Eko etno Hrvatska Europa tour, Zagreb 26-30.10. 2011.

Karlito

Član
Učlanjen(a)
19 Jan 2011
Poruka
45
Lokacija
Мељак, Барајево
Eko etno Hrvatska Europa tour 2011


Od 26. do 30. decembra 2011. održan je u Zagrebu sajam ekološke poljoprivrede, seoskog turizma i narodne radinosti "Eko etno Hrvatska Europa tour 2011". Na sajmu su osim izlagača iz Hrvatske bili izlagači iz Slovenije, Republike Srpske i Poljske. Moguće je da je bio i jedan izlagač iz Srbije, ali ne mogu sa pouzdanošću tvrditi. Ja sam bio prvi dan i zatekao sam ovo:


zrenjaninci.jpg



Za nas, iz Srbije, ovo može biti opomena da smo neorganizovani, neinformisani, i da ne umemo pametno raditi u privredi za svoje dobro. Naročito sa obzirom da su mali ekološki poljoprivredni proizvođači, porodična gazdinstva (u Hrvatskoj OPG - Obiteljsko Poljoprivredno Gospodarstvo) veoma zainteresovana za saradnju po mnogim pitanjima, od razmene znanja i iskustava, preko razmene semenskog i priplodnog materijala za ekološku proizvodnju, preko mogućnosti plasiranja dela svojih proizvoda. Uz sve čestitke "Serbia Organica" da je na sajmu poljoprivrede u Novom Sadu u maju 2011. obezbedila celu halu za eko-proizvođače, u daljem radu treba da razmotri i ozbiljne zajedničke manifestacije sa susednim zemljama sa kojima nemamo jezičkih barijera. Problemi su slični, kao i nivo razvoja ekološke poljoprivrede, tako da svaka saradnja može samo da unapredi ovakav način proizvodnje.

HRVATSKI EKOLOŠKI POLJOPRIVREDNICI


Sajam je bio sjajna prilika za razgovor sa ekološkim poljoprivrednicima u Hrvatskoj, da se sagledaju problemi sa kojima se suočavaju i njihove mogućnosti. Iako je Hrvatska dala prvog u svetu magistra ekološke poljoprivrede, Darka Znaora, koji je u jednom periodu bio čak i pomoćnik ministra poljoprivrede Hrvatske, Hrvatska nije predaleko otišla u ovom obliku poljoprivrede. hrvatska poljoprivreda, u sveukupnoj slici još razorenija od srpske. Poljoprivreda uspeva da proizvede hrane koliko je dovoljno da se prehrani 80% stanovnika, dok se ostatak uvozi. Odnosno, Hrvatska beleži deficit u razmeni poljoprivrednih proizvoda. Korišćenje interneta od strane poljoprivrednika je veoma teška retkost. Poljoprivredno stanovništvo je još malobrojnije i starije, još je manje mladih zainteresovanih za poljoprivredu, još je jača kultura kupovine industrijskih proizvoda u supermarketima, bez direktnog kontakta sa proizvođačem. To je procena sadašnjeg stanja, ne ulazeći u uzroke toga. To ne znači da selo u Hrvatskoj nema šta da ponudi, čak daleko od toga.


Na sledećoj slici je štand porodice Mlađenović iz Martinske Vesi kod Siska. Glavni proizvodi su im dimljeni sirevi, sa dodacima ljute paprike i još nekih začina, ili bez. Ali ima nešto posebno i jedinstveno među njihovim proizvodima: dimljeni sir od sirovog mleka. Oni koji malo bolje poznaju zdravu ishranu znaju da jedino sirovo mleko i proizvodi od istog imaju punu biološko-nutritivnu vrednost. U mnogim zemljama je lobi industrije zabranio sirovo mleko i njegove proizvode, a zemljama EU je zabranjeno da ih izvoze. Izgovor za pasterizaciju je navodna opasnost od bakterija, a razlozi su industrijsko-tehnološke prirode, nečega što ne dotiče mala gazdinstva. Ono što je interesantno je da porodica Mlađenović sirovomlečne proizvode proizvodi i prodaje legalno, pod uslovom da se mleko koristi isključivo od njihovih krava.


mihalicsirevi.jpg



U proizvodnji koriste simentalke, ali spremni su ih zameniti ukoliko dođu do starijih i autohtonih rasa, jer osnovni moto im je kvalitet, a ne kvantitet. Osim stočarstva, Mlađenovići se bave i voćarstvom, nude sokove i sirće.


Sledeći interesantan proizvođač je Ivan iz Zlatar Bistrice u Zagorju. On čak ima i sajt http://bioherba.hr/ Bioherba d.o.o. nudi prerađene ratarske i povrtarske proizvode, sveže ili prerađene. Proizvode vrlo ukusan hleb, od brašna mlevenog kamenom. Ivan svoje proizvode uglavnom prodaje po sajamskim manifestacijama i stalnim kupcima, koji proizvode dobijaju poštom. Jedan od problema koje ima je i loš izbor semenskog materijala, pri čemu bira komercijalne sorte pogodnije za ekološku proizvodnju, kao kompromis. Prema njegovim tvrdnjama, u Hrvatskoj je 30.000 hektara zvanično pod ekološkom proizvodnjom, ali su veliki deo toga livade i pašnjaci sa kojima se ništa ne radi, nego se samo uzimaju subvencije od države za ovu svrhu. Jedna od njegovih žalbi je i na lošu ponudu traktora manjih masa i snaga, i veoma je zainteresovan za proizvodni program IMT.


zagorjebioherba.jpg



Sledeći interesantan izlagač je Poljoprivredna zadruga Ergela Višnjica. http://www.visnjica.hr/ Inače, Višnjica je mesto u blizini Virovitice, dakle Slavonija. Tu sam se prvi put upoznao sa Batatom, biljkom koja možda može predstavljati budućnost naše poljoprivrede. Oni su veliki entuzijasti po tom pitanju, te su i ponudili veliki broj proizvoda od ovog povrća, sličnih onima koje inače pravimo od krompira: kolačići, čips, na žaru, medenjaci i slično. Za one koji ne znaju kako izgleda, slika:


potat.jpg



Osim ovih, interesantno je bilo upoznati se sa proizvodima Turopoljske svinje, jedne od najstarijih rasa svinja za uzgoj na slobodnoj ispaši (traženje hrane u prirodi, po ritovima, šumarcima i napuštenim voćnjacima). Lično sam se uverio u kvalitet ovih proizvoda, ali na žalost, nemam sliku niti nekih malo opširnijih podataka. Interesantna je bila i ponuda hlebova od crnog brašna iz eko proizvodnje, kupinovog i običnog vina takođe iz eko proizvodnje. Bilo je mnoštvo dalmatinskih i slavonskih proizvođača suhomesnatih proizvoda, a sve se moglo probati za džabe. Sve u svemu, kada se ide na ovakvu manifestaciju, ne planira se ručak.


NARODNA KULTURA I SEOSKI TURIZAM


Na sajmu je osim Hrvatske ponude seoskog turizma bila ponuda Slovenije i Republike Srpske, uz napomenu da su ova poslednja dva spremila mnogo ozbiljniju promociju nego sami Hrvati. Slovenački štand je izgledao ovako:


slovenciseoskiturizam.jpg



Sve u svemu, seoski turizam je i dalje jako nerazvijena delatnost, i nedostaje mu integracija sa ostalim vrstama turizma, planinskim, banjskim, prirodnjačkim i ostalim.


Onima koji nisu imali, sreću ili nesreću, da žive u zajedničkoj državi, ovo je bila prilika da se upoznaju neke druge nošnje, kulture i narodna radinost. Za početak slavonska nošnja. Desno je original, stara više od jednog veka, a levo replika.


slavonskanosnja.jpg



Jedan štand je imala i Poljska, gde su nuđeni kozmetički preparati zasnovani na ekološki proizvedenom bilju. Tu je bila i jedna studentkinja poljskog jezika iz Zagreba obučena u njihovu nošnju.


poljskanosnja.jpg



Pažnju su mi skrenuli Ličani, jer su me nošnjama i muzikom neodoljivo podsećali na Crnogorce. Kako sam ja truba za etnologiju, prepuštam čitaocima da daju svoje ocene na osnovu slike.


lickokolo.jpg



Osim svega navedenog, jedan štand je bio interesantan, jer je nudio mnoga egzotična semena, doduše, po paprenim cenama.


egzoticnasemena.jpg



Bili su prisutni i predstavnici nevladinog sektora, udruženje za zaštitu životinja, predstavnici nacionalnih parkova, i jedno ekološko udruženje. Evo i njihovog štanda.


promovisemoreciklazu.jpg





Sve u svemu, u nekoj daljoj budućnosti je potrebno razvijati ovakve manifestacije, koje bi naglašavale da osim puke proizvodnje sirovina za industriju, koje je težnja u većini zemalja sveta, selo može još mnogo toga da pruži. Takođe, ovakvi događaji teško dolaze do medija i susednih, zainteresovanih zemalja, pa i samo moje prisustvo na ovom događaju je srećna slučajnost.


Autor


Karlito
 
Nazad
Vrh