Svastara

podrav Dusko
Vec par dana imam izuzetnu priliku da kao na dlanu osmatram mrescenje manjova.To treba videti.U poctku nisam ukapirao sta se dogadja.Imam dva para odraslih manjova u velikom akvarijumu.Pre desetak dana se jedan par izdvojio i poceo cudno da se ponasa.Zabiju glavu u pesak i razgrcu ga,prave rupu,ili uzmu pesak u usta i odu u neki cosak i tamo ga ispljunu.Istovremeno su postali jako agresivni u odnosu na drugi par.Nisam znao da prepoznam kpji je musko,koji zensko ali jedan je imao otecen stomak,mada to zna da bude tako i kad se dobro najedu i ispostavilo se da je to zenka.Ovo troje su muski.I prekjuce je pocelo na moje zadovoljstvo,sve sam video.Prvo su i ona i on legli u gnjezdo,a on je vrlo agresivno razjurivao ovu dvojicu koji su uporno pokusavali da se ugnjezde.Nakon nekoliko ozbiljnijih ujeda gde su uljezi ostali sa po pola analnog peraja,oni su odustali.Ovo dvoje leze zajedno u gnezdui odjednom pocinju da se tresu i voda se zamuti belo kao mleko oko njih.To je bila njegova sperma. drugo nista nisam video jer su oboje lezali u gnjezdu..Kad su poceli da se dizu,vidim lepu gomilicu zutih kuglica.Svaka je oko 3mm u precniku,i svaka je za sebe.Mislio sam da ce ti biti nesto slepljeno medjutim nije.Evo upravo sada dok pisem desio se jedan strasan napad.Tata je jednog od ove dvojice ujeo ispred ledjne bodlje.Uuu,vrlo gadna rana,ej odgrizo mu parce mesa i to veliko...To je bila takva akcija da nije bilo poklopca obojica bi izleteli napolje.Moracu da ih nekako razdvojim,pobice se.A sad ne znam sta cu s ovom dvojicom.Lepi su komadi oko 400g.Da ih sad negde upecam, ne bih razmisljao,odma u plek i u rernu,a ove koji me uveseljavaju vec vise o godinu dana ne bih mogao da jedem.Da vidis kako i mama i tata napune puna usta ikre,do poslednje kuglice sve pokupe i onda snaznim zamasima repa ciste gnezdo od viska sperme koja kao da se usirila u sitne gromuljice i pliva svud po celom akvariumu.Hrana nikog ne interesuje.Ne reaguju na mlevenu junetinu,a inace njih cetvoro spice junetine za dve dobre cufte.Au,sad je bio jos jedan napad.Odgrizo mu parce ispred repnog peraja,i to gadno.Sad moram odmah da ih razdvajam.Nosim komsinici ova dva,oni vole kao i ja.I jos nesto je interesantno,nikada voda nije smrdela na ribu kao sada.
 
@labud c

Razdvajajte to pod hitno. Da kojim slucajem ostanu onda biste mogli nama svima pojasniti da li stvarno manjovi jedu tudju ikru i mladj. Obzirom da jedu toliko mesa bas bi bilo zanimljivo da su ostali.:ppozdrav: Nisam znao da su jajne celije zenke tako velike 3 mm.
 
@Dusko imam veliki problem!
Kao sto verovatno znas zadnje dve nedelje sam bio banovan.Banovo me frajer zato sto nisam uspevao nikako da postavim slike na oglaskojin sam nameravao da postavim.Na drugim oglasnim sajtovima to vrlo lako ide.Slike su u JPEG formatu.Sta da radim?
 
@labud c

Naj bolje je da se obratite samom uredniku koji Vas je banovao i iznesete mu svoj problem.
 
Najbezbolnije skidanje manjova ili regana kako ga kod nas zovu. Uhvatiti ga palcem za stomak a kažiprstom i srednjim prstom obuhvatiti gornju bodlju.Drugom rukom izvadiš udicu.
U travu ga nikad ne bacam,da ne bih neko stao na njega.
Ja ih zakopam u rupu,da se ne bih slučajno izmigoljili i vratili u vodu.

Kad je ti zakolješ,onda nije jadna?

E, to ti je najsigurniji nacin da dobijes bocnu bodlju negde po dlanu kad se prvi put prcakne.Vidi,ovako je bezbedno.Ponudis mu kaziprst i on ce sigurno zagristi negde u predelu nokta.Ne boj se ne boli.Onda,stisnes palcem ispod donje vilice i dok tako visi sopstvenom tezinom,napravis pokret kao da zelis da mu otvoris vilicu,onda on zine koliko moze i onda mu radis sta hoces.U tom polozaju nece cak ni da prcakne pa je potpuno bezbedno i da ga bacis nazad u vodu ako bas nije vredan tvoje paznje,ali ne mogu a da ovde ne ponovim da komadi od 400g na gore mogu vrlo lako da se pretvore u pravi gastronomski uzitak cak i za one koji ribu ne jedu bilo zbog mirisa ili kostijuGore opisan nacin je ujedno i najlaksi i najbezbedniji nacin i za klanje manjova.Dakle dok tako bespomocno visi,dok ga drzis palcem i kaziprstom koji je zagrizao,provuces mu ostar noz kroz skrge sa ostricom prema dole i presecanjem izadjes nozem na trbusnu stranu.tada si mu presekao jednjak i neku od arterija jer pocinje jako krvarenje ali i dalje nije mrtav.Tada mu u usta umesto kaziprsta stavljas palac a kaziprst na celo,stomak mu oslonis na podlogu i zavrtanjem glave u nazad lomis kicmu.Osetices pod prstima kad se to dogodi.Tada je sigurno mrtav i mozes nastaviti sa ciscenjem.Oko ciscenja sluzi ne treba gubiti vreme,eventualno ga uvaljati u brasno i vise nema sluzi.Moram ovde napomenuti da gore opisani postupak moze nekome izgledati vrlo brutalno ali je sigurno bezbolnije za ribu nego mlacenje po glavi drskama od noza i raznim cekicima i sl.Ceo postupak ne traje duze od 20-tak sekundi ukljucujuci i ciscenje utrobe za razliku od ribe sa krljusti gde ciscenje traje daleko duze,vas manjov je za 20 sekundi spreman za tiganj.Prijatno.
 
"Pecanje"
Mihal Ramač

Stari Sloveni behu vrli ratnici, pijanice i – ribolovci. Onim njihovim potomcima koji ne vole kavgu i nemaju para za kafanu, pecanje ostaje jedina prilika za negovanje svetlih tradicija. Reč je o jeftinoj, svakom dostupnoj razbibrizi, koju pravi pecaroši pretvaraju u vrhunsku umetnost.
Da bi se narugao paklu svakodnevice, ribolovcu je dovoljna trska, nekoliko metara najlona, jedna udica, parče hleba ili glista i, za svaki slučaj, verovanje u čuda. Naravno, poželjnije je da umesto bare bude kanal ili reka, umesto trske nekoliko pristojnih štapova sa odgovarajućim mašinicama, pa i kakvo-takvo plovilo. I uz najbolji pribor i opremu valja posedovati dosta strpljenja, iliti sklonosti ka samozavaravanju i samomučenju.

Na pecanje se ide kad se ima vremena. Dakle, valja biti penzioner, intelektualac ili slični besposličar, ili se nalaziti na prinudnom odmoru. Pecaroš koji drži do sebe izlazi samo kada solunarne tablice, vremenska prognoza i izveštaj o vodostanju obećavaju dobar ulov. Rečju – bilo kada. Prethodno se pripreme mamci. Bez obzira da li se radi o najobičnijim glistama, pijavicama, durbocima, rovcima, crvićima, štampajzerima, noklama, kuvanom kukuruzu, mladom grašku ili sličnim đakonijama, u pitanju je najstroža tajna. Zna je svaki ribolovac i ne odaje je nikom ni za živu glavu. Naime, svaki poseduje onaj tanani osećaj za miris, ukus, boju, izgled i veličinu onoga što je u datom trenutku neodoljivo i za najoprezniju ribu.

Sledeća tajna je mesto za pecanje. Niko živ ne sme da sazna da je mesto koje ste odabrali najbolje na svetu, a ni vi sami ne smete verovati da ste na tom mestu zato što su druga već zauzeta, ili zato što tamo nikad niste upecali ništa. Kao što nećete ni ovde.

Nekad je bilo važno bežati od civilizacije. Danas baš i nije. Čim čovek potraži pravu divljinu, nabasa na vojsku koja ukopava topove, ili na milicijsku patrolu i njeno maštovito pitanje zašto ste se upravo sada zatekli na ovom mestu. U gorem slučaju pojavljuju se dobrovoljci sa gliserom koji umesto udica zabacuju kašikare.

Kad su sve prepreke savladane, dolazi ono pravo. Razmrsite najlone, ustanovite šta ste sve zaboravili, izgubite živce i smireno počinjete. Prokleta riba, po običaju, ni da pipne, iako ste upravo ovde nekad vadili kapitalne primerke. Pošto ne grize, prisećate se onog lanjskog šarana koga ste zamarali više od sat vremena dok nije odlučio da prekine najlon. Ili onog preklanjskog soma što vam zamalo nije iščupao štap iz ruku pre nego što se zavukao pod vrbu. Nov novcat najlon, osamdesetka, pukao je kao od šale! Pa se sećate silnih smuđeva koje ste namlatili tamo preko one jeseni. Pa štuketina koje su išle kao lude. Pa meleza kojiam ste hranili maltene celu zgradu. Pa onog tolstolobika što je iskakao na metar iznad vode. Pošto u blizni nije bilo panjeva i grana, krenuo je u trsku i – zna se. Pa evocirate uspomene na sve mrene i kečige i onu jednu jegulju. O beloj ribi, dakako, ne vredi ni pričati, toga je uvek bilo kao pleve. Posle nabrajate izuzetke: kada je šarančina došla na kedera, somina na kačkavalj, štuka na glistu...

Pošto se završi s vlastitim dogodovštinama, bar onim vrednim pomena, na redu su tuđe. Ništa manje uzbudljive, uostalom, bez obzira da li ste lično videli ili lično čuli od očevica koji nije imao razloga da laže. Opisivanje tuđih doživljaja je u neku ruku lakše, jer se svaki put može stručno objasniti gde je dotični pogrešio. Naime, ili je previše otpustio najlon, ili je, smotanko, vukao kao blesav. Vama se to, kao iskusnom ribolovcu, nikad ne bi desilo. Neko, naprosto, ima ono nešto što ga čini izuzetnim, a većina njih su prostaci kojima bi trebalo zabraniti da plaše ribu i nerviraju prave majstore.

Bez obzira na prognoze, gotovo svako pecanje mora da upropasti provala oblaka, neočekivani vetar, naglo zahlađenje, ili nepodnošljiva zapara. Ako ni to, onda promena pritiska koju riba oseti dan ranije. U krajnjoj liniji, za sve je kriv Černobilj. Ako se sve to ima u vidu, pravo je čudo da još uopšte ima nešto u toj smrdljivoj vodi. A nekad... Eh...

Srećom, postoje ribolovačke priče. Kad plovak zatitra, krene u stranu pa potone, kad se štap naglo savije sve do vode, kad povuče iz sve snage a vi oštro kontrirate – onda ste car. Ko to shvati, taj je ispekao zanat i ništa ga ne može odvratiti da sutradan pokuša ponovo.

Ako već ne može živeti od pecanja, čovek može da živi za pecanje. I u najmračnijim vremenima čovek koji peca je slobodan čovek. S pravom da cele zime sanja, a celo proleće, leto i jesen čeka ribu svog života.

 
Evo šta se dešava kad ima mnogo kedera

1297188109_shark-swimming-among-fish.gif
 
Da li neko zna gde se može kupiti mlađ linjaka u okolini Novog Sada ili šire? Bio bih vrlo zahvalan kad bi mi neko dao odgovor! :)
 
Za ljinjaka nisam siguran da iko i proizvodi mlađ u Srbiji.

neke ptice nauče da pričaju, a neke da pecaju.

1340215361_bird_uses_bait_to_catch_fish.gif
 
Nazad
Vrh