Legenda o lavandi
" Bila jednom jedna devojka koja je bila toliko lepa da je svima zastajao dah kad bi je videli. Mnogi mladici uzdisali su za njom. Nazalost, medju njima bila su i dva razbojnika. Buduci da nije prihvatila njihovo udvaranje, oni su odlucili da je prisile na ljubav...Jednog dana posli su za njom. Nesrecnica je bezala sve trceci prema brdima. Medjutim, razbojnici su uspeli da je stignu i obore na zemlju. U trenutku kad su joj strgli odecu sa tela, devojka se od silnog stida okrenula prema zemlji i gorko zaplakala. Odjednom, tamo iz tla, gde su kapale njene suze, pocelo je da nice cvece plavicasto-ljubicastih cvetova. Stabljike biljke su gotovo prekrile i obavile devojcino telo skrivajuci sramotu. Videvsi sta se dogodilo, razbojnici su se uplasili i pobegli.
Ova mediteranska legenda koja pripoveda o tome kako je navodno prvi put nikla lavanda, nosi sa sobom jedno verovanje, zivo i danas: u polju lavande nijednoj devojci se nista neprijatno ne moze dogoditi. Odnosno, devojka koja uz sebe ima cvece ili osuseni buketic lavande, moze da bude spokojna.
Kada se govori o lavandi, cesto pomisljamo na plavicasta polja Provanse ili na mirisljave vrecice koje stavljamo u ormane. Od davnina poznata su i lekovita svojstva lavande: lavandom su se od davnina lecili ljudi koji pate od nesanice, od bolesti zivaca, koji su imali lose varenje, pa cak i srcani bolesnici. Neki su je stavljali u tople kupke, mirisali se etericnim uljima, pili cajeve od njenog cveta, stavljali u jela kao dodatak hrani...
Od Avinjona do Nice, put lavande vodi kroz opojna polja na kojima vetar njise plavicaste stabljike na kojima zuje pcele.
Provansa je oblast gde se vec vekovima lavanda najuspesnije gaji buduci da su klimatski uslovi tu najpovoljniji. Ali, lavanda nije samo poslastica Francuza. Jos su stari Egipcani cenili miris lavande. U Tutankamanovoj grobnici 1992. god. nadjen je mali cup u kome se nalazilo etericno ulje lavande. U zavojima platna kojima su obavijane mumije, nadjeni su ostaci istog ulja. Poznato je da su se egipcanke redovno mirisale: jedan od glavnih sastojaka njihovih parfema bila je i lavanda. Najpoznatiji parfem starog Egipta bio je "kyphi" koji su arheolozi kasnije prozvali "sanel 5 drevnih vremena". Taj parfem sadrzao je 17 razlicitih sastojaka, etericnih ulja mirisnih biljaka izmedju kojih i lavandu.
Uz miris lavande prolazila su stoleca. Grcki istoricar Plutarh pisao je upravo o slavnom egipatskom parfemu tvrdeci da "kyphi" opusta i doprinosi osecanju zadovoljstva i blagostanja. Sirijski kralj koji je vladao u drugom veku pre nase ere naredjivao je da ulicama redovno idu povorke devojaka koje su prskale sve oko sebe mirisima safrana, cimeta i lavande. U vreme Julija Cezara i Rimljani su u svojim kupatilima koristili cvet lavande kako bi se opustili i posle kupanja namirisali. Otuda i naziv biljke: od reci lavare, sto znaci -prati.
Zanimljivo je da su stari Jevreji prskali svoja jela lavandinom vodicom ili etericnim uljem, jer su im bila poznata blagotvorna dejstva lavande na oprgane za varenje. Travari su lavandu prepoznali kao jednu od izuzetno vaznih biljaka. Pedanios Diskurides, cuveni grcki lekar, u prvom veku u svom farmakoloskom delu potanko opisuje upotrbu cvetova i stabljike lavande u razlicite medicinske svrhe. Nazalost, mnogi recepti starih travara su izgubljeni, a lecenje biljem ustupilo je mesto industrijskim lekovima, "Paganski" nacin lecenja bio je zapostavljen, da bi ponovo, u savremeno doba bio otkriven.
Cuvari starih recepata bili su poglavito monasi, a cuveni kao izvanredni travari bili su benediktinci . Upravo su oni lavandu sa juga Evrope preneli u severnoevropske zemlje. Benediktinci su protiv opste slabosti propisivali rakiju u kojoj je stajalo cvece lavande. Tvrdili su da lavanda osvezava zivce i bistri um. Ljudima sa obolelom jetrom preporucivali su da u casicu crnog vina stave cvetove lavande.
U Italiji i danas postoji verovanje da ukoliko neka osoba u noci svetog Jovana bere lavandu, to ce je tokom citave godine cuvati od svakog uroka. U srednjem veku travari su lavandu preporucivali zenama koje nisu prizeljkivale ljubav, ali i onima koje nisu mogle da imaju dece. "Cvetove lavande dobro prokuvaj u sircetu, pa tu tecnost kada se ohladi stavi na oboleli zub", glasi jedan srednjevekovni recept protiv zubobolje.
U vreme velikih zaraza Evropom su kruzile legende o tome kako osoba koja namaze celo telo lavandinim uljem nikada nece moci da bude zarazena kugom...
Sarl VI, kralj Francuske, patio je od nesanice. Travari su mu pripremili jastuk od lavandinog cveca na kom je potom bezbrizno spavao. Kralj jednostavno nije ni pomisljao da krene negde na put ukoliko predhodno ne bi pripremio svoj jastuk od lavande. Inace, Francuzi su bili prvi koji su namenski sejali i gajili lavandu.
Vec u XIII veku u Engleskoj je lavanda bila poznata tamosnjim vidarima. I Paracelzus je takodje savetovao da ljudi skloni losem raspolozenju obavezno koriste lavandu. Medju pijanicama lavanda je bila nadaleko cuvena. Posle pijanstva, ujutru je mamurni covek trebalo da istrlja telo lavandinom vodicom i osecao bi se kao da nije pio.
Mladi kelnski trgovac Vilhelm Milens na dan svog vencanja, 8. oktobra 1792.godine, dobio je od monaha vidara na poklon bocicu mirisa, a uz nju i parce hartije sa potankim uputstvom kako se pravi lek protiv lupanja srca i glavobolje. Bio je to dan kad je zapravo rodjena kolonjska voda. Mladi trgovac je shvatio da je rec o bozanstvenom mirisu, i poceo je da ga proizvodi i prodaje.
U Svedskoj su u XVIII veku lavandin secer koristili kao neku vrstu afrodizijaka, a u Rusiji protiv bolova u stomaku.
U XVIII veku porodica Jardli u Londonu podigla je radionicu za izradu sapuna i mirisa. Njihov sapun i miris postigao je ubrzo veliki uspeh. Bio je to kasnije omiljeni parfem kraljice Viktorije. Cuvena kraljica uvek je mirisala na cvet lavande...Lavandu su u to vreme gajili na poljima, nedaleko od Londona, gde je danas predgradje, brali su je rucno, a potom je gurali na kolicima kroz centar grada, nudeci je kupcima. I danas mnoge ulice u Londonu podsecaju na zlatno doba lavande: Lavander Street, Lavander Hill, Lavander Avenue..
U Becu je u XIX veku zabranjen uvoz lavande iz Engleske i Italije kako bi proslavili sopstvenu proizvodnju. Jer, becke dame, takodje su obozavale miris lavande. Smatralo se da je caj od lavande sa medom odlican lek protiv bronhitisa. Nedaleko od prestonice, prostirala su se citava polja zasejana lavandom. Mirisanje lavandom, osvezavanje kuca i odece, bilo je stvar prestiza. Sluzake su, pre nego sto pocnu da peglaju, prskale ves buketicima lavande, predhodno umocenim u vodu, a stabljike lavande stajale su u posudama na velikim kaljevim pecima. Kolacici posuti lavandinim secerom bili su posebna poslastica.
SECER OD SVEZIH CVETOVA
Ali kako se pravi lavandin secer? Sasvim lako, pod uslovom da raspolazemo svezim cvetovima ove biljke. Cvetovi se izgnjece u avanu, a zatim se doda prah ili kristal secer. Sve se to pomesa i lavandin secer je gotov. Ako se stavlja u kolace, onda izgnjecene cvetice ne treba vaditi iz secera, a ukoliko se stavlja u caj ili se lavandinim secerom posipaju poslastice, onda se cvetovi predhodno izvade........."