Istorija razvoja poljoprivrednih mašina u Banatu od 1718. do 1918. (1)
Banatleži na jugoistoku Panonske nizije i danas ga dele tri države: Rumunija(18.945km²), Srbija (9.307km²) i Mađarska (217km²). Njegova ravnica jenaseljena kontinuirano, od stvaranja čovečanstva do današnjih dana. Kada jeBanat pripao Habzburškom carstvu, počela je da se intenzivno razvijapoljoprivreda i sa njom uporedo poljoprivredna mehanizacija. Industrijskarevolucija nije zaobišla Banat, jer su se neposredno posle otkrivanja parnihmašina, one pojavile na ovim prostorima. Sa razvitkom agromehanizacije, nabanatskim poljima su već u XIX veku radile poljoprivredne mašine svih najvećihproizvođača sveta.Proterivanje Turaka
Posle proterivanja Turaka iz Banata 1716-1718. godine, granica se pomerila naDunav i oslobođena teritorija Banata je pripojena Austriji kao posebna krunskaoblast. Dugogodišnji ratovi, vođeni između Austrije i Turske za prevlast nadTamiškim Banatom, ostavili su teške posledice i duboke tragove. Zemlja je bilaopustošena i zaparložena. Ogromna prostranstva su prekrivale neprohodne močvare,a epidemije malarije, kuge, kolere i trbušnog tifusa su dodatno kosilestanovništvo. Veći deo naroda se razbežao i odbegao i samo je malostarosedelaca Srba i Rumuna ostalo. Za veliku vrednost ovog zemljišta znao jeprinc Eugen Savojski, pobednik u mnogim bitkama i “car na bojnim poljima”. Osimšto je bio vojnik, on je bio izuzetno mudar državnik, diplomata i savetnik tricara, Leopolda I, Josifa I i Karla VI. Ostale su zapamćene njegove reči upućenecaru Leopoldu I.
“Ja ću vam govoriti o jednoj zemlji koju vi ne poznajete, o kojoj niste čuli.Ja sam tu zemlju video, ja sam po njenoj masnoj, teškoj crnoj zemlji jahao, jasam tamo svoje bitke vodio i voleo bih da mogu kroz nju da jašem kao njengospodar. U toj zemlji ne leži samo hleb za mnogo hiljada ljudi, u toj zemljije i rad za mnogo nezaposlenih ruku. Ta zemlja čeka na Vas Vaše veličanstvo! Viimate u carstvu mnogo ljudi koji su gladni i željni zemlje, poklonite tu zemljunjima. Poklonite im i stvorite im novo carstvo, ne sa mačem kako se stvarajucarstva, nego sa ašovima i plugovima!”
Grof Florimund Mersi
Zbog zapuštenosti banatske pokrajine, bečki ratni savet i dvorska komora saguvernerom Banata, generalom Klaudijem Florimundom Mersijem, bili su prinuđenida izrade plan uređenja Banata. Osnovne odrednice su bile – vojna i političkauprava i brzi privredni preporod Banata. Grof Kolovrat je rekao: “Dvor nećegubiti ni vreme, ni priliku da Banat dovede u stanje procvata”.
Grof Florimund Mersi je dobro znao da do brzog privrednog preporodaBanata može doći samo masovnom i organizovanom kolonizacijom Nemaca, koji subili dobre zanatlije i uz to su bili odani bečkom dvoru. Nemci su kolonizovaninajviše iz južnih nemačkih pokrajina. Oni su u Banat stizali Dunavom na malim,drvenim lađama zvanim “ulmske kutije”. Put od Ulma do Pančeva, dug 1.500 km,trajao je oko dva meseca i bio je veoma naporan, jer je u svakoj lađi bilo od150 do 200 ljudi. Prvi kolonisti su došli u Banat već 1718. godine. Ubrzo jeTamiški Banat postao obećana zemlja siromasima širom Evrope. Država je podprivilegovanim uslovima naseljavala Nemce zanatlije, koji su bili prvih desetgodina oslobođeni svih poreza. Ostalim naseljenicima je bio obezbeđen prevoz,besplatan plac i materijal za izgradnju kuće, oruđe za obradu zemlje ivišegodišnje poreske povlastice. Bečka komora je, želeći da od Banata stvorizlatni carski rudnik, osim Nemaca naseljavala i druge narode, Italijane iŠpance koji su bili nosioci potpuno nove privredne grane na ovim prostorima –svilarstva. Italijani su, osim proizvodnje svile razvili veoma uspešno iproizvodnju pirinča. Iz drugih krajeva austrijske carevine i Evrope,doseljavali su se u Banat i drugi narodi: Česi, Slovaci, Rumuni, Srbi, Mađari,Bugari, Jermeni i Cincari. Razlozi njihovog naseljavanja su bili ekonomskeprirode, rađeni sa ciljem da se u Banatu pokrene zaostala privreda. Nosiociprivrednog razvoja su ipak bili Nemci, koji su sa sobom iz zapadne Evropedoneli najsavremenija oruđa za industriju i zemljoradnju.
Pored izgradnje puteva, počela je regulacija reka i odvodnjavanje poplavljenihpovršina. Država je velika sredstva uložila u regulaciju Begeja, koji nije imaoustaljeno korito i plavio je više od 20.000 kj. zemlje u središnjem delupokrajine. Prokopavanjem novog kanala između Temišvara i Zrenjanina (Veliki Bečkerek)1728-1760. godine, stvoreni su uslovi za brodski saobraćaj, koji je bioizuzetno važan za trgovinu i protok roba između dva najveća grada Banata.Pokrenuta je poljoprivreda, zemlje za obradu je bilo na pretek, pa ipak su sestanovnici Banata radije bavili stočarstvom nego poljoprivredom. U to vreme seod svih austrijskih pokrajina, sa banatskih prostora najviše izvozilo stoke uevropske države. Upravnici Banata, Engelshofen i Perlas su bili protivnaseljavanja Nemaca, jer su smatrali da bogatstvo pokrajine leži u stočarstvu istočnoj trgovini i da, ako pašnjaci budu pretvoreni u oranice, to će biti naštetu stočarstva. Državni savet, a posebno carica Marija Terezija je bilaneumoljiva i nije htela da odustane od naseljavanja Nemaca i svoje namere daBanat pretvori u žitnicu carevine.
Sesija
Vladavina Marije Terezije, poznata u istoriji kao “Terezijanska epoha”, bila jeduga punih četrdeset godina i zapamćena je po dubokim i korenitim reformama.Status banatskih kmetova je regulisao urbar Marije Terezije iz 1767. godine, pokome je regulisan status podložnika. Određene su dužnosti i obaveze i veličineposeda kmetova. Po feudalnim zakonima apsolutističke države, vladar je bioisključivi vlasnik zemlje, a kmetovi su bili samo plodouživaoci, koji su oddržave uzimali u zakup jednu sesiju zemlje, koja je iznosila 24 kj oranica, 6kj livada, 3 kj pašnjaka i 1 kj okućnice, na koji su plaćali porez opštinskim ikomorskim službenicima. U neuređenim administrativnim i katastarskim uslovima,opštinski kneževi i državni činovnici su često zloupotrebljavali svoj položaj,pa je bila uobičajena slika sukoba i svađa.
Lep primer imovinskog stanja seljaka Banata, opisao je revizor južnog BanataJohan Jakob Erler 1774. godine: “Srbi imaju kuće i skloništa za stoku boljanego Rumuni, imaju veća i uređenija imanja i bolje brinu o životinjama. Oni seintenzivnije bave poljoprivredom nego Rumuni, pa zato i raspolažu većom količinomoruđa. Kod Rumuna najveće selo od četiri stotine porodica ima sto plugova, aistovremeno, Srbi sigurno imaju tri stotine plugova. Rumuni imaju taljige(zaprega sa jednim konjem), a Srbi imaju kočije (zaprega sa dva konja). Brojseljaka sa volovskim kolima je podjednak. Isto tako treba primetiti, da malibroj seljaka raspolaže sa nekom malo boljom drljačom. Umesto toga svi koristeveći snop bodljikavog grmlja sa upregnutom stokom ispred grmlja i tako drljajuugar.”
Velikokikindski privilegovani distrikt
Distriktje osnovan 1774. godine i sastojao se od deset srpskih graničarskih sela. Poprivilegiji Marije Terezije, zemlja je data na korištenje i uživanje graničarima,a ne u vlasništvo. Bila je katastarski izmerena i podeljena u sesije. Graničarisu plaćali obavezan porez i desetak, ali su bili oslobođeni kuluka, za razlikuod kmetova koji su živeli van Distrikta. Po popisu iz 1778. godine uVelikokikindskom distriktu, gde su živeli većinom Srbi, izbrojano je samo 408plugova na 2.613 domaćinstava, a veći deo tih plugova je država dala seljacima.Iz ovog podatka se takođe vidi, da su se seljaci, Srbi i Rumuni, rađe bavilistočarstvom i proizvodnjom vune jer su od nje imali bolje prihode.Intenzivnijom poljoprivrednom proizvodnjom su se najviše bavili Nemci, koji sui bili najvičniji poljoprivredi na teritoriji Banata.
Druga kolonizacija
Druga kolonizacija Nemaca, sedamdesetih godina XVIII veka, donela je najvećipomak u agrarnoj mehanizaciji, jer su oni sa sobom iz zapadne Evrope donelimnogo savremenije plugove sa gvozdenim raonikom i crtalom, koji su se kasnijeuspešno proizvodili u državnim železarama jugoistočnog Banata, Oravici iRešici. Starosedeoci su se tih novih plugova pribojavali, jer nisu znali njimada rukuju i zbog toga je poljoprivredni i tehnološki napredak tekao sporo ipolako. Godišnje se oralo dva puta, a dubina oranja je bila svega desetaksantimetara i zato su bili slabi prinosi. Naši seljaci su koristili zastarelidvopoljni sistem obrade zemlje, što je u praksi značilo da su zemlju svakedruge godine odmarali. Nemci su koristili tropoljni sistem obrade (dve godinesu radili zemlju, a treće je odmarali) koji je bio mnogo bolji, jer je zemljabila bogata i plodna i davala je velike prinose.
Josif II isprobavao nove plugove
Car Josif II, reformator, čiji je glavni životni moto bio “sve za državu, ništapreko naroda”, bio je vrlo nezadovoljan što Banaćani teško prihvatajutehnološki napredak. Koliko je mnogo Mariji Tereziji i njenom najstarijem sinu–suvladaru Josifu II stalo da razviju poljoprivredu u Banatu, veoma slikovitopokazuje primer da je Josif II sam isprobavao nove plugove. No, i pored svihnastojanja bečki dvor nije uspeo da industriju i poljoprivredu Tamiškog Banatapodigne na željeni nivo. Razloge lošeg stanja u Banatu je najbolje opisao samcar Josif II koji je u tri navrata boravio u pokrajini. “U Banatu vladanajkorumpiraniji sistem, nema privređivanja koje je štetnije od ovog, u svetuse nigde ne nalazi toliko lenjih i pokvarenih činovnika kao tu.” Smatrao je dau Banatu nivo privrede nije mnogo bolji, nego u vreme turske vladavine.
Zbog toga je on predložio preuređenje pokrajine i prodaju komorskih dobara.Njegov predlog dugo nije bio prihvaćen od strane državnog saveta. Zbog velikogpritiska ugarskog plemstva, 1779. godine Tamiški Banat je pripojen Ugarskoj ipodeljen na tri županije: Krašovsko-severinsku, Tamišku i Torontalsku.
.Svakoga dana objavljivaću po jedan deo ove priče našeg poznatog autora Sabo Jožefa.
Banatleži na jugoistoku Panonske nizije i danas ga dele tri države: Rumunija(18.945km²), Srbija (9.307km²) i Mađarska (217km²). Njegova ravnica jenaseljena kontinuirano, od stvaranja čovečanstva do današnjih dana. Kada jeBanat pripao Habzburškom carstvu, počela je da se intenzivno razvijapoljoprivreda i sa njom uporedo poljoprivredna mehanizacija. Industrijskarevolucija nije zaobišla Banat, jer su se neposredno posle otkrivanja parnihmašina, one pojavile na ovim prostorima. Sa razvitkom agromehanizacije, nabanatskim poljima su već u XIX veku radile poljoprivredne mašine svih najvećihproizvođača sveta.Proterivanje Turaka
Posle proterivanja Turaka iz Banata 1716-1718. godine, granica se pomerila naDunav i oslobođena teritorija Banata je pripojena Austriji kao posebna krunskaoblast. Dugogodišnji ratovi, vođeni između Austrije i Turske za prevlast nadTamiškim Banatom, ostavili su teške posledice i duboke tragove. Zemlja je bilaopustošena i zaparložena. Ogromna prostranstva su prekrivale neprohodne močvare,a epidemije malarije, kuge, kolere i trbušnog tifusa su dodatno kosilestanovništvo. Veći deo naroda se razbežao i odbegao i samo je malostarosedelaca Srba i Rumuna ostalo. Za veliku vrednost ovog zemljišta znao jeprinc Eugen Savojski, pobednik u mnogim bitkama i “car na bojnim poljima”. Osimšto je bio vojnik, on je bio izuzetno mudar državnik, diplomata i savetnik tricara, Leopolda I, Josifa I i Karla VI. Ostale su zapamćene njegove reči upućenecaru Leopoldu I.
“Ja ću vam govoriti o jednoj zemlji koju vi ne poznajete, o kojoj niste čuli.Ja sam tu zemlju video, ja sam po njenoj masnoj, teškoj crnoj zemlji jahao, jasam tamo svoje bitke vodio i voleo bih da mogu kroz nju da jašem kao njengospodar. U toj zemlji ne leži samo hleb za mnogo hiljada ljudi, u toj zemljije i rad za mnogo nezaposlenih ruku. Ta zemlja čeka na Vas Vaše veličanstvo! Viimate u carstvu mnogo ljudi koji su gladni i željni zemlje, poklonite tu zemljunjima. Poklonite im i stvorite im novo carstvo, ne sa mačem kako se stvarajucarstva, nego sa ašovima i plugovima!”
Grof Florimund Mersi
Zbog zapuštenosti banatske pokrajine, bečki ratni savet i dvorska komora saguvernerom Banata, generalom Klaudijem Florimundom Mersijem, bili su prinuđenida izrade plan uređenja Banata. Osnovne odrednice su bile – vojna i političkauprava i brzi privredni preporod Banata. Grof Kolovrat je rekao: “Dvor nećegubiti ni vreme, ni priliku da Banat dovede u stanje procvata”.
Grof Florimund Mersi je dobro znao da do brzog privrednog preporodaBanata može doći samo masovnom i organizovanom kolonizacijom Nemaca, koji subili dobre zanatlije i uz to su bili odani bečkom dvoru. Nemci su kolonizovaninajviše iz južnih nemačkih pokrajina. Oni su u Banat stizali Dunavom na malim,drvenim lađama zvanim “ulmske kutije”. Put od Ulma do Pančeva, dug 1.500 km,trajao je oko dva meseca i bio je veoma naporan, jer je u svakoj lađi bilo od150 do 200 ljudi. Prvi kolonisti su došli u Banat već 1718. godine. Ubrzo jeTamiški Banat postao obećana zemlja siromasima širom Evrope. Država je podprivilegovanim uslovima naseljavala Nemce zanatlije, koji su bili prvih desetgodina oslobođeni svih poreza. Ostalim naseljenicima je bio obezbeđen prevoz,besplatan plac i materijal za izgradnju kuće, oruđe za obradu zemlje ivišegodišnje poreske povlastice. Bečka komora je, želeći da od Banata stvorizlatni carski rudnik, osim Nemaca naseljavala i druge narode, Italijane iŠpance koji su bili nosioci potpuno nove privredne grane na ovim prostorima –svilarstva. Italijani su, osim proizvodnje svile razvili veoma uspešno iproizvodnju pirinča. Iz drugih krajeva austrijske carevine i Evrope,doseljavali su se u Banat i drugi narodi: Česi, Slovaci, Rumuni, Srbi, Mađari,Bugari, Jermeni i Cincari. Razlozi njihovog naseljavanja su bili ekonomskeprirode, rađeni sa ciljem da se u Banatu pokrene zaostala privreda. Nosiociprivrednog razvoja su ipak bili Nemci, koji su sa sobom iz zapadne Evropedoneli najsavremenija oruđa za industriju i zemljoradnju.
Pored izgradnje puteva, počela je regulacija reka i odvodnjavanje poplavljenihpovršina. Država je velika sredstva uložila u regulaciju Begeja, koji nije imaoustaljeno korito i plavio je više od 20.000 kj. zemlje u središnjem delupokrajine. Prokopavanjem novog kanala između Temišvara i Zrenjanina (Veliki Bečkerek)1728-1760. godine, stvoreni su uslovi za brodski saobraćaj, koji je bioizuzetno važan za trgovinu i protok roba između dva najveća grada Banata.Pokrenuta je poljoprivreda, zemlje za obradu je bilo na pretek, pa ipak su sestanovnici Banata radije bavili stočarstvom nego poljoprivredom. U to vreme seod svih austrijskih pokrajina, sa banatskih prostora najviše izvozilo stoke uevropske države. Upravnici Banata, Engelshofen i Perlas su bili protivnaseljavanja Nemaca, jer su smatrali da bogatstvo pokrajine leži u stočarstvu istočnoj trgovini i da, ako pašnjaci budu pretvoreni u oranice, to će biti naštetu stočarstva. Državni savet, a posebno carica Marija Terezija je bilaneumoljiva i nije htela da odustane od naseljavanja Nemaca i svoje namere daBanat pretvori u žitnicu carevine.
Sesija
Vladavina Marije Terezije, poznata u istoriji kao “Terezijanska epoha”, bila jeduga punih četrdeset godina i zapamćena je po dubokim i korenitim reformama.Status banatskih kmetova je regulisao urbar Marije Terezije iz 1767. godine, pokome je regulisan status podložnika. Određene su dužnosti i obaveze i veličineposeda kmetova. Po feudalnim zakonima apsolutističke države, vladar je bioisključivi vlasnik zemlje, a kmetovi su bili samo plodouživaoci, koji su oddržave uzimali u zakup jednu sesiju zemlje, koja je iznosila 24 kj oranica, 6kj livada, 3 kj pašnjaka i 1 kj okućnice, na koji su plaćali porez opštinskim ikomorskim službenicima. U neuređenim administrativnim i katastarskim uslovima,opštinski kneževi i državni činovnici su često zloupotrebljavali svoj položaj,pa je bila uobičajena slika sukoba i svađa.
Lep primer imovinskog stanja seljaka Banata, opisao je revizor južnog BanataJohan Jakob Erler 1774. godine: “Srbi imaju kuće i skloništa za stoku boljanego Rumuni, imaju veća i uređenija imanja i bolje brinu o životinjama. Oni seintenzivnije bave poljoprivredom nego Rumuni, pa zato i raspolažu većom količinomoruđa. Kod Rumuna najveće selo od četiri stotine porodica ima sto plugova, aistovremeno, Srbi sigurno imaju tri stotine plugova. Rumuni imaju taljige(zaprega sa jednim konjem), a Srbi imaju kočije (zaprega sa dva konja). Brojseljaka sa volovskim kolima je podjednak. Isto tako treba primetiti, da malibroj seljaka raspolaže sa nekom malo boljom drljačom. Umesto toga svi koristeveći snop bodljikavog grmlja sa upregnutom stokom ispred grmlja i tako drljajuugar.”
Velikokikindski privilegovani distrikt
Distriktje osnovan 1774. godine i sastojao se od deset srpskih graničarskih sela. Poprivilegiji Marije Terezije, zemlja je data na korištenje i uživanje graničarima,a ne u vlasništvo. Bila je katastarski izmerena i podeljena u sesije. Graničarisu plaćali obavezan porez i desetak, ali su bili oslobođeni kuluka, za razlikuod kmetova koji su živeli van Distrikta. Po popisu iz 1778. godine uVelikokikindskom distriktu, gde su živeli većinom Srbi, izbrojano je samo 408plugova na 2.613 domaćinstava, a veći deo tih plugova je država dala seljacima.Iz ovog podatka se takođe vidi, da su se seljaci, Srbi i Rumuni, rađe bavilistočarstvom i proizvodnjom vune jer su od nje imali bolje prihode.Intenzivnijom poljoprivrednom proizvodnjom su se najviše bavili Nemci, koji sui bili najvičniji poljoprivredi na teritoriji Banata.
Druga kolonizacija
Druga kolonizacija Nemaca, sedamdesetih godina XVIII veka, donela je najvećipomak u agrarnoj mehanizaciji, jer su oni sa sobom iz zapadne Evrope donelimnogo savremenije plugove sa gvozdenim raonikom i crtalom, koji su se kasnijeuspešno proizvodili u državnim železarama jugoistočnog Banata, Oravici iRešici. Starosedeoci su se tih novih plugova pribojavali, jer nisu znali njimada rukuju i zbog toga je poljoprivredni i tehnološki napredak tekao sporo ipolako. Godišnje se oralo dva puta, a dubina oranja je bila svega desetaksantimetara i zato su bili slabi prinosi. Naši seljaci su koristili zastarelidvopoljni sistem obrade zemlje, što je u praksi značilo da su zemlju svakedruge godine odmarali. Nemci su koristili tropoljni sistem obrade (dve godinesu radili zemlju, a treće je odmarali) koji je bio mnogo bolji, jer je zemljabila bogata i plodna i davala je velike prinose.
Josif II isprobavao nove plugove
Car Josif II, reformator, čiji je glavni životni moto bio “sve za državu, ništapreko naroda”, bio je vrlo nezadovoljan što Banaćani teško prihvatajutehnološki napredak. Koliko je mnogo Mariji Tereziji i njenom najstarijem sinu–suvladaru Josifu II stalo da razviju poljoprivredu u Banatu, veoma slikovitopokazuje primer da je Josif II sam isprobavao nove plugove. No, i pored svihnastojanja bečki dvor nije uspeo da industriju i poljoprivredu Tamiškog Banatapodigne na željeni nivo. Razloge lošeg stanja u Banatu je najbolje opisao samcar Josif II koji je u tri navrata boravio u pokrajini. “U Banatu vladanajkorumpiraniji sistem, nema privređivanja koje je štetnije od ovog, u svetuse nigde ne nalazi toliko lenjih i pokvarenih činovnika kao tu.” Smatrao je dau Banatu nivo privrede nije mnogo bolji, nego u vreme turske vladavine.
Zbog toga je on predložio preuređenje pokrajine i prodaju komorskih dobara.Njegov predlog dugo nije bio prihvaćen od strane državnog saveta. Zbog velikogpritiska ugarskog plemstva, 1779. godine Tamiški Banat je pripojen Ugarskoj ipodeljen na tri županije: Krašovsko-severinsku, Tamišku i Torontalsku.
.Svakoga dana objavljivaću po jedan deo ove priče našeg poznatog autora Sabo Jožefa.