Dobra pčelarska praksa

mmatejic

Novajlija
Učlanjen(a)
16 Apr 2011
Poruka
12
Lokacija
Vlaški Do - Smederevska Palanka
Autorizovan tekst - Milan S Matejić

Dobra prizvođačka praksa je tema za koju smo već čuli u pčelarstvu, pod imenom ''dobra pčelarska praksa''. O ovoj temi bi, svakako, trebalo da počnemo drugačije i ozbiljnije da razmišljamo. Dobra pčelarska praksa je temelj za održivi razvoj pčelarstva i predstavlja skup pravila i uputstava koje je potrebno poštovati tokom proizvodnog procesa, a sve to ima za cilj osiguranje zdravstvene ispravnosti meda (odsustvo rezidua različitih lekova, sredstava za zaštitu bilja i ostalih štetnih hemijskih materija), poboljšanje kvaliteta meda, kao i poboljšanje zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica. Postoje mnogi preduslovi koje je potrebno osigurati za dobru pčelarsku praksu, a to su pre svega kvalifikovani pčelari, obezbeđeni prikladni objekti za vrcanje i skladištenje meda, zdrave pčelinje zajednice i zdravstveno ispravna hrana i voda za pčele, prikladni pčelarski pribor i oprema i njihovo redovno održavanje.

Odgovornost pčelara

Dobra pčelarska praksa podrazumeva veći stepen savesti i odgovornosti pčelara. Brojne analize opasnosti kontaminacije pčelinjih proizvoda pokazuju da najveća opasnost dolazi od nepravilnih postupaka pčelara. Zato kontinuirana edukacija i prenos znanja predstavlja važan uslov za unapređenje pčelarske proizvodnje, pa je potrebno posvetiti više pažnje pčelarima i prenosu znanja na njih, jer je to najdelotvornije sredstvo kojim se mogu poboljšati postupci u pčelarskoj proizvodnji. Rezidue svakog porekla u medu ruše njegov ugled prirodnog proizvoda, a daljim razvojem postupaka analiziranja stalno se smanjuje granica koja omogućava identifikaciju različitih zaostataka. Savremena tehnika pčelarenja je usmerena na dobijanje pčelinjih proizvoda bez rezidua antibiotika i pesticida. Najjednostavniji način rešenja problema kontaminacije meda i ostalih pčelinjih proizvoda je uvođenje principa samokontrole, odnosno dobre pčelarske prakse. Ovakav princip bi trebalo da bude prihvatljiv i sprovodljiv, a takođe mora da garantuje da su svi činioci koji utiču na zdravstvenu ispravnost i kvalitet meda pod nadzorom i unutar granica koje propisuje zakon. Iz svega zaključujemo da ''dobra pčelarska praksa'' nije vraćanje u ''stara dobra vremena'', kada se nije znalo za velike bolesti i štetnike, pesticide, antibiotike i druge nedaće. Novi uslovi od pčelara traže veću odgovornost, savest pri radu, a jako društvo i dobra matica su osnova uspešnog pčelarenja. Od pčelara se traži primena tehnika rada na modernom pčelinjaku i koje su prilagođene novim uslovima pčelarenja i novim zakonskim propisima.

Jasan cilj – kvalitetan med

Moderno društvo se sve više zalaže za veću brigu o očuvanju čovekovog zdravlja uz pomoć zdravog načina ishrane. Kao i kod ostalih namirnica, potrošač će i kad je med u pitanju u budućnosti polagati pažnju da kupuje prepoznatljiv proizvod koji mu garantuje kvalitet strožijim i sistematičnijim kontrolama. To sa druge strane od pčelara zahteva savesno vođeni pčelinjak, upotrebu samo proverenih i dozvoljenih postupaka pri radu sa pčelama, jer pčelarstvo veoma lako može postati ugrožena delatnost ukoliko se naruši ugled meda kao zdravog dodatka ishrani ljudi. Zato potrošači s pravom zahtevaju da med bude oslobođen i od najmanje količine štetnih materija. U vremenu konstantnog razvoja industrije i potrošačkog načina života koji neprekidno zagađuju čovekovu okolinu, svaki pčelar mora da ulaže sve više napora kako bi proizveo zdrave pčelinje proizvode. Dakle, neophodno je organizovati proizvodnju u kojoj bi se rizici od zagađenja pčelinjih proizvoda štetnim materijama sveli na najmanju moguću meru, a to se upravo postiže uvođenjem sistema samokontrole. U celom proizvodno – potrošačkom lancu pčelari učestvuju uvođenjem dobre pčelarske prakse. Takav model podstiče tehnološki razvoj i produktivnost, a za rezultat imamo zdrave pčelinje proizvode, poverenje potrošača, uspeh na širem tržištu.

HACCP (Hazard Analysis and Cricital Control Point System)

''Dobra pčelarska praksa'' je usko povezana sa primenom sistema HACCP (Hazard Analysis and Cricital Control Point System), a ovaj sistem je nastao kao instrument za analizu opasnosti na kontrolnim tačkama. To je preventivni sistem koji omogućava prepoznavanje, ocenu, preduzimanje mera i nadzor nad mogućim i prisutnim faktorima rizika u procesu proizvodnje životnih namirnica koji mogu da ugroze čovekovo zdravlje. Poslovanje na principima NASSR-a je jedan od uslova za prilagođavanje zakonima Evropske Unije i dokaz da proizvođač teži ka cilju postizanja visokih standarda kvaliteta.
Sprovođenje NASSR sistema u proizvodnim procesima podrazumeva:
- izvođenje analize opasnosti od onečišćenja, popis svih faza u proizvodnom procesu i preventivnih mera;
- utvrđivanje svih kritičnih kontrolnih tačaka za sigurnost, odnosno ispravnost namirnica životinjskog porekla;
- utvrđivanje kritičnih granica za preduzimanje preventivnih mera za svaku od utvrđenih kritičnih kontrolnih tačaka;
- utvrđivanje mera koje je potrebno preduzeti kada praćenje sistema ukaže na odstupanje od utvrđene kritične granice;
- uvođenje postupka vođenja dokumentacije koja će sadržati podatke o sprovođenju sistema NASSR;
- uvođenje postupka za periodično proučavanje analize opasnosti, kritičnih kontrolnih tačaka, kontrole i praćenja u cilju provere ispravnosti i delotvornosti sistema NASSR.

U celini, pčelari u svojoj proizvodnji moraju sprovoditi redovne kontrole higijenskih uslova, proizvodnje u svakom objektu pod njihovom kontrolom sprovođenjem preventivnog postupka samokontrole, razvijenog u skladu sa dobrom pčelarskom praksom. Vođenjem svoje vlastite dokumentacije koja će biti dostupna na uvid nadležnim institucijama po potrebi, pčelari dokazuju da su proizvodnju meda obavljali propisanim postupcima i na osnovu uputstava , dakle, prihvaćenim standardima. Povremeno odstupanje od tih standarda nije zabranjeno, ali ih treba zabeležiti, po potrebi istražiti i ukloniti njihove uzroke.
Primer: Ako košnicu iz nekog razloga moramo nečim ''trovati'', to treba i da se zabeleži i dokumentuje. Na koji način? Košnica na tom pčelinjaku tretirana je tim sredstvom, zbog sprečavanja te bolesti. To naravno nije zabranjeno (zavisno od sredstva), ali se mora zabeležiti. Iz te košnice, naravno, vrcanja nema. Verovatno se naš pčelar pita ko će to saznati? Kod blic kontrole mora da se poklapa svaki zabeleženi detalj. Prema tome, svaki postupak u radu mora biti dokumentovan. Tako se to radi u zemljama u kojima se pčelar našao unutar Zakona o hrani po kojem svi subjekti u poslovanju sa hranom moraju da prilagode svoju proizvodnju prema NASSR sistemu.
[FONT=&quot]Dakle, sprovođenje preventivnih postupaka samokontrole razvijeno je u skladu sa dobrom proizvođačkom praksom. Međutim, ostaje nejasno hoće li u našim uslovima otkupljivači meda da traže od pčelara, primarnog proizvođača, poslovanje prema NASSR-u, ili će biti dovoljna samo edukacija pčelara i vođenje vlastite dokumentacije o radu, ili će se tražiti [/FONT][FONT=&quot]EUGAP[/FONT][FONT=&quot](EU Good Agricultural Practices)[/FONT][FONT=&quot]sertifikacija koja osigurava prihvatanje standarda proizvodnje primenom dobrih poljoprivrednih postupaka? Pojedini megamarketi i prehrambene kompanije u Srbiji traže od svojih dobavljača poslovanje prema NASSR-u.

[/FONT]Primena u praksi

Postavlja se pitanje koje su to kritične tačke kontrole u pčelarstvu? Prva kritična tačka je pčelinjak. Na toj tački kontrolisaćemo zdravstveno stanje pčela i njihov tretman protiv različitih bolesti i štetnika, dakle vršićemo kontrolu zagađenja košnica i saća različitim hemijskim i drugim sredstvima. To predstavlja nešto što već i danas treba raditi. Druga kritična tačka za pčelare bi mogla da bude vrcanje meda i odlaganje u standardnu ambalažu. Te dve kritične tačke bi, svakako, morale da budu obuhvaćene NASSR planom. Sledeće kritične tačke su svakako punionice meda, dekristalizacija (ograničenje temperature u dekristalizatorima), poreklo proizvoda, sertifikacija kvaliteta, transport, a to su već kritične tačke sekundarnog i tercijernog sektora. Bez potvrda, sertifikata, nadležnih ustanova za kontrolu, pčelinji proizvodi će teško moći da se prodaju na tržištu, a naročito teško će moći da se obezbedi izvod istih.

Standardni postupci

Dobra pčelarska praksa uključuje uvođenje određenih postupaka koje je potrebno jasno definisati. Standardni operativni postupci predstavljaju radna uputstva koja opisuju ko, šta, kako i zašto radi određeni postupak, o njima je potrebno voditi dokumentaciju, utvrditi kritične postupke u proizvodnji meda i jasno definisati njihovu kontrolu. Poštovanje pravila higijene radnih površina, opreme, pribora i radne okoline, od ogromne je važnosti. Da bi svi počeli da primenjujemo standardne postupke dobre pčelarske prakse, iste je potrebno što pre jasno definisati i napisati tekst koji će dati smernice svim pčelarima kako da počnu da primenjuju zadate standarde. Budućnost je u tome.
 
Poslednja izmena od urednika:
Pozdrav za komsiju i novog rodjaka! Hvala sto si odlucio da nam se pridruzis :ppozdrav:
Da upoznam kolege da je iza ovog nicka mladi doktor i vrstan pcelar! Iz licnog iskustva mogu da potvrdima da pravi odlican med.
 
Pozdrav za novog kolegu. Na forumu nije dozvoljeno pisanje više poruka uzastopno pa sam spojio poruke. :cao:
 
Nazad
Vrh