Medna Internet biblioteka

novii

Administrator
Urednik
Učlanjen(a)
24 Jul 2007
Poruka
9.339
Lokacija
Apatin
Na web sajtu Saveza pčelarskih organizacija Srbije je moguće i pregledati arhivu časpisa Pčelar i to na ćerilici, latinici i na engleskom jeziku. Ovo je inače izuzetno obiman projekat, ali je svakako za pohvalu što je urađen i ponuđen besplatno pčelarima, ali i ostalim građanima na uvid. Ako imate neke kritike ili pohvale na račun ponuđene arhive možete ih napisati u ovoj temi. :cool:

Arhiva časopisa "Pčelar"
 
~ Balkanski standard Melitagore za pčelinje sanduke (pdf, 330 KB)

~ Internet magazin Pčela
Prvi srpski internet časopis o pčelarstvu i interaktivna baza podataka pčelara, pčelarskih društava, proizvođača opreme i pribora.
Od 1. oktobra 2009. sajt će biti na novoj adresi www.pcela.rs !!!

~ Odličan je film "Umeti sa pčelama" autora Dragana Jevtića, poznatog pčelara iz Oparića.
Za 1 sat 29 minuta i 7 sekundi trajanja filma dobijate jedinstvenu mogućnost praktičnog upoznavanja sa profesionalnim radom u pčelinjaku.

Adresa autora (objavljena je u Internet magazinu Pčela):
Dragan Jevtić
35267 Oparić
Serbia
telefon +381 (0)35 722 684

6eb86208921cc9767117da1d28a8fd9d.gif
 
Pčelari su samozatajne osobe.

U julu 2005. godine profesor Živko Marković dao mi je savet kako da pišem novinarske/Internet priloge o pčelarstvu:

Budi uporan sine. Nemoj da te smete prividna neljubaznost pčelara.
Pčelari su posebna sorta ljudi.


Već 5 godina odzvanjaju mi, u mislima, reči umnog profesora Markovića.
Da: mudre su reči iskusnog čoveka, pčelara i pedagoga.

Nastaviću pisanje: Pčelarstvo u Podrinju !!!
:D
 
Bibliotekar ti Kazes da da je film o pcelarenju Dragana Jevtica odlican.Da li imas pcele?
 
Seminarski rad iz biologije pčela sa pčelarstvom
Tema: Medonosna pčela (Apis mellifera): tehnologija gajenja


Mentor: prof. Ljubiša Stanisavljević

Studenti: Biljana Kušić BI070022
Branka Novaković BI070025
Miljana Mojsilović BI070024

--------------------------------


KOMPLEKSNA TEHNIKA PCELARENJA
NASTAVLJACAMA U FUNKCIJI SUZBIJANJA
VAROE I DRUGIH PCELINJIH BOLESTI


Dr. med. Rodoljub Živadinovic

-------------------------------------------

Spisak većeg broja dokumenata na sajtu www.pcelica.hr
 
Grupa pčelarskih entuzijasta iz udruženja pčelara "Roj" Srebrenik i udruženje pčelara "Bagremovac" Gračanica iz Bosne i hercegovine pokrenula je novi pčelarski časopis pod nazivom "Pčelarski list" koji se može videti na sledećem sajtu:

http://www.rojsrebrenik.com/glavna.html

---------- Poruka napisana 20-03-12 u 22:54 ---------- Prethodna poruka je 18-03-12 at 21:42 ----------

Časopis "Srpski pčelar" može da se nađe na sledećem linku:

http://www.beekeeping-dragoslav.com/

Časopis za pčelarsku nauku i praksu i istinito informisanje, kako ističe izdavač.
Časopis je veoma stručan, interesantan i nešto novo među pčelarskim časopčisimam, po mišljenju kritičara. Autori članaka su pčelari, stručnjaci i naučnici iz svih ktajeva sveta.
 
Pčelarski žurnal broj 1 PDF dokument

Izvor sajt umeljic.com

---------- Poruka napisana 26-03-12 u 20:44 ---------- Prethodna poruka je 25-03-12 at 21:43 ----------

Pčelar delovi iz časopisa koje je neko sastavio i napravio PDF dokument na preko 1100 strana. Odabrani su tekstovi koji obuhvataju sve najvažnije stvari u vezi pčelarenja.

---------- Poruka napisana 29-03-12 u 10:32 ---------- Prethodna poruka je 26-03-12 at 20:44 ----------

Pčelar Januar 2012
 
Na stranici Downloads na Poljoinfo forumu je otvorena sekcija Pčelarstvo u kojoj će se naći dokumentacija o pčeraenju. Ukoliko imate neki dokument ili ste autor nekog dokumenta za koji biste želeli da se nađe tamo javite pa ćemo postaviti.

Povod za ovo je situacija u kojoj servisi za kačenje dokumentacije, uvode ograničenja ili se gase. Na ovaj način će konstantno biti dostupno.
 
Posto skupljam literaturu o pcelarstvu podelicu sa vama sve sto nadjem korisno.
Za pocetak:
katedre.vet.bg.ac.rs/~biolog/index.php?option=com_content&view=article&id=17&Itemid=89
 
PČELARSTVO NA NAŠIM PROSTORIMA
U nekim delovima Srbije nakon 1804


U vreme kneza Miloša oko svake kuće u Homolju bio je šljivar, a oko okućnice i kovanluk sa pčelama. Košnice su stajale na sunčanoj strani zasađenoj ponekom voćkom pogodnom za prihvatanje roja prilikom rojenja. Košnice pletene od bele loze ili paviti, bile su kupastog oblika zvane pletare ili vrškare. Radi zaštite od mraza na vrh košnica stavljali su svežnjeve trava svezanih pri vrhu. Preko zime leta su zatvarali gužvama trava i samo kad su dani topliji leta su otvarali da pčele dobiju svež vazduh, košnice su mazali matičnjakom. Kađenje tamjanom do rojenja obavljali su dvaput nedeljno, sredom pre izlaska sunca i petkom posle zalaska. Nakon rojenja kadili su ih svakih petnaest dana. Pri rojenju pčelar je podmetao praznu vrškaru natrljanu matičnjakom pod leto stare košnice i sa zapaljenom težinjavom krpom govorio: Mat, mat lepa bubo, Mat, mat vredna bubo, Kupi roj lepa bubo, Sakupi ga vredna bubo... Košnice sa uhvaćenim rojem pčelar je spuštao na zemlju i preko nje bacio gunj ili šubaru neprestano kadeći je da bi umirio pčele. Roj sa grane stresao je rukom, a ako je uhvaćen visoko onda bi ga stresao vilama. Odbegli roj nisu jurili već bi preko njega bacali busenje, gužve sena, šubaru ili bilo šta. Prvi roj zovu roj, drugi kopilan, koji je inače slabiji i ne bi mogao prezimiti. Staru košnicu ostavljenu za iduću godinu zvali su "priplodka". Slabije košnice su prehranjivali od januara do marta istucanim šećerom ili rastopljenim medom u mlakoj vodi, postavljenim ispod vrškare. Med su vadili pošto su prethodno pobili pčele, pa je med bio nečist.
Isceđeni med su razlivali u zemljane sudove i zadr�avali za sebe, ili su jedan deo prodavali. Istopljeni stvrdnuti vosak razliven u sudu zvali su "sirac". Kilogram meda ko�tao je tri gro�a, a kilogram voska tri dinara.
Poslove na pčelinjaku obavljali su o verskim praznicima. Na Prokopijev dan 21. jula podrezivali su saće. Pčelar bi najpre protrljao ruke sa medom, nadimio ko�nice sa donje strane da se pčele povuku pri vrhu vr�kare, a zatim sa o�trim no�em podsecao je donji kraj saća i stavljao ga u činiju. Nikad ne podseca sve ko�nice već tri, sedam ili jedanaest, već prema tome koliko ih ima. Na kraju ponovo nadimi pčele zapaljenom krpom, a krpu baca ispred zadnje ko�nice i odlazi iz pčelinjaka ne okrećući se. Ko�nicu koja izgubi maticu nazivaju "udovica" ili "bezmatak" i ostavljaju je da propadne, jer ne znaju da proizvedu novu maticu.
Od pčelinjih �tetočina ubrajaju mrave, mi�eve i ptice �une. Od bolesti znaju samo za pčelinji proliv i metilj. Za proliv misle da dolazi u vreme ki�nih dana, a za metilj veruju da nastaje ako se oko ko�nica radi sa nečistim rukama. Grabe� smatraju najopasnijim pomorom pčela koji matica prvo oseti i zujanjem alarmira ostale pčele za borbu posle čega na pčelinjaku ostaje na stotine mrtvih pčela. Pčelari se od grabe�i brane prenoseći ugro�ene ko�nice noću na skrivenije mesto.
Za pčelu veruju da je stara koliko i ljudski rod. Veoma je po�tuju i smatraju da je greh ubiti je. Zovu je blaga ili medna buba. Pčelari najvećim delom proslavljaju kao krsnu slavu Prokopijev dan, Svetu Petku i Svete Vrače.
U homoljskom kraju ima mnogo praznoveraca o pčeli. Da bi pčelinjak napredovao treba opkopati budakom tako da na početnom i zavr�nom mestu okopavanja načine krst na zemlji u koji pobadaju �ipku i na nju stavljaju kaptar najstarije ko�nice. Pčelinjak kade tamjanom ili zapaljenom te�injavom krpom tri puta svakog praznika, počev od Blagovesti pa do Đurđevdana, kako bi se ispunilo 41 kađenje. Po običaju među ko�nice ne sme zalaziti nikakva stoka, a naročito ne psi. Da pčele ne bi dobile metilj strogo se pazi da niko neumiven ne ulazi u pčelinjak. Smatraju da pčele ne vole miris belog luka i miris rakije, ali da vole miris duvana. Mesto pčelinjeg uboda ma�u medom, ili stavljaju kakav kamen-belutak da stoji neko vreme na ubodenom mestu. Ako roj padne na onog ko dr�i ko�nicu savetuju mu da stoji mirnno i da samo duva preko nosa da ga pčele ne bi napadale.
U narodu postoji priča kako je majčin jedinac oti�ao u vodenicu udaljenu od sela i kako ga je đavo u gluvo doba noći na prevaru uhvatio i udavio. Na majčine suze za jedincem Bog se smiluje i naredi Svetom Arhangelu da pronađe sina. Svetac poslu�a i izvesti da ga je prona�ao mrtvog pod vodenicom. Bog pozva ojađenu �enu i reče joj: "Idi kući i ne plači vi�e. Od tvojih suza stvori�e se pčele čijom će se pogani svako hraniti samo ne onaj koji ti je sina udavio". U narodu se veruje da đavo jede sve, samo ne med i da ne trpi miris voska. �ena poslu�a i vrati se kući gde zateče sina �iva i zdrava kako skida sa kola vreće donetog bra�na iz vodenice, a majka se prekrsti i uđe u kuću.
U narodu je običaj da na Badnji dan pčelar džara vatru i govori: "Koliko varnica u ognjištu toliko trmki na pčelinjaku". Domaćica stavlja na Božić slamu na svaku trmku da bi se pčele bolje rojile, a i da tuđice ne kradu med. O Pokladama na Belu nedelju pčelari su sa težinjavom krpom kadili svaku trmku i obilazeći triput oko pčelinjaka govorili: "Prođoh, okadih i ne rasterah blage bube". Zatim bi zapaljenu krpu okačio na neko rodno drvo na trmčaniku da potpuno izgori. Ovo su radila samo muška čeljad, nikad žene.
Na pčelinjaku se nikad ne radi sa košnicama na dan cara Konstantina i carice Jelene. Za Svetog Prokopija veruju da je bio pčelar i kad mu je prema predanju jedne noći sve trmke pojela mečka on se od žalosti ubije, zbog čega ga Bog uze za sveca, a pčelari za krsno ime. Na taj dan se od svake trmke uzima pomalo saća i daje čeljadima da sa njega okuse med kako ih pčele ne bi ubadale i da ih ne bole oči. Košnicu koja se toga dana roji nikada ne ubijaju. Mnoge žene kupuju medno saće podrezano tog dana i daju ga kao lek protiv mnogih bolesti.
Prema predanju selo Knežica dobilo je ime po kneginji Milici koja je sa knezom Lazarom često dolazila u taj kraj radi lova. Tu knez Lazar podiže kovanluk, a selo dobi ime Knežica. Po drugoj verziji knez Lazar bežeći od hajduka iz sela Kladurova dođe u drugo selo gde ga meštani lepo primiše, pa selo dobi ime Knežica.
Kolubara i Podgorina
Obe oblasti nalazile su se u srednjem toku reke Kolubare, sa prilično razvijenim pčelarstvom, naročito u Podgorini. U mestima Obnici, Pričevićima, Babejiću i drugim susednim selima verovalo se da gajenje pčela ne ide svakom od ruke. Po podacima iz 1896. u okrugu je bilo 13.213 košnica i taj se broj stalno povećavao. Međutim, kasnije je došlo do opadanja, a kao razlog po mišljenju meštana bilo je rano košenje livada o Ivandanu, umesto o Ilindanu, kao što je to bilo ranijih godina, pa je na poljima nestalo rascvetanog medonosnog bilja. "Mi, kažu stariji pčelari, pogubismo pčele, tvrdeći da pčele hrani livada, a ne drvo".
Knjaževački okrug (Gurgusovac)
Prema podacima iz 1848. u okrugu je bilo 6.953 košnica na 5.249 poreskih glava, ali je kasnije 1866. taj broj opao na 2.965 društava. U narodu je bio običaj da se na dan svadbe pored drugih darova donosi u mladinu kuću i med na dar. Na sam dan venčanja mladoženja dočekuje mladu na kućnom pragu i daje joj da lizne med sa njegovog prsta, a potom je uvodi u kuću.

Krajinski okrug

Na 70.324 stanovnika u okrugu je 1866. godine bilo svega 2.625 košnica, a samo sedam godina ranije bilo ih je triput više. Ranije pod Turcima, Srbi su morali plaćati turskom paši Pazvan Oglu 0.5 para po jednom pčelinjem društvu, a sakupljanje dažbina vršio je bašknez preko svojih kmetova, buljubaša i pandura. Koliko je bašknez od sakupljenog poreza davao turskom paši, a koliko je zadržavao za sebe to se ne zna.
Boljevački okrug
Slično kao i u drugim krajevima košnice su postavljene na čistom mestu, u zavetrini, sa više sunca, a na prošće su stavljali konjske ili goveđe lobanje, zbog "uroka". Sve do rojenja pčele su kadili zapaljenom krpom ili trudom zvanim "krdža". Prilikom hvatanja roja pčelar stoji u sredini i mameći ih sa trmkom u jednoj ruci i matičnjakom u drugoj govori slične reči kao i pčelar u homoljskom srezu kada hvata odbegli roj.
Uhvaćeni roj nosi u pčelinjak tek uveče. Ako ga uhvati muško čeljade na njega stavlja nešto od muške odeće, ako ga uhvati žensko, preko trmke prebacuje suknju ili nešto slično. Ako roj beži, na njega bacaju busenje, vodu, pepeo ili bilo šta ponavljajući napred navedene reči. Da rojevi ne bi bežali domaćin uzima na Đurđev dan raonik i svrdlo, pa najpre raonikom, a zatim svrdlom napravi krug oko pčelinjaka, ostavljajući potom i raonik i svrdlo da prenoće pored košnica. Neki na Badnji dan obilaze oko pčelinjaka sa zapaljenim crkvenim kandilom. Da bi se pčele bolje rojile damaćin na Božić sa badnjakom i slamom pomalo opali svaku košnicu. Veruju da na pčelinjak ne treba ulaziti nepreobučen, niti dovoditi nekog ko nema pčele da ih ne bi urekao. Pčelama treba pristupati polako da se ne poplaše i među sobom pokose. Često se u narodu čuje blagoslov: "Da Bog da stekao bele pčele", što će reći: "da Bog da se obogatio".
Postoji priča u narodu da je pčela nekada bila bela, ali da je kasnije pocrnila. Kada je Bog stvarao zemlju pozove na dogovor sve životinje i sve se odazvaše pozivu osim ježa. Najzad dođe i jež jašući na zecu. Silazeći sa zeca pade pa se od stida sakri u trnjak. Bog posla pčelu da vidi šta to radi jež. Kad tamo, a on se valja govoreći: "Što mene zove Bog, zar on ne zna kako će zemlju stvoriti, zar ne zna da željeznim obručom obavijenim oko zemlje dobro pritegne kako bi brda iskočila gore, a ravnice udubile dole i voda imala kuda da ide". Čuvši to pčela zvrkne i poleti Bogu. Jež primetivši pčelu reče joj: ...
 
Nazad
Vrh