovako proizvedene hrane u Australiji kosta 76.5 Aus $, bez goriva za Agregat, odnosno bez troskova klimatizacije.

Neko je ovde spomenuo da ovakva proizvodnja hrane nije opravdana ili isplativa zato sto je ulazna sirovina zito jaca hrana od trave koja izlazi? Ilinesto slicno iu tom smislu. Ta primedba ne stoji jer po onome sto se navodi ne samo da se nista ne gubi vec dobijena hrana ima ostno vise energije i proteina. Pored toga treba voditi racuna da je prehrana krava, ovaca, koza zitaricama neprirodna i iznudjena zbog visoke proizvodnje mleka. Ako bi postojala sveza(postoji) ili u obliku sena(?) hrana sa dovoljno energije, koriscenje raznih prekrupa bi moglo da se svede skoro na simbolicnu meru. A mozda i sasvim da se izbaci. Ma sta vecina mislila zrnevlje zitarica nije ni prirodna ni dobra hrana za prezivare.
 
Iz ovoga bi nekome moglo da se ucini da Tar zagovara neku super masovnu proizvodnju. Posto smo skoro razgovarali o ovim temama znam da to ne stoji. :cao:
 
Aha, pa moguce.
Danasnju poljoprivredu je najlakse objasniti na primeru paradajza.
Sa jedne strane industrija. Ceo rod pristize odjednom tako da se kombajnira u cugu. Kvalitet industrijski(bljak), prodaje se za preradu, cena neuporedivo manja nego na pijaci, ali su prinosi veliki (cuo za 70tona/ha) a kompletna obrada i berba masinska znaci relativno jeftina i onda moze dobro da se zaradi.
Sa druge strane je bastenski paradajz, a zna se sta je basta, non stop moras nesto da radis. Ili vezujes ili zalamas zaperke, pipkas koji je zreo,......i dobra cena na pijaci. Neke vrste ceri paradajza postizale su cene od vise stotina dinara na pijacama u Bg. Da se razumemo to je malo trziste ali ima bastovana koji osluskuju sta se trazi pa sade ceri, sparglu.....uskoro ocekujem da se pojave i nase articoke.
Isto je i sa kozama ili industrija ili "fino bastovabstvo"
Ja sam se odavno izjasnio za malu proizvodnju brendiranih sireva najverovatnije sa organic sertifikatom. Ali sada kapiram da je to bila jako davno a u medjuvremenu su se promenili ucesnici foruma.
Ukratko smatram da je buducnost malih farmi ili pokrivanje manjeg, lokalnog trzista ili proizvodnja skupih delikatesnih sireva visokog kvaliteta. To je i svetski trend.
Takodje, cvrsto verujem da ce ta mala proizvodnja morati da ima organic serifikat da bi opstala. Mali proizvodjac nikada ne moze da konkurise velikom cenom. Recimo tvrdi sirevi za masovnu potrosnju koji svi lice jedan na drugi kostaju 500-600 din.To je losa cena za los sir. Znaci treba apraviti mnogo bolji i on ce naci svoga kupca po mnogo vecoj ceni. To vazi i za dekikasne bele sireve.
Sto se organic sertifikata tice ili ispunjavanja kriterijuma da sir dobije oznaku kontrolisanog geografskog porekla, vec vidim kako se mnogi mrste u stilu ovo je bre Srbija ili nesto slicno. Njima porucujem da se samo malo vrate u nazad i da se pitaju gde su oni sto su se smejali(ovo je bre Srbija) otvaranj radnji sa zdravom hranom, ili oni koji su se podsmevali maslinovom ulju a ono se danas nalazi u svakoj gradjanskoj kuci. A tamo gde se ne nalazi danas bice sutra garantovano.
Ovo je sve uvod zasto je pitanje da li je hydroponic fodder prihvatljiv za organic proizvodnju.
 
@Tar

Svi argumeti koje si mi naveo (a po pitanju odnosa obima i racionalnosti jedne proizvodnje - stoje). Problem je malo drugačiji: ima li osnova za veru da na našem tržištu postoji "dobitna kombinacija"? Svedok sam bio, kroz vreme, kako moj stric kreće u "isplativo" a završava sa gubitkom, jer se neko iznenada setio da uveze, ili napravi neku drugu smicalicu. S obzirom da mi živimo SADA i OVDE, i da ću deo svoje egzistencije morati da oslonim na proizvodnju NISAM LUD da sve pare stavim na jednu kartu! Dakle, jedno je ekonomika proizvodnje, drugo - realnost u kojoj živimo.

Što se tiče hydroponic fodder-a (ili recimo paradajza ili spanaca ili...) one na zapadu nose "markicu EKO". Sad, je li to zaista organska proizvodnja, ili je njoj bliska, to ne bih umeo da kažem.

Upravo sam došao iz sela i doneo malo ječma da se poigram u sobnim uslovima. Nije da to nikad nisam radio, ali ova priča me tera da što pre krenem sa experimentisanjem. Noćas ću da osmislim KAKO, pa ću javiti.

Pozdrav svima!
 
Uslovi za dobijanje "organic" oznake su strogo definisani i nisu pitanje mog ili necijeg shvatanja. Do 2008. jeda od uslova bio je da hrana kojom se stoka hrani mora da bude 85% organic. A to znaci bez ili sa vrlo malo vestackih djubriva, bez pesticida....Itd. Znaci mogla je uz kontrolu da se proizvodi organic hrana na sopstvenom imanju a da se npr standardna suncokretova sacma kupi na trzistu. Od 2008. stoka mora da bude 100% hranjena "organic" hranom. Sada stocar moze da kupi suncokretovu sacmu ali sa racunom i potvrdom da je ona "organic", sa imanja koje ima sertifikat o takvoj proizvodnji.
Cak je i koriscenje prirodnih mineralnih djubriva ograniceno. A prirodna mineralna djubriva su prirodne stene bogate npr fosforom, koje se melju i dodaju u zemljiste da bi popravila svojstva.

Kada se to zna onda po svemu sudeci hydroponic travica ne ispunjava uslove za organic hranu jer je upucena iskljucivo na vestacko djubrivo. Postoji opcija sa prirodnim djubrenjem ali podrazumeva kontrolisanu fermentaciju a to je ulazak u novi proces.

Glavna caka tako da kazem kod manje farme ciji proizvod je npr sir je u tome da je proces zaokruzen. Sa farme izlazi finalni proizvod i ako nisu u pitanju velike kolicine proizvod ide finalnom kupcu. Preskace se ceo niz posrednika, otkupljivaca i mesetara. Ako je proizvod dobar imace kupca uvek. To je zakonitost. Neka kriza ili poremecaj u ekonomiji moze da znacajno smanji prihode ali sa dobrim proizvodom moze da se prezivi i pregura kriza. Ako neko uveze velike kolicine mleka u prahu on moze da upropasti proizvodjace mleka. Ali ne moze da upropasti proizvodjaca dobrog kozijeg sira.
 
Nazad
Vrh