Šećerna repa 2019

zcurcic

Član
Učlanjen(a)
12 Nov 2009
Poruka
2.198
Lokacija
Čenej
Da malo oživimo forum. Svi izgleda nešto rade ovih dana, pa nema novi postova.
Ostajemo pri setvenom planu što se tiče repe, možda malo i povećamo, jer nismo posejali nijedan m2 pšenice ove jeseni.
Uradjena analiza parcele pomoću firme agricon, sadržaj fosfora i kalijum prilično ujednačen na celoj parceli kreće se u rasponu od 17-20 mg/100g. Planirano đubrenje 500 kg po ha 6:12:24. NJihova preporuka je duplo više Kalijuma. Moje mišljenje je da je ova kombinacija taman kako treba.
 
Sledece god nece biti bas puno repe, barem ne u mom kraju a steta bi bila da se ugasi ta grana poljoprivrede kod nas...
 
Da malo oživimo forum. Svi izgleda nešto rade ovih dana, pa nema novi postova.
Ostajemo pri setvenom planu što se tiče repe, možda malo i povećamo, jer nismo posejali nijedan m2 pšenice ove jeseni.
Uradjena analiza parcele pomoću firme agricon, sadržaj fosfora i kalijum prilično ujednačen na celoj parceli kreće se u rasponu od 17-20 mg/100g. Planirano đubrenje 500 kg po ha 6:12:24. NJihova preporuka je duplo više Kalijuma. Moje mišljenje je da je ova kombinacija taman kako treba.

Ovisi na koji prinos pucas. Ako zelis 7 tona ciste repe po ha onda je to malo kalijuma jer repa enormno izvlaci kalijum iz zemlje i enormno ga trwba naspram drugih kultura
 
Ovamo cujem 29 eura+pdv ...cena i nije nesto enormno losa, ali sam imao priliku da pricam sa ljudima iz Madjarske kod njih repa ove godine isto podbacio , ali digestije se krecu od 15-19% a necistoca max 4%. Da NE POVERUJES!!!!!
Imaju dobra primanja za usev po hektaru i eto ti zarade.
 
Ovamo cujem 29 eura+pdv ...cena i nije nesto enormno losa, ali sam imao priliku da pricam sa ljudima iz Madjarske kod njih repa ove godine isto podbacio , ali digestije se krecu od 15-19% a necistoca max 4%. Da NE POVERUJES!!!!!
Imaju dobra primanja za usev po hektaru i eto ti zarade.

U njemackoj gdje je susno bilo digestijendo 22-23%. Prinos 7.2 tone digestije isood 14 u prosjeku kod nas.... uglavbom finito ne bi ju sijao nikako vise
 
E što volim ovake naše ratare. Pljuju po repi (ili kukaju) i neće ju više nikad sijat, a na godinu ili za par godina evo ih opet u repi. Da mogu zbog plodoreda posijo bi ju nagodinu, al ovako pauza kako ove tako i iduće godine.
 
1000 kg secerne repe (koren + list) "izvlaci" oko 12.5 kg cistog kalijuma; 5.7 kg azota; 3.1 kg P2O5; 1.6 kg magenzijuma; 0.4 kg sumpora.
 
Tekst koji sam pripremio za poljoprivrednikov kalendar
Šećerna repa - godinu dana nakon ukidanja kvota
Proizvodnja šećera iz šećerne repe u Evropi otpočela je polovinom 18. veka. Intenzivnija proizvodnja je krenula za vreme vladavine Napoleona na prelazu iz 18. u 19. vek, zbog „kontinentalne blokade“. Zabranom uvoza šećera proizvedenog iz trske, čiju su trgovinu držali Englezi, podsticana je proizvodnja šećera iz šećerne repe. Po prestanku blokade prestao je interes za gajenje repe u Nemačkoj, dok je zbog bolje tehničke opremljenosti nastavljeno gajenje šećerne repe u Francuskoj. Zahvaljujući daljem napretku u tehnici i tehnologiji proizvodnje šećera, poboljšanju proizvodnje šećerne repe, kao i uvođenju carina na uvoz šećera, od 1837. godine počelo je intenzivnije gajenje šećerne repe i u Nemačkoj, a potom i u ostalim delovima Evrope. Može se reći da je od samog početka ova proizvodnja bila zasnovana na različitim merama zaštite, kojima je omogućena isplativost proizvodnje šećera, a samim tim i razvoj ove celokupne privredne grane.
EU je najveći proizvođač šećera iz šećerne repe, otprilike 50% ukupnog šećera iz repe se proizvede u EU. Proizvodnja šećera je pod sistemom zaštite u okviru zemalja EU od 1968. godine i kvote za proizvodnju šećera su poslednje ukinute u okviru poljoprivrednog sektora EU, pre nešto više od godinu dana 29.09.2017. godine. U periodu 2006 – 2010 u industriju šećera zemalja EU uloženo je 5,4 milijardi evra, kako bi se ova privredna grana pripremila za prelazak na slobodno tržište nakon ukidanja kvota. Ukidanjem kvota za proizvodnju šećera, ukinute su i kvote za preferencijalni uvoz šećera u EU, kvota za Srbiju je iznosila 180.000 tona šećera. Postavlja se pitanje kakve će posledice ukidanje kvota ostaviti na EU, a nas naravno zanima šta će biti sa proizvodnjom šećera i šećerne repe u Srbiji?
Sistem kvota u EU je ograničavao proizvodnju šećera na 13,5 miliona tona, a u dogovoru sa Svetskom trgovinskom organizacijom moglo se proizvesti još 1,74 miliona tona šećera za izvoz. Prestankom funkcionisanja kvota prestaje ograničavanje kako proizvodnje šećera u okviru EU, tako i ograničenje u izvozu. S obzirom na velika ulaganja u efikasnost prerade šećera proteklih decenija, kao i u proizvodnju šećerne repe, očekivanja su bila da će se u sezoni 2018/19 proizvesti 20% više šećera nego u sezoni 2017/18 godini, odnosno preko 21 miliona tona šećera. Nažalost proizvođača šećerne repe u EU zbog nepovoljnih klimatskih prilika, suše, u zapadnoj i centralnoj Evropi prema proceni International Confederation of European Beet growers - CIBE proizvodnja šećera će biti manja za 2,4 miliona tona u odnosu na sezonu 2017/18, uprkos minimalnom povećanju površina pod šećernom repom u pojedinim zemljama. I pored optimizma proizvođača šećera u EU koji su u ukidanju kvota situaciju posmatrali više kao priliku, nego pretnju, niska cena šećera na svetskoj berzi, u ovom momenut 26 procenata niža u odnosu na septembar 2017. godine, i pojedine odluke evropske administracije u vezi korišćenja zaštitnih sredstava (totalna zabrana neonikotinoida) ugrožavaju ovaj sektor upozoravaju iz udruženja CIBE. Treba napomenuti da u EU ima oko 145.000 proizvođača šećerne repe, 28.000 direktno zaposlenih u fabrikama za preradu šećera, tako da su oni direktno ugroženi, kao i mnoge druge blisko povezane privredne grane sa ovom industrijom (poljoprivredna mehanizacija, industrija pesticida i mineralnih hraniva, prehrambena industrija, transport, logistika). Zbog navedenih problema u kom se nalazi industrija šećera u Evropi iz udruženja CIBE pozivaju nadležne u EU da omoguće veću transparentnost prilikom uspostavljanja ugovora o repi, uvid u cene, indikatore, mogućnosti zaštite proizvođača na tržištu i zabranu nepoštenog trgovanja. Takođe zahtevaju implementaciju adekvatne sigurnosne mreže za šećernu repu prilikom donošenja nove zajedničke poljoprivredne politike u EU-CAP 2012-2027. Vreme i finansijsku podršku kao odgovor za zabranu pojedinih sredstava za zaštitu bilja, dok se ne razviju alternativni održivi sistemi gajenja šećerne repe. Ravnopravnost u trgovini sa trećim zemljama, odnosno da se spreče koncesije za pristup EU tržišta zemljama koje na svetskom tržištu plasiraju subvencionisan šećer. Oni naglašavaju da su proizvođači šećerne repe iz EU najodrživiji i najefikasniji, ali da se ne mogu takmičiti protiv konkurenata koji mogu da koriste proizvode za zaštitu bilja zabranjenu u EU, da se ne mogu suprostaviti izvoznim subvencijama koje neke zemlje daju za šećer.
Daleko neizvesnija situacija je u Srbiji. Iako je naša zemlja najveći proizvođač šećera u okruženju, prema FAO podacima u 2014. godini (tabela 1) Srbija je proizvela šećera skoro koliko i svi ostali njeni susedi zajedno. I pored te činjenice niska cena šećera i pojava truleži širom Vojvodine u ogromnoj meri će uticati na površine pod ovim usevom u 2019. godini. Trend zatvaranja fabrika nakon 2000. godine se nastavio i 2016. godine, tako da imamo jednu fabriku manje u funkciji. Italijanska kompanija vlasnik fabrike šećera u Senti je prodala svoju fabriku kompaniji Sunoko. Od tada fabrika nije preradjivala šećernu repu. Postoji opravdani strah da će nakon kampanje 2018. u Srbiji prestati sa radom još neke fabrike. Ukidanje kvota se definitivno odrazilo i na poslovanje fabrika u Srbiji, kao i na same proizvođače šećerne repe. Gubljenje sigurnog tržišta i veća proizvodnja šećera u EU, ugrozili su plasman našeg šećera u inostranstvu. Šećer je treći proizvod po vrednosti izvoza srpske poljoprivrede, odmah iza kukuruza i pšenice. Prema FAO podacima vrednost izvoza šećera iz Srbije u 2013. godini iznosila je oko 200 miliona dolara. Od tada je cena šećera pala, zbog toga je sadašnja vrednost ove proizvodnje oko 250 miliona dolara. Veliki broj poljoprivrednika u Srbiji gaji šećernu repu, par hiljada ljudi je direktno zaposleno u fabrikama, a mnogi drugi su usko vezani za industriju šećera i sve njih očekuje neizvesnost u nekom narednom periodu.
Nesumnjivo su u daleko boljoj poziciji proizvođači šećerne repe u Evropi, nego u Srbiji. Klimatske prilike zapadne i centralne Evrope su daleko povoljnije za gajenje šećerne repe nego u Srbiji. Prosečan nivo padavina od oko 600 mm na godišnjem nivou, ograničava proizvodnju šećera na nekih 10tak tona po ha u Srbiji. Nažalost ni taj prosek još nije dostignut, dok je prosek u EU oko 12 tona, a cilj koji su postavile pojedine zemlje pred sebe je 20 tona šećera po hektaru do 2020 godine. Takođe nikako ne treba zanemariti i podršku EU unije kroz direktne subvencije poljoprivrednim proizvođačima u EU. U 2015. godini prosečna davanja na nivou EU su iznosila 266 eura, a varirala su od zemlje do zemlje.
Imajući u vidu da je šećer strateški proizvod, kao i njegov udeo kako u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji tako i u izvozu, velika šteta bi bila ako bi došlo do smanjenja obima proizvodnje i prepuštanja tržišta stranim kompanijama. Nažalost tako nešto možemo očekivati, s obzirom na negativno iskustvo koje imamo sa proizvodnjom mleka u Srbiji. Nakon prestanka ograničavanja proizvodnje mleka u EU 2015, naše tržište je preplavljeno uvozom jeftinog mleka u prahu i dodatno je pogoršano stanje u našem govedarstvu, što je doprinelo daljem smanjenju proizvodnje mleka.
Kako bi predupredili ovaj scenario smatram da je neophodno da država pomogne ovu proizvodnju koliko je to moguće. Postoji nekoliko načina da se pomogne industrija šećera. Prvi način bi bila direktna plaćanja poljoprivrednim proizvođačima, kako bi proizvodnja šećera bila isplativa i proizvođačima šećerne repe i fabrikama u uslovima nešto niže cene šećera na svetskoj berzi. Ukoliko bi za obračun koristili cenu šećera od 55 dinara po kg bez pdva, u državnu kasu samo na osnovu PDVa se uplati oko 25 miliona evra, ne računajući doprinose koji fabrike uplaćuju za zaposlene, kao i ostale poreze koji se ubiraju prilikom proizvodnje šećerne repe i šećera (utrošeno gorivo, energija, mineralna hraniva, pesticidi). Da država izdvoji 20% te sume, odnosno oko 5 miliona evra, mogla bi da direktno subvencioniše proizvodnju šećera sa 0,25 dinara po kg, a dobit po državu bi i dalje bila velika. Drugi način bi bio pomaganje izvoza potpisivanjem sporazuma o slobodnoj trgovini šećerom sa drugim zemljama. Mislim da nam je tu najinteresantnija Rusija, koja uvozi od 500 hiljada do milion tona šećera na godišnjem nivou, pri čemu se na uvoz šećera u Rusiju plaća taksa od 340 dolara po toni. Ukoliko bi Republika Srbija dobila ovu povlasticu, konkurentnost našeg šećera na ruskom tržištu bi bila ogromna. Takođe naša proizvodnja šećera ne može da ugrozi ruske proizvođače, jer je daleko manja po obimu, za razliku od nekih drugih trgovaca šećerom, kao što je Brazil i kao što će najverovatnije postati pojedine zemlje EU, prvenstveno iz zapadne i severne Evrope. Treći način bi bio dodatna ulaganja u istraživanja proizvodnje šećerne repe i prerade šećera, kako bi naši proizvođači postali konkurentniji primenom novih tehnologija, kao i znanja koja bi dobili od Instituta koji bi sprovodili ta istraživanja. Zašto je i kod ove mere značajna država, jednostavno jer u našoj zemlji nije dovoljno razvijena svest o značaju istraživanja i nauke za privredu i praksu.
Najvažnija mera koja bi doprinela opstanku proizvodnje šećerne repe u Srbiji, jeste zajednička saradnja između prerađivača i primarnih proizvođača (poljoprivrednika). Kao što udruženi evropski proizvođači zahtevaju veću transparentnost prilikom ugovaranja cene šećerne repe za narednu godinu, taj princip bi trebao da se usvoji i u Srbiji. Ugovorena proizvodnja pod takvim uslovima uz kontrolu kvaliteta korena od strane nezavisne laboratorije, sigurno bi povratila narušeno poverenje između proizvođača i prerađivača i doprinela stabilnijoj i sigurnijoj proizvodnji šećerne repe.
 
E, jos kada bi postojao neko od nadleznih ko bi ovo procitao, gde bi nam bio kraj. Ovako ce ici linijom mnajeg otpora i jos jedna grana industrije ce se ugasiti zauvek.
 
E, jos kada bi postojao neko od nadleznih ko bi ovo procitao, gde bi nam bio kraj. Ovako ce ici linijom mnajeg otpora i jos jedna grana industrije ce se ugasiti zauvek.
Poslao ovaj tekst kabinetu pokrajinskog sekretara. Želeo sam da zakažem sastanak sa njim i gospodinom MIrovićem. Za sada sam dobio samo informaciju da su primili moju poruku.
 
Tekst je dosta obiman,da kažem golem,a to oduzima puno vremena za čitanje.Mislim da državna rukovodstva nemaju toliko slobodnog vremena,na žalost.Ima prečih poslova.
 
Nazad
Vrh