AGRARNA politika u razvijenim zemljama(EU,Rusija,SAD...)

North ARMY

Super Moderator
Urednik
Učlanjen(a)
14 Okt 2008
Poruka
30.438
Lokacija
Adasevci-Zapadni Srem
U ovoj temi cete moci da pisete samo o agrarnoj politici tj koje su privilegije a koje poteskoce seljaka u drugim drzavama.

Svaki post koji bude van teme i koji se bude svodio na rekla kazala bice bez upozorenja obrisan,a clan strogo kaznjen!!
 
SVE sam razumeo: kao da čitam Internet bukvar Vuka St. Karadžića.

Da malko dopunim srpsku gramatiku i semantiku našeg drugara North Army.

Napisano je:
U ovoj temi ćete moći da pišete samo o agrarnoj politici tj koje privilegije a koje poteškoće seljaka u drugim državama.
Svaki post koji bude van teme i koji se bude svodio na rekla kazala biće bez upozorenja obrisan, a član strogo kažnjen!!!

Bibliotekar bi napisao (da je časni Moderator sajta):
Pišite o iskustvima seljaka u drugim državama bivše nam Domovine.
Ko se usudi da piše protiv Srbije i EU biće najstrože kažnjen sa 50 eura Internet kazne (trenutno, 50 eura = 5250 srpskih dinara).

Pozdrav drugaru North Army od Bibliotekara
:ppozdrav:

Napomena:
Čudo jedno - SVI piju pivo (tečni hleb). Pije li neko votku... pšeničnaju ?
Dodatna literatura:
~ Jela sa pivom (autorski tekst)
 
Odg: Cena tovljenika na tržištu

Markodanube,[/b] proveri pa nam javi,ako ti nije tesko,
kolika je cena u Nemackoj svih ulaznih komponenata potrebnih za tov svinja.
Ispravi me ako gresim, ali mislim da je cena nemackog koncentrata za tovljenike koji ja ovde koristim
40-50 dinara/kg. Ja sam malopre tonu platio 74000 dinara. U pitanju je firma Sano

Dobro bi bilo i da znamo kolike su subvencije po jednom grlu.Ovde su 0 dinara(krompir)
Nemacka insistira da jede jeftino meso, sto je pametno, ali pretpostavljam da cenu ne
placaju farmeri.
Sto se cene tice nisi me iznenadio, znam da je u Madjarskoj cena 1.3 evra vec duze vreme
a to je tu negde, i oni su EU

I na kraju kolege forumasi, nemojte da ste na kraj srca, zaista ne mislim da je
Marko nekoga hteo da vredja, pre da je neupucen u sve tajne srbijanskog stocarstva,
mozda bi bilo korisno imati nekoga kao sto je on cisto da bi bili bolje obavesteni kako je u EU.
Bicemo i mi tamo do 2050 sigurno :cao:
 
rado bi proverio komponente ali neznam sta da trazim !

Od 2003 god. nema u Nemackoj i EU subvencije na svinje ni na hranu za svinje
 
Jedna zanimljivost iz Rusije. Tiče se krize i povećanja cena uvozne piletine(iz USA) u Rusiji.
Parafraziram Putina po sećanju: " dobro bi bilo da ta (USA) piletina još poskupi! Možda je to jedini način da razvijemo našu proizvodnju..?"

markodanube je napisao(la):
Od 2003 god. nema u Nemackoj i EU subvencije na svinje ni na hranu za svinje

Ovo naše kolege koje se bave tovom svinja treba da nauče napamet. Takođe kratak i edukativan Miljkov post na istu temu :Tov svinja u Austriji....koji se nažalost nalazi negde među "ovcama i kozama"
 
U Švajcarskoj država ne odobrava uvoz poljoprivrednih proizvoda sve dotle dok se domaća proizvodnja ne plasira na tržište.
Nažalost,kod nas se uvoznički lobi uvukao u sam vrh države,uvozi se sve i svašta,često i proizvodi sumnjiva kvaliteta,standardi se ne poštuju (ukoliko i postoje),poljoprivrednici su prepušteni da se snalaze kako umiju i znaju.
 
jeli to zanci da prvo idu po prodavnicama da vide jeli ima paradajza i paprika , pa ako nema onda moze uvoz :haha: :haha: :haha:
 
pa ti rece drzava ne dozvoljava da se nesto uveze dok se njihovi proizvodi ne prodaju ?
Ja pomislio drzava se seta po radnjama i gleda jeli ima jos paradjza i paprika , ako nema da puste Holandjane da prodaju ?
 
markodanube je napisao(la):
Ja pomislio drzava se seta po radnjama i gleda jeli ima jos paradjza i paprika ,

Ne bih da polemišem,jer bi otišli u off topic,ali ovo što sam iznio meni su prenijeli poljoprivrednici iz jednog Švajcarskog kantona,koji,kako kažu nemaju brige oko plasmana svojih polj.proizvoda.
Kod nas,bar ovdje u Bosni,najveću glavobolju predstavlja plasman.
Poljoprivredne zadruge su ugašene,najveći dio i mi smo spali na milost i nemilost nakupaca,koji uglavnom splave najveći dio kajmaka.a nama šta ostane.
 
Samo da dodam na bosančevev post, kada sam u letos bio u swis u prodavnicama si mogao od voća i povrća da nađeš samo made swis.Naravno samo sezonsko(banane i ananas ne).
Maline,jagode,ribizle....itd.A kada sam bio prošle god u feb. i mart bilo je voća iz jžne afrike,novog zel. ,australije,argentine,čilea itd.
Ovaj primer koji sam naveo dovodi do zaključka da je bosančeva teza tačna tj dok ne prodaju svoju robu tuđu ne uvoze.
 
Ово су цитати из књиге Дарка Знаора "Еколошка пољопривреда", Накладни завод Глобус, Загреб
Problemi prekomjerne proizvodnje (hiperprodukcije) i viškova hrane

Premda se sve do nedavno uspjeh poljoprivredne proizvodnje mjerio količinom njenih proizvoda i forsirala masovna proizvodnja, danas je situacija posve drukčija. Danas se na svjetskom, a poglavito tržištu EU-a nalazi previše proizvoda koji se nemaju kome prodati i koji su kamen spoticanja. U EU-u svaka je država-članica, proizvođačima obavezana otkupiti osnovne poljoprivredne proizvode po zagarantiranoj cijeni. Usljed ovoga dolazi do ogromnih izdataka i gomilanja zaliha poljoprivrednih proizvoda koje nije moguće "pojesti" i čije je uskladištenje izuzetno skupo, a što nerijetko rezultira i doslovnim bacanjem hrane. Inače predpostavlja se da samo EU godišnje baca oko 20% svojih poljoprivrednih proizvoda. Ukoliko, pak EU, ove proizvode želi prodati na svjetskom tržištu, koje, također "pliva" u viškovima, morat će ih dati po cijenama koje su znatno niže od cijena unutar tržišta EU-a (gotovo svi poljoprivredni proizvodi EU-a, znatno su skuplji negoli oni na svjetskom tržištu). Stoga je EU svojim izvoznicima (obično veliki koncerni) dužan nadoknaditi razlku između nižih cijena na svjetskom, i tržištu EU-a, usljed čega izvoznici polučuju odličan financijski uspjeh.

Ova situacija, u kojoj je država dužna otkupiti poljoprivredne proizvode po zagarantiranim cijenama, skladištiti ih, odnosno jeftino prodavati na svjetskom tržištu i izvozicima istvremeno nadoknađivati razliku u cijeni, doslovno guši budžet EU-a. Čak se više od 60% ukupnog budžeta EU-a troši na poljoprivredu. Tako je 1993. godine ovaj utrošak iznosio 72 milijarde maraka, a što je 250% više nego li 1983. godine, odnosno čak 780% više nego li 1975. godine, kada je u ovu svrhu bilo potrošeno samo 9 milijarde maraka. No, izdaci za subvencije poljoprivredne proizvodnje ne "guše" samo budžet EU-a, već budžete i mnogih drugih zemalja. Naime poljoprivredni proizvođači širom svijeta sve manje zarađuju od žetve svojih proizvoda, a sve više "žanjući" razne vidove državnih subvencija. Ipak, manje od 50% EU-ovog Općeg fonda za poljoprivredu troši se za subvencionisanje samih poljoprivrednika. Veći dio ovog "kolača" odlazi velikim kompanijama koje izvoze i skladište poljoprivredne proizvode, te još nekim drugim korisnicima. No i dio koji je namijenjen za subvencioniranje izravne poljoprivredne proizvodnje, dakle proizvođača, ne odlazi "malim", već "velikim" i specijalizovanim proizvođačima. Moguće da, nevjerojatno zvuči ali je istinito, da čak 80% ukupnih EU subvecija za izravnu proizvodnju ubire 20% velikih proizvođača.

Zbog svega ovoga ne iznenađuje da agrarna, ali i ostala politika mnogih zemalja, traže izlaz iz ove slijepe ulice. Na razini EU-a tri su osnovna mehanizma pomoću kojih se nastoje riješiti spomenuti problemi. Većina ovih nastoji prisiliti, odnosno stimulirati proizvođača na smanjenje proizvodnje. Kvote, naknada za prestanak s proizvodnjom, te sniženje cijena poljoprivrednih proizvoda najvažnije su među spomenutim mehanizmima.
Наставиће се...

П.С. Надам се да је ово у границама поштовања ауторских права. Објавио сам име аутора, назив књиге и издавача. До ове књиге сам дошао на сајму књига у Београду од пре 6-7 година на једном хрватском штанду. Дакле, грађанин Србије веома тешко може доћи до ове књиге и стога се надам да неће бити санкционисано ово моје цитирање.
 
@Karlito

Opusti se...
Na forumu se sankcioniše samo psovanje, vređanje i spamovanje (objavljivanje istog teksta - posta na više mesta).
 
Plavi dizel trenutno u hrvatskoj(jedna od mera agrarne politike )72 dinara,i subvenciju za repu 500 eura a sto nas tice jedno je sigurno nepostoji agrarna politika.Neznamo stada sejemo sta nam je strategija zato svasarimo :cao:
 
Добро, пошто постоји интересовање, наставићу да прекуцавам цитате из поменуте књиге. :cao:
Оdnos ulaganja i dobiti, te financijski rezultati konvencionalne poljoprivredne proizvodnje

Prekomjerna proizvodnja samo je deo gospodarskih problema sa kojima se susreće konvencionalna poljoprivreda EU-a. Osim ovih, veliki problem predstavljeju i tzv. ekološki i socijalni troškovi. Ovi troškovi, koji inače nisu vidljivi na prvi pogled, odnose se na štete, odnosno neizravne troškove koji su uzrokovani onečišćenjem tla, zraka i vode do kojeg dolazi usljed konvencionalne proizvodnje. Socijalni se pak troškovi odnose na troškove skladištenja proizvodnih viškova, troškove njihova skladištenja, troškove prečišćavanja vode, povišene zdravstvene troškove itd. Sve ovo košta i ima cijenu koje društvo itekako plaća.

No osim briga koje poljoprivreda zadaje državi, odnosno poreskim obveznicima, ništa manje nisu niti brige koje poljoprivreda zadaje samim proizvođačima. Proizvođači naime sve teže izlaze na kraj sa financijskim problemima. Jedan od osnovnih razloga ovome jeste što su poljoprivredni proizvodi potplaćeni, te izuzetno jeftini u usporedbi s industrijskim proizvodima i uslugama. No još važniji problem je što zapravo i od ove niske cijene, proizvođači dobijaju samo manji dio. I dok je npr. danski poljoprivrednik pedesetih dobijao 75% cijene koju plaća potrošač, danas to iznosi svega 20%. Ništa bolja situacija po proizvođača nije niti u SAD-u. Godine 1976. američki proizvođač je za svoj trud još uvijek dobijao oko 32% od maloprodajne cijene (bez poreza na promet). Deset godina kasnije, ovo je iznosilo svega 25%, a danas se pretpostavlja da proizvođač ne dobiva više od 20%. Općenito se smatra da najveći deo "kolača" od poljoprivredne proizvodnje, odnosno prodaje poljoprivrednih proizvoda odlazi trgovcima i prehrambenoj industriji (oko 60%), te proizvođačima i snabdjevačima agrokemikalijama (oko 20%). Zbog svega ovoga ne oznanađuje podatak koji je 1988. godine objavio Savez europskih organizacija poljoprivrednika (COPA), a koji govori da je kupovna moć zapadnoevropskih poljoprivrednika, tijekom zadnjih petnaestak godina bila niža za 25%-30% negoli ranih sedamdesetih godina.

Na žalost, ne samo da je zarada proizvođača godinama ostajala ista, odnosno padala, već se istovremeno povisio i trošak same propizvodnje. Tako da od 100$ koje zaradi prodajući svoje proizvode, američki poljoprivrednik treba izdvojiti 70$ za pesticide, gnojiva, strojeve, krmiva, kamate itd. Ukratko, možemo reći da se pri današnjoj poljoprivrednoj proizvodnji dobit povisuje samo onima koji ovu proizvodnju kreditiraju, opskrbljuju sjemenom i agrokemikalijama, te prerađuju poljoprivredne proizvode, pakuju ih, transportuju, skladište, reklamiraju, prodaju itd., ali ne i samom proizvođaču. Stoga su posve opravdani učestali prigovori poljoprivrednih proizvođača koji tvrde da su oni ti koji najviše rade, a zauzvrat najmanje dobijaju.

Engleski list "Indipendent on Sunday", nedavno je donio reportažu u kojoj se tvrdi da čak 70% od neto zarade poljoprivrednih gospodarstava odlazi na otplatu kredita, dugova i kamata. Ovaj podatak zapravo niti ne čudi, jer su proizvođači iz godine u godinu, prisilheni nanovo investirati u tehnologiju, poglavito mehanizaciju, a sve to, proizvodeći proizvode koji su iz godine u godinu jeftiniji. Ništa nije bolje niti nizozemskim poljoprivrednicima. Nizozemski ekonomisti prosuđuju da trenutno oko 80% poljoprivrednih gospodarstava posluje sa gubicima.
 
Evo ja danas bas gledam na tv-u Viasat history kanal jedna jako lepa tema poljoprivreda u velikoj britaniji iz perioda izmedju 2 svetska rata pa do danas.Sve je pocelo kao i svuda pojava vrsalice prvih traktora... posle drugog svetskog rata da bi farmerima olaksali,povecali isplativost i proizvdnju i digli poljoprivredu na noge sto pre kao sto je bila pre rata drzava 1947 godine uvodi subvencije takodje daje farmerima parce zemlje vrlo povljno da otkupe i krenu da rade.Od parloga gde su rasle paprati oni prave pasnjak i uzgajaju neka njihova autoktona goveda.1960 i neke donosi se zakon gde se zabranjiva klanje svinja,junadi i ulicna prodaja mesa ... razlog tome higijena,trziste...a kod nas tek treba da se to uvede gde je otvorena tema na forumu i vec zakljucana.Kako je doslo vreme razvoja veci rod na njivama jaca genetika u govedarstvu oni prekidaju sa projzvodnjom autoktonim govecetom i okrecu se savremenijom i profitabilnijem kao manje masnijim mesom tj. kravama i bikovima savremene genetike od 1980 godine se pojavila bolest ludih krava ali nije dokazano da nije prenosivo na coveka.1990 bolest kulminira i dokazano je da nevalja po covekovo zdravlje tada nastaje opsta neizanteresovanost za junece meso rafovi u megamarketima prazni.I oni se zbog te bolesti opet vracaju na autoktono govece gde se vraca poverenje kupaca u junece meso.Po ovim mogu zakljuciti da mnogo zaostajemo za takvim zemljama u ratarenju bar 20-30 godina a u stocarstvu mnogo vise.Steta sto je tako imamo lepsu klimu i bolje uslove i zemljiste od njih a takva nesposobnost
 
Poljoprivredno usmerenje

Poznato je da su Švajcarci vrlo štedljivi. Ipak, takvi kakvi su čak rado plaćaju svoje skupo mleko

Jedne davne godine, negde pred zimu, nas trojicu zahvati snežna oluja. U starom automobilu, umorni sa puta po Evropi, jedva smo čekali da stignemo kući, na cilj. U oluji – zalutali, nikako da se snađemo. Na jednoj raskrsnici u Slavoniji zastali, ne znamo da li krenuti levo – pravo – desno! Srećom, naiđe jedan teškaš, zastade, objasni – usmeri nas. Mi dalje polako, skoro mileći, srećno stigosmo.

Setim se ove oluje i onog usmerenja. Kad god razmišljam o poljoprivredi nameće se pojam – usmerenje. I saznanje: kad je usmerenje dobro, stiže se na cilj. Čak i kroz oluje i svakojake „džombe”, sa manjim ili većim zastojima, sporije ili brže, ali – stiže se.

Pre nekoliko nedelja veća grupa nagrađenih proizvođača mleka i manja grupa stručnjaka mlekare Šabac posetila je (između ostalog) i Švajcarsku. Jedna prava „blic-poseta” specijalizovanom sajmu „stočarstvo-tehnika”. Na sajmu – sve u vezi sa stočarstvom, u stvari – mlekom. Zadivljuje podatak da se za svakog građanina Švajcarske proizvede oko 470 litara mleka godišnje. U Srbiji – da li trećina!? Samo, ta mala država, po površini jedva kao pola Srbije, nema ni 400.000 hektara oranica – Srbija ima oko deset puta više. Oko 700.000 krava daje u proseku oko 5.700 litara mleka godišnje – u Srbiji tu negde oko pola te količine. Davale bi tamo krave još i više mleka, ali im Švajcarci ne daju. Umesto silaže od kukuruza i koncentrata, hrane ih skoro isključivo travom, senom i senažom. Mleko je tada bolje, a krave zdravije! Švajcarci, njih više od sedam miliona, nisu uopšte poznati kao „mlekopije”. Oko 80 odsto svog mleka pretvore u sir, puter, čokolade!

Poznato je da su Švajcarci vrlo štedljivi. Ipak, takvi kakvi su čak rado plaćaju SVOJE skupo mleko. Na taj način proizvođači mleka dobijaju više nego bilo ko u okolini, pa građani troše to SVOJE SKUPO mleko bez roptanja. Istovremeno, država Švajcarska ne dozvoljava nikakav uvoz jeftinijeg mleka. Tako oko sedam miliona građana Švajcarske, koji nisu farmeri, čuvaju svoje odgajivače krava, njih jedva oko 200.000. „Zauzvrat” ti isti farmeri neguju celu državu Švajcarsku, pretvaraju je u nešto što liči na – uređeni park, svim građanima za uživanje.

Mala i brdovita Švajcarska došla nam je nekako vrlo bliska u poređenju sa našom Srbijom (uz naše prisećanje na njihovog i našeg doktora Arčibalda Rajsa iz Prvog svetskog rata i njegove čuvene poruke „Čujte Srbi, čuvajte se sebe”!). Preko mleka poljoprivreda Švajcarske ostvaruje svaki četvrti franak! A tek posle bogata industrija prerade mleka! Čak 40 odsto mleka „odlazi” preko sira do potrošača, dobrim delom po celom svetu! Na biranju je više od 400 vrsta sireva, na „čelu” sa čuvenim ementalerom, za sve ukuse i džepove. Više od 600 „fabrika sireva”, pored 70 mlekara, upošljava oko 10.000 radnika! Odgajivači krava u Švajcarskoj se nadmeću ko će više mleka da proizvede baš za „sirare”.

Ali, da se vratimo na početak. Upravo ovih dana je vrlo aktuelno saznanje da poljoprivreda Srbije dobija novog ministra. Iako nije iz struke (osim što mu je rodni kraj poznat kao pravi poljoprivredni) očekivanja su – velika. Čak i u saznanju da će sastaviti u sadašnjoj postavi jedva godinu dana. Otkud onda bilo kakva očekivanja ka boljitku? Pa, verovatno i jedino moguće u pogledu – usmerenja (kao ono u navedenoj snežnoj oluji, pokazati pravi – smer)! Čak i ako uspe da iz kese budžeta države (iz koje više ističe nego što utiče) odvoji za poljoprivredu više nego što je to bilo do sada neće to biti dovoljno za neki vidljiviji pomak. Ipak, trebalo bi da se u jednom trenutku od jedne godine bar dobro pokuša: 1) da usmeri u državi i u poljoprivredi sve ono što vodi ka pravom cilju; 2) da poljoprivredi vrati bar deo položaja i dostojanstva, koje zaslužuje.

Time će se u podsvesti svih građana Srbije vratiti saznanje da samo bogato selo znači bogatu i lepu državu. A u „nastavku” toga i uverenje da poljoprivredom mogu da se bave samo dobro školovani farmeri, a među njima odgajivači krava kao „visoka škola poljoprivrede”!

univerzitetski profesor u penziji
Milan St. Tošić
objavljeno: 15.03.2011.

http://www.politika.rs/rubrike/ostali-komentari/Poljoprivredno-usmerenje.sr.html
 
Izgleda da je pre pored mog sela prosao opticki kabel za brzi internet i kablovsku televiziju nego u UK?Stvarno cudno?Sta sve nece nasi mediji pisati?
Moja pretpostavka je da smo bar 30 godina iza njih
 
Nazad
Vrh