U ovim zimskim danima dok posao u zivinarstvu ne krene punom parom pokusacu da obradim neke parazitske bolesti zivine, a medju prvima kokcidiozu kokosi.
Kokcidioza je prvenstveno oboljenje pilica, zatim podmlatka a redje i odraslih kokosi. u slucaju masovne infekcije na farmama moguca su uginuca u vecim razmerama, i do 30% od ukupnog broja pilica. Preboleli pilici slabo napreduju, a kada odrastu lose su nosilje.
Prema lokalizaciji parazita, razlikuju se cekalna i crevna kokcidioza.
Kokcidioza je prvenstveno oboljenje pilica, zatim podmlatka a redje i odraslih kokosi. u slucaju masovne infekcije na farmama moguca su uginuca u vecim razmerama, i do 30% od ukupnog broja pilica. Preboleli pilici slabo napreduju, a kada odrastu lose su nosilje.
Prema lokalizaciji parazita, razlikuju se cekalna i crevna kokcidioza.
Cekalna kokcidioza
Ovaj oblik kokcidioze najcesce se javlja kod pilica koji su najosetljiviji u prva dva meseca zivota. Oboljenje se karakterise apatijom, krvavim prolivom i kaheksijom, praceno je velikom smrtnoscu.
Etiologija - Uzrocnik Eimeria tenella , parazit epitela cekuma. Ceo endogeni razvoj traje sedam dana i obuhvata dve generacije sizonata i merozoita (treceg i petog dana). Sedmog dana u izmetu domacina pojavljuju se prve oociste. Smatra se da od jedne unete infektivne oociste moze da bude osteceno pola miliona epitelnih celija.
Epizootioligija - U industrijskom nacinu gajenja, sa velikim koncentracijama prijemljivih pilica, unosenjem infektivnog materijala (sto je nemoguce izbeci) postoje inealni uslovi za izbijanje i dalje sirenje kokcidioze. Obzirom na intenzivno razmnozavanje parazita u domacinu, kratak endogeni i eksogeni razvoj za veoma kratko vreme na podu zivinarnika nagomila se ogroman broj invektivnih oocista. Ovo pruza izvanredne uslove za stalne infekcije i reinfekcije i pojavu bolesti. U ekstenzivnom nacinu gajenja pilica ovih uslova nema, pa stoga kokcidioza tamo i ne predstavlja problem.
Izvor infekcije su odrasle kokosi - parazitonose, odnosno starije partije pilica, koje su vec inficirane. U zivinarnike sa novom partijom pilica infektivne oociste mogu se uneti preko kontaminiranog pribora, cipela i odela radnika, stare prostirke, hrane, vode i drugo.
Imunitet - Kod prebolelih pilica obrazuje se humaralni i lokalni imunitet u sluzokozi cekuma. Posle jedne infekcije, imunitet se potpuno razvije dve-tri nedelje i traje preko tri meseca. Kod imunih ptica, posle ponovne infekcije, razvoj parazita samo zapocinje a sprecava se masovna sizogonija, pa time i patogeni efekat.
Patogeneza. - Sizogonicni razvoj parazita, narocito druge generacije, dovodi do zapaljenja sluzokoze cekuma, prskanja kapilara i krvavljenja. Kroz ostecenu sluzokozu resorbuju se toksicne materije i prodiru bakterije iz creva. Ako pilici prezive dva - tri dana posle pojave krvavog proliva obicno i prebole, ali ostaju dugotrajne negativne posledice, sto cesto utice na ekonomicnost daljeg drzanja takvih ptica.
Patolosko-anatomske promenama - Karakteristicne promene su u cekumima, koji su jako povecani i modri. U akutnim slucajevima ispunjeni su tecnim,krvavim sadrzajem. Ako je bolest trajala nesto duze (desetak dana), u cekumima se nalazi zgrusana, sivo-zuckasta masa, sluzokoza je zadebljala, modra i sa sitnim krvavljenjima i ulceracijama.
Klinicka slika - Oboljenje se najcesce javlja kod pilica do dva meseca starosti. Ako se nova partija pilica uvodi u prostoriju sa starom prostirkom, kontaminiranom velikim brojem oocista, pilici mogu da obole za nekoliko dana i da uginu za 8-10 dana. Prvi znak oboljenja je vodnjika, krvav proliv. Pilici se skupljaju u gomile, ne uzimaju hranu, ali imaju povecanju zedj. Perje im je nakostreseno, krila opustena, a kloaka zamazana krvavim izmetom. Pilici koje prebole akutni tok bolesti postepeno se oporavljaju, ali nikada ne dostizu razvoj zdravih pilica.
Dijagnoza - Postavlja se na osnovu klinicke slike, patolosko-anatomskih promena i nalaza raznih oblika parazita.
Lecenje. - Pri pojavi prvih slucajeva oboljenja pristupa se lecenju svih pilica u jatu, uz istovremeno uklanjanje faktora koji su doveli do oboljenja. Za lecenje se primenjuju mnogi lekovi (Sulfadimidin, Dimerasol, Ducoxin, i dr.) u vodi za pice. Tretman se obicno sprovodi tokom 7 dana, a posle se nastavlja profilakticko davanje kokcidiostatika.
Profilaksa - Cilj profilakse je da se spreci infekcija pilica, ili ako vec ne moze da se spreci, da se odgodi do sto starije dobi pilica kada im je otpornost veca.
Industrijska proizvodnja, gde se pilici gaje u velikim koncetracijama, sa minimumom radne snage i nemogucnoscu odrzavanja najboljih zoohigijenskih uslova, danas se ne moze ni zamisliti bez redovne primene kokcidiostatika. Kokcidiostatici su hemijski preparati koji u najvecem stepenu sprecavaju razvoj kokcidija u crevima pilica, a time i njihovo patogeno delovanje. Daju se u veoma malim kolicinama u hrani prakticno od prvih dana, pa sve do na desetak dana pre klanja brojlera. Kokcidiostatici se mesaju sa hranom u mesaonici ili fabrici hrane. U deklaraciji o sastavu hrane naznaceno je koji je kokcidiostatik i u kojoj je kolicini primesen hrani. U svetu se proizvod veliki broj kokcidiostatika, od kojih se mnogi koriste i kod nas ( Amprolmix, Elancoban, Amprolplus, Cycostat i dr.). Vrste kokcidiostatika se cesce moraju menjati, jer duzom upotrebom pojedine vrste kokcidije sticu otpornost (rezistenciju).
Pored primene kokcidiostatika hrana za pilice mora da je konstantnog sastava, bogata belancevinama, vitaminima, i mikroelementima, sto omogucuje dobro napredovanje i poboljsava opstu otpornost pilica.
Etiologija - Uzrocnik Eimeria tenella , parazit epitela cekuma. Ceo endogeni razvoj traje sedam dana i obuhvata dve generacije sizonata i merozoita (treceg i petog dana). Sedmog dana u izmetu domacina pojavljuju se prve oociste. Smatra se da od jedne unete infektivne oociste moze da bude osteceno pola miliona epitelnih celija.
Epizootioligija - U industrijskom nacinu gajenja, sa velikim koncentracijama prijemljivih pilica, unosenjem infektivnog materijala (sto je nemoguce izbeci) postoje inealni uslovi za izbijanje i dalje sirenje kokcidioze. Obzirom na intenzivno razmnozavanje parazita u domacinu, kratak endogeni i eksogeni razvoj za veoma kratko vreme na podu zivinarnika nagomila se ogroman broj invektivnih oocista. Ovo pruza izvanredne uslove za stalne infekcije i reinfekcije i pojavu bolesti. U ekstenzivnom nacinu gajenja pilica ovih uslova nema, pa stoga kokcidioza tamo i ne predstavlja problem.
Izvor infekcije su odrasle kokosi - parazitonose, odnosno starije partije pilica, koje su vec inficirane. U zivinarnike sa novom partijom pilica infektivne oociste mogu se uneti preko kontaminiranog pribora, cipela i odela radnika, stare prostirke, hrane, vode i drugo.
Imunitet - Kod prebolelih pilica obrazuje se humaralni i lokalni imunitet u sluzokozi cekuma. Posle jedne infekcije, imunitet se potpuno razvije dve-tri nedelje i traje preko tri meseca. Kod imunih ptica, posle ponovne infekcije, razvoj parazita samo zapocinje a sprecava se masovna sizogonija, pa time i patogeni efekat.
Patogeneza. - Sizogonicni razvoj parazita, narocito druge generacije, dovodi do zapaljenja sluzokoze cekuma, prskanja kapilara i krvavljenja. Kroz ostecenu sluzokozu resorbuju se toksicne materije i prodiru bakterije iz creva. Ako pilici prezive dva - tri dana posle pojave krvavog proliva obicno i prebole, ali ostaju dugotrajne negativne posledice, sto cesto utice na ekonomicnost daljeg drzanja takvih ptica.
Patolosko-anatomske promenama - Karakteristicne promene su u cekumima, koji su jako povecani i modri. U akutnim slucajevima ispunjeni su tecnim,krvavim sadrzajem. Ako je bolest trajala nesto duze (desetak dana), u cekumima se nalazi zgrusana, sivo-zuckasta masa, sluzokoza je zadebljala, modra i sa sitnim krvavljenjima i ulceracijama.
Klinicka slika - Oboljenje se najcesce javlja kod pilica do dva meseca starosti. Ako se nova partija pilica uvodi u prostoriju sa starom prostirkom, kontaminiranom velikim brojem oocista, pilici mogu da obole za nekoliko dana i da uginu za 8-10 dana. Prvi znak oboljenja je vodnjika, krvav proliv. Pilici se skupljaju u gomile, ne uzimaju hranu, ali imaju povecanju zedj. Perje im je nakostreseno, krila opustena, a kloaka zamazana krvavim izmetom. Pilici koje prebole akutni tok bolesti postepeno se oporavljaju, ali nikada ne dostizu razvoj zdravih pilica.
Dijagnoza - Postavlja se na osnovu klinicke slike, patolosko-anatomskih promena i nalaza raznih oblika parazita.
Lecenje. - Pri pojavi prvih slucajeva oboljenja pristupa se lecenju svih pilica u jatu, uz istovremeno uklanjanje faktora koji su doveli do oboljenja. Za lecenje se primenjuju mnogi lekovi (Sulfadimidin, Dimerasol, Ducoxin, i dr.) u vodi za pice. Tretman se obicno sprovodi tokom 7 dana, a posle se nastavlja profilakticko davanje kokcidiostatika.
Profilaksa - Cilj profilakse je da se spreci infekcija pilica, ili ako vec ne moze da se spreci, da se odgodi do sto starije dobi pilica kada im je otpornost veca.
Industrijska proizvodnja, gde se pilici gaje u velikim koncetracijama, sa minimumom radne snage i nemogucnoscu odrzavanja najboljih zoohigijenskih uslova, danas se ne moze ni zamisliti bez redovne primene kokcidiostatika. Kokcidiostatici su hemijski preparati koji u najvecem stepenu sprecavaju razvoj kokcidija u crevima pilica, a time i njihovo patogeno delovanje. Daju se u veoma malim kolicinama u hrani prakticno od prvih dana, pa sve do na desetak dana pre klanja brojlera. Kokcidiostatici se mesaju sa hranom u mesaonici ili fabrici hrane. U deklaraciji o sastavu hrane naznaceno je koji je kokcidiostatik i u kojoj je kolicini primesen hrani. U svetu se proizvod veliki broj kokcidiostatika, od kojih se mnogi koriste i kod nas ( Amprolmix, Elancoban, Amprolplus, Cycostat i dr.). Vrste kokcidiostatika se cesce moraju menjati, jer duzom upotrebom pojedine vrste kokcidije sticu otpornost (rezistenciju).
Pored primene kokcidiostatika hrana za pilice mora da je konstantnog sastava, bogata belancevinama, vitaminima, i mikroelementima, sto omogucuje dobro napredovanje i poboljsava opstu otpornost pilica.
Crevna kokcidioza
Crevna ili intestinalna kokcidioza zapaze se redje od cekalne, a javlja se kod starijih pilica, podmlatka i redje kod odraslih kokosi. Karakterise se slicnim znacima kao i cekalna, a zavisno od vrste uzrocnika, moze imati akutni i hronicni tok.
Etiologija.- Crevnu kokcidiozu izaziva vise vrsta kokcidija razlicite patogenosti. U nasoj zemlji ustaovljene su sledece vrste: Eimeria necatrix, E. acervulina, E. maxima, E. brunetti, i E. mitis. Lokalizova ne su u tankom crevu, a E. brunetti i u zavrsnom delu creva. Endogeni razvoj pojedinih vrsta neznatno se razlikuje i u proseku traje 6 dana.
Epizootiologija. - Kao kod cekalne kokcidioze.
Imunitet. - Kao kod cekalne kokcidioze.
Patolosko-anatomske promene. - Zavisno od prisustva i preovladjivanja pojedinih vrsta kokcidija (obicno su prisutne dve ili vise vrsta istovremeno) patolosko-anatomske promene malo ce varirati u intezitetu. Uglavnom se moze zapaziti sledece: tanko crevo povecano, modro, zid hiperemican i zadebljao, sadrzaj kasasti svetlo ili mrko crvene boje, a na sluzokozi belicaste ili sivkaste tackaste formacije.
Klinicka slika. - Karakteristican je vodnjikav proliv sa primesama sluzi, a zatim krvi, sto je praceno gubitkom apetita i naglim mrsavljenjem. U akutnim slucajevima prva uginuca se zapazaju sestog dana od infekcije. Prebolele ptice dugo se oporavljaju i zaostaju u rastu, a kao nosilje snesu manji broj jaja.
Dijagnoza, lecenje i profilaksa.- Kao kod cekalne kokcidioze.
Podaci preuzeti iz knjige "Parazitske bolesti" od dr Ljubomir Cvetkovic.
Etiologija.- Crevnu kokcidiozu izaziva vise vrsta kokcidija razlicite patogenosti. U nasoj zemlji ustaovljene su sledece vrste: Eimeria necatrix, E. acervulina, E. maxima, E. brunetti, i E. mitis. Lokalizova ne su u tankom crevu, a E. brunetti i u zavrsnom delu creva. Endogeni razvoj pojedinih vrsta neznatno se razlikuje i u proseku traje 6 dana.
Epizootiologija. - Kao kod cekalne kokcidioze.
Imunitet. - Kao kod cekalne kokcidioze.
Patolosko-anatomske promene. - Zavisno od prisustva i preovladjivanja pojedinih vrsta kokcidija (obicno su prisutne dve ili vise vrsta istovremeno) patolosko-anatomske promene malo ce varirati u intezitetu. Uglavnom se moze zapaziti sledece: tanko crevo povecano, modro, zid hiperemican i zadebljao, sadrzaj kasasti svetlo ili mrko crvene boje, a na sluzokozi belicaste ili sivkaste tackaste formacije.
Klinicka slika. - Karakteristican je vodnjikav proliv sa primesama sluzi, a zatim krvi, sto je praceno gubitkom apetita i naglim mrsavljenjem. U akutnim slucajevima prva uginuca se zapazaju sestog dana od infekcije. Prebolele ptice dugo se oporavljaju i zaostaju u rastu, a kao nosilje snesu manji broj jaja.
Dijagnoza, lecenje i profilaksa.- Kao kod cekalne kokcidioze.
Podaci preuzeti iz knjige "Parazitske bolesti" od dr Ljubomir Cvetkovic.
Poslednja izmena: