B
brundalo
Guest
Evo sam naletio na jedan zanimljiv clanak a kako je situacija aktualna ...janjenje/jarenje evo ga objavljujem
SELEN U ISHRANI OVACA I KOZA
Selen je godinama bio predstavljan kao potencijalno otrovan element i nije se pridavala velika vaznost njegovom ucinku na zdravlje i proizvodnost životinja. Od sredine prošlog stoljeca otkrivena je njegova prisutnost u svim tkivima, no nije se znala i njegova bioloska aktivnost. U kasnijim istrazivanjima otkrivena je njegova veza i istovjetnost djelovanja s vitaminom E, te preventivno djelovanja selena na nekrozu jetre i posebno na distrofiju mišića u janjadi.
Nakon preliminarnih istraživanja pristupilo se i analiziranju biljaka, kao izvora selena iz hrane za životinje, odnosno selenu u tlima na kojima te biljke - krmiva rastu. Analizirana su tla te su stvorene svojevrsne mape podrucja izrazito siromasnih selenom i utvrdila se poveznica izmedu tala siromasnih selenom i zdravlja, odnosno slabijeg rasta i plodnosti životinje koje jedu krmu proizvedenu na tim tlima.
Biljke apsorbiraju selen iz tla i ugrađuju ga u svoje aminokiseline, gdje se selen u njihovoj strukturi zamjenjuje sumporom i kao normalan dio njihove grade stvara proteine. Najčešća aminokiselina koja u svojoj strukturi ukljucuje selen je metionin. U metioninu se atom sumpora mijenja sa selenom i takav spoj cini selenometionin.
Kada se selen ugrađuje u aminokiseline smatra se da je on u svojem organskom obliku. Ovakav oblik selena životinje u probavnom traktu mogu apsorbirati brzo i lako. Procijenjeno je da mlijecne koze apsorbiraju oko 65% probavljenog selenometionina. Selen se u svom elementarnom obliku kao selenat ili selenit nalazi u manje dostupnom ill anorganskom obliku. Preživaci apsorbiraju anorganski selen manje ucinkovito nego perad i svinje jer ga mikrobi buraga reduciraju na manje topivi oblik prije nego on dođe do mjesta apsorpcije u crijevima. Visoka razina sumpora u obroku ovaca i
koza ometa apsorpciju selena, dok odgovarajuca razina kalcija pomaže pri njegovom unosu u organizam.
Zanimljivost u metabolizmu i opskrbi selenom predstavlja mozak. Spojevi selena u proteinu, odnosno selenoproteini igraju glavnu ulogu u normalnom razvoju i zastiti stanica mozga. Mozak je otporan na manjak selena u hrani i razina selena u mozgu neovisna je o razini selena u krvnoj plazmi. Ova činjenica moze se objasniti rezultatima nedavnih istraživanja koja ja pretpostavljaju da mozak sam stvara svoje jedinstvene selenoproteine koje može koristiti kao skladište selena za rad moždanih stanica.
Kod ljudi nedostatak selena može dovesti da neurodegenerativnih bolesti kaosto je Parkinsonova bolest i mogucnost Alzheimerove bolesti, a selen se pokazao dobrim i u prevenciji pojedinih karcinoma, prije svega prostate i debelog crijeva.
Najvažnija uloga selena je antioksidativna. Uloga selena kao antioksidanta je u njegovoj gradivnoj ulozi, jer selen predstavlja osnovnu jedinicu selenoproteina glutation peroksidaze(GPx). Razina selena u krvi mjeri se razinom upravo tog enzima. Glutation peroksidaza štiti membrane stanica od ostecenja koja nastaju ju djelovanjem slobodnih radikala otpustenih od hidrogen peroksidaze,koja se stvara u mitohondrijima stanica tijekom normalnog metabolizma. Stres može uzrokovati stvaranje viska hidrogen peroksidaze koja uzrokuje neuravnoteženost slobodnih radikala unutar stanica. Slobodni radikali imaju jedan elektron viska koji im omogucuje da ukradu" elektron iz kemijske strukture koja tvori membranu stanica. Takva membranska struktura, koju su ,napali" slobodni radikali, postaje reaktivna i djeluje istovjetno na prvu susjednu stanicu. Ovakva lancana reakcija uzrokuje oštećenja stanicne membrane sto vodi k smrti same stanice. Glutation preoksidaza pretvara otrovni hidrogen peroksid u bezopasnu vodu, prije nego dode do oslobadanja slobodnih radikala i stiti stanicu od oštećenja.
Vitamin E djeluje na slican načinn tako da zaustavlja lancanu reakciju oštećenja vezivanjem slobodnih radikala unutar stanicne membrane. Drugim riječima, selen i vitamin E djeluju zajedno u sprječavanju oštećenja stanicne membrane, DNA i ostalih stanicnih struktura koja izazivaju otrovi, slobodni radikali.
nastavit ce se....
SELEN U ISHRANI OVACA I KOZA
Selen je godinama bio predstavljan kao potencijalno otrovan element i nije se pridavala velika vaznost njegovom ucinku na zdravlje i proizvodnost životinja. Od sredine prošlog stoljeca otkrivena je njegova prisutnost u svim tkivima, no nije se znala i njegova bioloska aktivnost. U kasnijim istrazivanjima otkrivena je njegova veza i istovjetnost djelovanja s vitaminom E, te preventivno djelovanja selena na nekrozu jetre i posebno na distrofiju mišića u janjadi.
Nakon preliminarnih istraživanja pristupilo se i analiziranju biljaka, kao izvora selena iz hrane za životinje, odnosno selenu u tlima na kojima te biljke - krmiva rastu. Analizirana su tla te su stvorene svojevrsne mape podrucja izrazito siromasnih selenom i utvrdila se poveznica izmedu tala siromasnih selenom i zdravlja, odnosno slabijeg rasta i plodnosti životinje koje jedu krmu proizvedenu na tim tlima.
Biljke apsorbiraju selen iz tla i ugrađuju ga u svoje aminokiseline, gdje se selen u njihovoj strukturi zamjenjuje sumporom i kao normalan dio njihove grade stvara proteine. Najčešća aminokiselina koja u svojoj strukturi ukljucuje selen je metionin. U metioninu se atom sumpora mijenja sa selenom i takav spoj cini selenometionin.
Kada se selen ugrađuje u aminokiseline smatra se da je on u svojem organskom obliku. Ovakav oblik selena životinje u probavnom traktu mogu apsorbirati brzo i lako. Procijenjeno je da mlijecne koze apsorbiraju oko 65% probavljenog selenometionina. Selen se u svom elementarnom obliku kao selenat ili selenit nalazi u manje dostupnom ill anorganskom obliku. Preživaci apsorbiraju anorganski selen manje ucinkovito nego perad i svinje jer ga mikrobi buraga reduciraju na manje topivi oblik prije nego on dođe do mjesta apsorpcije u crijevima. Visoka razina sumpora u obroku ovaca i
koza ometa apsorpciju selena, dok odgovarajuca razina kalcija pomaže pri njegovom unosu u organizam.
Zanimljivost u metabolizmu i opskrbi selenom predstavlja mozak. Spojevi selena u proteinu, odnosno selenoproteini igraju glavnu ulogu u normalnom razvoju i zastiti stanica mozga. Mozak je otporan na manjak selena u hrani i razina selena u mozgu neovisna je o razini selena u krvnoj plazmi. Ova činjenica moze se objasniti rezultatima nedavnih istraživanja koja ja pretpostavljaju da mozak sam stvara svoje jedinstvene selenoproteine koje može koristiti kao skladište selena za rad moždanih stanica.
Kod ljudi nedostatak selena može dovesti da neurodegenerativnih bolesti kaosto je Parkinsonova bolest i mogucnost Alzheimerove bolesti, a selen se pokazao dobrim i u prevenciji pojedinih karcinoma, prije svega prostate i debelog crijeva.
Najvažnija uloga selena je antioksidativna. Uloga selena kao antioksidanta je u njegovoj gradivnoj ulozi, jer selen predstavlja osnovnu jedinicu selenoproteina glutation peroksidaze(GPx). Razina selena u krvi mjeri se razinom upravo tog enzima. Glutation peroksidaza štiti membrane stanica od ostecenja koja nastaju ju djelovanjem slobodnih radikala otpustenih od hidrogen peroksidaze,koja se stvara u mitohondrijima stanica tijekom normalnog metabolizma. Stres može uzrokovati stvaranje viska hidrogen peroksidaze koja uzrokuje neuravnoteženost slobodnih radikala unutar stanica. Slobodni radikali imaju jedan elektron viska koji im omogucuje da ukradu" elektron iz kemijske strukture koja tvori membranu stanica. Takva membranska struktura, koju su ,napali" slobodni radikali, postaje reaktivna i djeluje istovjetno na prvu susjednu stanicu. Ovakva lancana reakcija uzrokuje oštećenja stanicne membrane sto vodi k smrti same stanice. Glutation preoksidaza pretvara otrovni hidrogen peroksid u bezopasnu vodu, prije nego dode do oslobadanja slobodnih radikala i stiti stanicu od oštećenja.
Vitamin E djeluje na slican načinn tako da zaustavlja lancanu reakciju oštećenja vezivanjem slobodnih radikala unutar stanicne membrane. Drugim riječima, selen i vitamin E djeluju zajedno u sprječavanju oštećenja stanicne membrane, DNA i ostalih stanicnih struktura koja izazivaju otrovi, slobodni radikali.
nastavit ce se....
