Autohtone rase živine

nju-viliđ

Član
Učlanjen(a)
19 Maj 2010
Poruka
863
Lokacija
prečno
A ima li tu nama neka bliza kao sto ima živičarka.

Evo jedne fotografije sobrarbe:
img_gall1g.jpg
 
Autoktone rase zivine

Sve sto je staro autoktono i iz njih su izvuceni savremeni hibridi raznoraznim ukrstanjima.Evo primera.
Primitivna i otporna rasa
No code has to be inserted here.
Piše:Nebojša Antanasijević
Već nekoliko godina ljubitelji živine u Španiji uporno nastoje da zaštite i očuvaju od nestajanja mnoge njihove ugrožene autohtone stare rase kokoši. U tome imaju i dosta uspeha, pa su mnoge stare, gotovo nestale i uglavnom nepoznate španske rase revitalizovane i obnovljene. Jedna je njih je i rasa sobrarbe, svakako među najstarijima, ako ne i najstarija orginalna živina sa područja Pirineja, koja postoji još od antičkog doba. Naziv je dobila po pirinejskoj oblasti gde je ima, mada neki taj kraj Pirinejskih planina nazivaju i drugim imenom Huesca – Uesca.
Sobrarbe kokoši su bile na rubu nestanka zbog meleženja sa običnom i hibridnom živinom, ali i zbog smanjenog interesovanja odgajivača. Da se 1995. godine u njihovo očuvanje nije uključila “Fondacija Pirineja” zadužena za ruralni razvoj te oblasti, danas bi sobrarbe bile gotovo sigurno još jedna nestala rasa.


Traganje
Za očuvanje sobrarbe živine, u ime fondacije, bio je zadužen Azon Ricardo, koji je u ovaj projekat uključio i naučnika dr Amadeu Francesha. Sa njim je zajedno obilazio pirinejska planiska sela, da bi pronašli retku čistokrvnu živinu sobrarbe, kojoj su ispitivali gensku strukturu, a potom i uspeli da formiraju prava matična jata. Uspeli su tako da na dvadesetak mesta umatiče pokoji pravi primerak sobrarbe živine. Prvo su pronašli sačuvane čiste primerke u pšeničnoj i crnoj crveno vratnoj boji, a tokom daljeg rada i još četiri boje koje su selekcijom danas uvrštene u zvanični standard sobrarbe živine.
Njih dvojica su 1998. godine objavili detaljan članak o ovoj rasi u španskoj reviji “Arhiva za životinje”. Poseban pomak učinjen je 2002. godine kada je formirano udruženje odgajivača sobrarbe živine, koje deluje u tri provincije pirinejske oblasti Aragones i ima oko tridesetak članova.
Popis broja čistokrvnih grla sobrarbe živine izvršen je 2005. godine. Bilo je oko 550 primeraka koji su zadovoljili kvalitetom, a smatra se da im je broj do danas udvostručen. Vlada provincije Aragon uključila se u projekat i angažovala stručnjake iz Instituta za prehrambenu tehnologiju Katalonije da budu prisutni na prvoj izložbi u Sarineni, gde su bile izložene sobrarbe kokoši. Oni su savetima davali smernice za dalji odgoj i selekciju. U centralnoj biblioteci oblasti Huesca pronađene su fotografije živine sobrarbe stare preko tridestak godina tako da će i one biti smernica za dalji rad odgajivača.

Karakteristike
Živina sobrarbe je seoska kokoš primitivnog, rustikalnog tipa, izuzetno otporna, prilagodljiva i ekstremnim klimatskim promenama. Veoma je laka za gajenje u prirodnoj sredini, na ispustu. Petlovi su teški 2,5 – 3 kg, a koke 2 – 2,5 kg. Nosivost im je osrednja, oko 170 jaja godišnje, koja imaju ljusku kremaste boje i masu od oko 55 grama. Ono što je posebnost rase je mala ćubica iza proste kreste, koja više nalikuje čuperku, pogotovu kod petla, dok je u koka nešto bujnija i liči na malu ćubicu. Rep nose uspravno, gotovo pod uglom od 90 stepeni.
Standard je izrađen 2000. godine i priznaje šest boja kod ove rase. Crna crveno vratna: kod ženki vrat je poprskan crvenom bojom, ostalo perje je crno. Kod petla su vrat, leđa i srpna pera u sjajnoj žuto crvenoj boji, a ostalo perje crno. Plava žuto vratna: kod ženki vrat je poprskan žutom bojom, ostalo perje je crno, dok su kod petla vrat, leđa i srpna pera u sjajnoj žutoj boji, a ostalo perje crno. Pšenična: koke su u boji pšenice (slame), vrat im je nešto tamniji, i imaju malo crnila na krajevima krila i repa. Petao je tamniji metalne crveno jarebičaste boje koja podrazumeva crne grudi, stomak, i rep. Svetla: bela živina sa crnom bojom na vratu, krajevima krila i repu. Graorasta: prava graorasta boja sa malom primesom žućkastih tonova na vratu koka, a kod petlova ih ima i na leđima i srpastim perima. Bela: čisto bela živina.
 
viewer.php
[/URL][/IMG]
viewer.php
[/URL][/IMG]
Pozdrav svim entuzijastima, odgajivacima autohtonih rasa zivine!
Pre sedam godina posto je moj sluzbeni angazman rada bio na podrucju N.Pazara i Tutina a vec sam tada bio odgajivac gusaka privukli su me poslednji primerci novopazarske sive guske. Tada sam zabelezio jedinke svih jata a bilo ih je svega sedam i krenuo u ozbiljniji program odgoja iz svih sedam linija u zelji da uz pomoc najveceg imena u svetu zivinarstva Zan Klodea Perikea iz Francuske koji se ponudio da mi pomogne u tom projektu i da sam u svetu promovise ovu rasu nasih gusaka. Na zalost pored svih mojih napora niko u datim sektorima za zivinarstvo nije mogao da mi pomogne oko osnovnih stvari da bi se projekat pokrenuo, a niko nije ni znao kako se uopste ulazi u pricu o standardu neke rase. Tada je bilo uz moju pomoc jos pet odgajivaca ove rase na podrucju Kraljeva i Kragujevca i dva u Pazaru. Entuzijazam je nestao pa i ubrzo interesovanje za poslednje primerke ove rase. Danas postoje dva mala jata u okolini Kragujevca, na slikama je jato Steve iz Cumica a u Pazaru samo jedan par kod Zeada i tri jedinke u selu prema Goliji. Pre 5 godina pojavi se covek iz Makedonije koji je striktno trazio ovu rasu i odneo je sa podrucja Pazara skoro sve linije za Skoplje gde ih tamo koriste za osvezenje krvi vrlo slicne rase gusaka koje gaje Torbesi (turci) i romi u naselju Sutka. Inace prvi podatak nasih gusaka je u spomenu poklona Simeona Nemanje koji je pored foka i mrkih medveda poklonio vizantijskom caru Komnini i jato sivih gusaka kako se navodi: "Dostojne carskih vrtova." Izolovana zona Sandzaka tj. staroraske oblasti omogucila je da se ova rasa genotipizira bez uticaja sa strane nekih drugih rasa. Kao primitivna rasa muzjaci dostizu 7-9kg a zenke 5-6kg u boljim uslovima odgoja. Nosivost im je slaba 12-15 jaja posle cega se zenka razleze i izvodi najcesce 12-13 guscica. Postojao je i varijatet sivih gusaka sa belom "portiklom" na grudima, ali i one su nestale.
Puno srece uz zelju da ne odustajemo od ocuvanja nasih autohtonih rasa, svim odgajivacima zelim.
 
pozdrav milutinović koja je kombinacija da dođem do ove autohtone guske ili koja je cena izgleda da smo na istoj talasnoj duzini samo autohtono, imam kosovskog pevača one šatke domaće ćurke ,vojvodjanskog pulina ,kokoške talijanke saseks ,i ostale sve sam izbacio bog je tačno znao gde da stavi koju zivotinju ali većina nas to ne shvata,pozdrav
 
Poslednja izmena od urednika:
Zdravo druze,nije problem da te povezem sa odgajivacima ove rase jer je ja licno nemam,usled razocarenja ustupio sam moje primerke dvojici drugara koji ih cuvaju.Gajim tuluske guske u 2 tipa,emdenske koje su iz uvoza,a od autohtonih gusaka prikupio sam primerke trsavih gusaka u tipu podunavskih koje su takodje autohtona rasa,a o njima cu uskoro pisati i predstaviti ih slikom.

- - - - - - - - - -

1_1.jpg
[/URL][G]MG] [][/IMG]
Evo i mojih trsavih gusaka u tipu podunavskih prikupljenih iz tri razlicite linije za maticno jato. Prema francuskom standardu poreklo ove rase gusaka je Krimska oblast gde su genetske mutacije u vidu kovrdzavog perja osvojile guske tog podrucja odakle su se rasirile donjim tokom Dunava, a posle balkanskih osvajanja stigle su i do severa Turske. Najvece zasluge za ocuvanje ove rase postigla je Madjarska pa se i najcesce njihovo zvanicno poreklo vezuje za madjarsku trsavu gusku. Ipak ona je znacajno bila prisutna dugo uz podunavlje Vojvodine kao i rumunsku stranu Dunava. Amerikanci su usavrsili jedan tip od ovih gusaka takozvanu sebastopol goose koja ima kompletno kovrdzavo perje svih zona tela, ali nije uvrscena ni u nemacke ni u francuske standarde. Na drugim slikama su isecci standarda gde se napominje da jedino gornji delovi krila mogu imati duga padajuca pera i bokovi oko butina trebaju biti na kovrdzeni, dok grudi i vrat imaju normalnu operjanost. Cuba prati sve autohtone rase gusaka pa se i kod ovih javljaju primerci sa cubom. Boja standardom je jedino priznata bela dok se razvio i sivi kao i sareni varijatet koji nije uvrscen u standard. Na podrucju Rumunije gaje se dosta uz Dunav i mnogo je jata u sivoj boji a u Turskoj oblast Kars obiluje rasom ove guske u cubastom varijatetu. Kod nas je na zalost potisnuta novim rasama mada ima primera kao u Batocini gde dr Obradovic godinama selekcionise trsavu sivu gusku pod nazivom Lepenicka guska koja ima na celom telu izrazene kovrdzave pramenove perja poput sebastopolske guske. U Vojvodini kolko sam pratio postale su prava retkost, a zapazeno je da na podrucju Hrvatske-Slavonije ima jata ovih gusaka. Njene osobine su uobicajene kao i kod drugih autohtonih rasa gusaka, masa tela 6-8kg a nosivost do 15 jaja.
1_7.jpg
[/URL][/IMG]
1_9.jpg
[/URL][/IMG]
1_10.jpg
[/URL][/IMG]
1_14.jpg
[/URL][/IMG]
 
[
U mnogim zemljama Evrope poslednjih deset godina, stihijski u svetu zivinarstva razvila se ideja i svest o potrebi da se sva poluprimitivna gradja u vidu autohtonih jedinki zivine, najcesce u izolovanim geografskim podrucjima prikupi i detektuje uz pomoc najdalje pisanih tragova kao i crteza o datoj rasi, ali i usmenog predanja starih odgajivaca, prikupi radi pravilne revitalizacije stare rase. I posto se tipizira rasa i pokolopi sa okvirnim standardom,najcesce se pristupi oprezno,uz pomoc najboljih strucnjaka,parenju u srodstvu,a zatim komisije utvrdjuju ima li potrebe da se ta rasa oplemeni (poboljsaju izvesna svojstva), i tek onda pocinje registracija jata uz odredjenu brojnost, i osnivanje klubova odgajivaca date rase. O programu pomoci kao i finansijskom ucescu datih drzavnih resora koji stimulativno pomazu ovakve projekte, da ne navodim podatke jer su neverovatni u odnosu na nasu realnost. U razgovoru sa vrsnim nemackim odgajivacom Albert Tomasom cuo sam svedocanstvo, da su na podrucju Biverbaha revitalizovali vrlo stari tip (pretece stajerki) od samo par jedinka nadjenih u primitivnom odgoju a neke su imale i odredjene mane koje su morali selekcijom potisnuti. Tako su posle 15 godina usli u najblizi krug svetskog kongresa zivinara koji je ove godine odrzan u Barseloni i dobili zeleno svetlo da oforme prezentujuci standard hendsli zivine. Slike koje sam istakao nacinjene su uz pomoc mog saradnika po hobiju, koji je kao veterinar zadnjih decenija na podrucju sela oko Topole (KG) pratio nekoliko jata koka u dva sarena varijateta i kada je krenuo u istrazivanje saznao je da ima podatke o njima pai stare slike petlova u nazad 120 god. Petlovi su neobicno krupni do 5kg a koke oko 3kg. Nije bilo strucnog popisa a najverovatnije da su jata osvezavana vrlo nestrucno pa je se i udaljilo od izvornosti. Sigurno da u mnogim izolovanim krajevima moze se otvoriti istrazivacki poduhvat i naci materijal potreban da se neke rase autohtonih odlika sacuvaju i sacekaju bolje vreme za pravilni rad sa njima.
 
pozdrav milutinović lepo je to što hoćete da radite ali samo u rasi ako na ove autohtone dodate drugu krv radi poboljšanja mesa ,jaja ,krupnoće to više nijeautohtona već melezari moze ali samo unutar rase,i da se vodi računa o boji jajeta veličinejajeta i sve ostalo ali unutar rase jer ima mnogo primera gde su unakazene rase kao ,buša ne sve ,šarplaninac i dr amerikanci imaju problem s bizona ima gen krave od ukupan broj samo nekolko ima čist gen bizona i iz njih razmnozavaju broj bizona čistih ovo sam naveo kao primer da se zna o čemu pričam a mozda lupam gluposti pozdrav.
 
Evo slika sa poljskog foruma, gde se nalaze dve obnovljene autohtnone rase njihovih gusaka, a na prvim slikama gde je potkarpatska guska moze se docarati izgled nase stare novopazarske guske koja je jos veca i lepse forme, a isto je imala karakteristicnu "belu portiklu" na grudima. Druge dve slike predstavljaju njihovu kartuzijsku gusku koja je u tipu praizvornih gusaka slovena.

album_pic_1.jpg
[/URL][/IMG]
album_pic.jpg
[/URL][/IMG]
album_pic_2.jpg
[/URL][/IMG]
album_pic_3.jpg
[/URL][/IMG]
 
Врло је тешко издвојити и финансијски подржати нову расу сој или варијетет животиња, чак и када је аутохтона. Ја сам покушавао нешто да урадим са здравињском свињом али је то врло тешко ишло и скоро да није успело. Што се тиче живине она је мање финансијски захтевна али ако не нађеш тржиште и не уклопиш је у финансијски оквир све пада у воду. По новом закону о сточарству и подактима о признавању нове расе можеш да видиш шта треба да постигнеш.
Ја сам покушавао да оформим једно јато аутохтоне сврљишке кокошке и после 4-5 година још увек покушавам јер их или покоси болест (спајао сам живину из 20 дворишта) или поједе лисица или твор подмладак или се не изведу пилад или нема хране па мораш да смањиш итд
Што се тиче помоћи надлежних институција ту нема вајде, једино да нађеш неку перспективну фирму па да јој та живина буде заштитни знак па да је мало спонзорише :)
Тршаву гуске, сам у смедереву нашао код једног викендаша у јату од 20 гусака било је 5-6тршавих али шта је даље било незнам.
 
Zemo,sve te okolnosti koje si naveo su potpuno tacne,a sto se finansiskih pokrica datih nadleznih ustanova tice tu se netreba previse uzdati,pre par meseci kada sam na vodecoj farmi svinja od vlasnika prijatelja nabavljao svedskog landrasta nerasta,cuo sam neverovatne podatke ko sve i sta sve moze stajati iza stocarskog monopola,tako da ove nase misije o starim rasama gde se borimo u 5 min. do 12,smesne su za njh i da se makar osvrnu i pogledaju.Medjutim kolege iz inostranstva su nailazile na slicne prepreke nerazumevanja i osporavanja,ali su to resili na najbezbolniji nacin.Posto su ovakvi poduhvati skupi,mora se imati manji krug kolega pa se samo najbolje jedinke uz strogu selekciju raspodele po linijama/krvi i uz medjusobnu saradnju rzvijati dalje plan.Sigurno nece proci mnogo vremena,pojavi se obavezno niotkuda jos neko ko moze i zeli nastaviti da usavrsava ovuaj poduhvat.Najvise su mi pomogle kolege iz Hrvatske da razumem od kakvog su starta krenuli sa dve rase kokosaka i dravskom guskom sa koliko prepreka da bi sada postigli nivo nacionalnog brenda u delu za stocarstvo.Sta znaci dobra saradnja odgajivaca pokazuje i primer iz sela Dobrica/Vojvodina,gde su za kratko vreme oformili dobricku sivu curku,i vec su stigli do Madjarske i Francuske sa porucenim jajima.Evo sada ovih dana kasno mi je javljeno otislo je prelepo jato od 2 muz. i 4 zenke trsavih gusaka na klanje po simbolicnoj ceni i na taj nacin onemogucava se pravilan pristup nabavke dobrog materijala za rad.
 


U poslednje vreme dolazim do kontakta nekolicine nasih odgajivaca koji su se odlucili da njihov osvrt na odgoj zivine ide u smeru autohtonih rasa naseg podrucja. Ako smem primetiti sve vise i vise budi se svest ne samo u domenu zivinarstva vec i u stocarstvu. Voleo bih kada bi malo bili aktivniji i na ovom forumu na stranicama nasih autohtonih tipiziranih kokosaka (svrljiska, pogrmusa, zajecarka pa jos i metohijski pevac kao i gagul crna gorostasna kokos na granici sandzackog dela sa Crnom Gorom) i podelili sa nama svoja iskustva i zapazanja. Vidim da je te stranice blokirao strog oprecan stav poznavaoca ovih rasa pa stoga mesta nije bilo za kvalitetnu diskusiju kako bi se prica razvila i drugi se potom odgajivaci javili. Ja prilazem deo teksta iz prve ozbiljne studije upravnika uglednog odgajivalista i clana bivseg imperatorskog, Sveruskog drustva zivinara Lava L. Bajkova iz 1930. gde je utvrdjena vec tada geneza i praporeklo svih evropskih tipskih i usavrsavanih rasa od izvorne divlje azijske kokoske. Dalje prve plemenite rase spominje knjiga o podrucnim rasama Columella (50 godina po Hristu) "De re rustica", u kojoj se opisuje sest vrsta kokosi od kojih je jedna imala sest prstiju, tri su po opisu slicne talijankama bele, crne i jarebicaste a druge dve su mediteranske sa Sicilije i minorke sa podrucja Spanije. Od nekih nepunih 200 godina moze se nazreti kroz stura literarna svedocanstva u kojim pravcima i na kojim terenima je vrseno ozbiljnije usmeravanje i selekcija evropskih rasa. Smatra se 1847. godinom istorijskog znacaja u zivinarstvu kada pocinje uzgoj plemenitih rasa a na primer te godine stizu iz Kine prve konkinkine teske 5-6 kg. Eksplozija sveopsteg evropskog interesovanja za ovakve razmere kokosi krece od tadasnjih rasa ka prvim formiranim od amaterksog do produktivnog usavrsavanja na primer Barnevelder i Velsumer. Izolovana podrucja Balkana zadrzavaju i konzerviraju primitivne rase koje se same genotipiziraju u bojama jarebicastim i crnim sa vidnim eksterijernim elementima koji ih povezuju sa praizvornim pretkom bankivom iz Azije.
Donje slike su skica iz poslednjeg oficijalnog standarda istaknutog francuskog sudije i doajena evropskog zivinarstva Zan Clode Perike koji naglasava pocetnu formu najprimitivnijih rasa koka u dva razvojna smera: a) usavrsavanje konstitucije podignutog repa i b) razvojna muskulatura pravougaone fomre tela. Druga slika je primer jedne primitivne rase iz Francuske oblast Limons gde se polozaj tela i metal crne noge navode kao predlozak za izvornost rase.



Moje licno zapazanje je da svrljiska nasa kokos pripada nulti razvojnoj grupi dok na primer pogrmusa i druge planinske netipizirane forme pripadaju A grupi ciji je polozaj tela sam teren doveo u razvijenu liniju kicmenog stuba dok rase kao zajecarka i gagul crni mogu se svrstati u B grupu. Naravno to je samo nezvanicno jer za pocetak mi nemamo ni jedan zvanican standard a da ne govorimo o nikakvom angazovanju nadleznih sluzbi drzavnog odseka za zivinarstvo da se bilo sta uradi u istrazivanju i popisu genetskog materijala sa terena.
 
2j1lhk4.jpg

Ovo je iz jednog sela sa 800m nadmorske visine, i nema veza sa evropskom bradatom rasom, faverolom.
f50e0z.jpg

ovo je bilo pre nekih 4-5 godina kada sam kupovao nazimad zdravinjske svinje. Nazalost vlasnik ove zivine je umro a neznam sta je bilo sa njima.
 
Bradate koke ne moraju imati vezu sa faverolom,a i sam faverol je uvek bio redak kod nas,mislim da u celoj Srbiji postoje svega cetvorica odgajivaca faverola i to ne velikih jata.Stajerke su definitivno obelezile cubom na glavi sve forme izvornijih koka Evrope,a kad se i jave primerci sa bradom to bude odraz mutacije koja sa cubom spusta se izahvata donji deo glave ispod kljuna. Donja sjika zaista sve domace cak i golosijan,a ova crna moze se svrstati blize svrljiskoj,koja iako crna ima podvarijatet sa bakar/zutom glavom,kao i srebrnom,dok je telo komplet crno sa tamnim nogama.
 
nisam hteo da se javljam da još neko vidi post.ovakve kokoške ima jedan ovde u jedno selo ja sam izprve isto pomislio melezi s faverola,faverol ima kragnu a ovo je kozni podbradak mislim da grešiš.ti ljudi što je imaju nisu imućni, zena je prodavala jaja usred izme zeninoj babi se hvalila, ali i tim drugim zenama ,izgleda da solidno nose i prilično krupna jaja.ovj podbradak je izleda nasledan kao ,gološijan plus domaća,neke su imale izrazeniji a neke omanj i on ih ukrstao s domaće,baš me je taj podbradak odbio da ih zagledam samo sam očima prošarao.ako ih još ima slikaću pa ću staviti ovde.
 
Nisi razumeo,ja sam upravo negirao mogucnost melezenja sa faverolom,a svaki model brade kod svih priznatih rasa koka,a ima ih cetri oblika brade,podgosnjaka ili podbradka su mutacije koje se genetski prenose na potomstvo, mogu biti povezani sa cubom kao kod mnogih autohtonih rasa u Rusiji,po zvanicnom svetskom standardu,pa i nije retkost da se neki od tih oblika javi i kod primitivnijih formi koka.Sam faverol je nastao od vrlo stare rase rimske kokosi,koja ima pet prstiju,bez brade,koju je mutaciono kasnjie razvio,a bez cube. Cekamo slike ...
 
[
Evo i slika divljih azijskih kokosaka pra predaka svim evropskim rasama. U pitanju su tri varijateta bankive sa podrucja Himalaja, Indije i sa Jave. Interesantna je dominantna boja jarebicasta koja ce trajno biti prisutna u gotovo svim kasnijim novonastalim rasama.
 
Danas sam poslovno bio po terenu i gledao gde po dvorištima ima lepe domaće živine i crnih petlova. Uskrs je srećom u maju i imam mart da pripremim jaja za inkubiranje. Ako mi ove godine ne uspe dižem ruke :) samo još finasijski da isplaniram sve do detalja i biće valjda dobro :) inkubator je za 1000jaja ali imam samo 5 ispravne police za umetanje jaja i 3 mreže za izleganje piladi :(. Prošle godine sam kod naleženih ćurećih jaja imao ispadanje iz uložaka jer su ulošci predviđeni za kokošija, mora da za ćurke i patke postoje šire plastične uloške.
 
Nazad
Vrh