Follow along with the video below to see how to install our site as a web app on your home screen.
Napomena: This feature currently requires accessing the site using the built-in Safari browser.
Rukola
Rukola se najcešce koristi kao salata ili kao komponenta u mešanim salatama za poboljšanje arome i ukusa. Posebno se mnogo koristi kao salata u mediteranskom podrucju, pripremljena sa maslinovim uljem, sircetom, parmezanom ili mocarela sirom. Ponekad se rukola priprema kuvana ili blanširana i tom prilikom gubi gorcinu.
Rukola je jednogodišnja zeljasta biljka iz familije Brasiccaeae (kupusnjaca). Kod nas je gotovo nepoznata, iako divlje forme rukole rastu po našim baštama i poljima, kao korovske biljke. Rukola spada u grupu lisnatog povrca, jer se za ishranu koristi list, a ponekad se koristi i cvet. U vreme cvetanja kulturna forma rukole može da naraste i do 60-80 cm. Listovi su elipticni, kod divljih formi su više, a kod kulturnih manje useceni. List rukole ima oblik rakete, pa se u engleskom govornom podrucju ova biljka zove raketa (Rocket). Listovi u osnovi stabla formiraju rozetu. Cvetovi su sitni i po gradi tipicni za familiju kupusnjaca, prljavobeli ili bledorumeni.
Rukola vodi poreklo iz Centralne i Južne Evrope, ali je veoma raširena i u Seventoj Africi, Sevemoj Americi i Bliskom istoku. Rukola predstavlja izuetno kvalitetno i lekovito povrce, sadrži dosta vitamina C (100-200 mg/100g), mineralnih materija, a narocito gvožda, vlakana i drugih korisnih materija. Sve vrste rukole imaju gorak i aromatican ukus. Gorcina listova povecava se sa starošcu biljke, zato je najbolji ukus listova mladih, dobro gajenih biljaka. Gorcina listova potice od glukozinolata izotiocianata koji se nalazi i u srodnim biljkama, kao što je ren, kres salata i dr. Rukola ima drugaciji ukus od srodnih biljaka, jer pored izotiocianata sadrži estre buterne kiseline i jedinjenja sa sumporom, što joj daje vrlo specifican ukus i aromu. Rukola se najcešce koristi kao salata ili kao komponenta u mešanim salatama za poboljšanje arome i ukusa. Posebno se mnogo koristi kao salata u mediteranskom podrucju, pripremljena sa maslinovim uljem, sircetom, parmezanom ili mocarela sirom. Ponekad se rukola priprema kuvana ili blanširana i tom prilikom gubi gorcinu. U nekim zemljama Azije (Iran, Pakistan), gaji se radi semena za ulje, a seme može da se koristiti i za proizvodnju senfa.
Rukola je kultura skromnih zahteva za toplotom i otporna je na mrazeve. Zato može da se proizvodi prakticno preko cele godine. Ova biljka najbolje uspeva na lakim peskovitim i srednje teškim zemljištima. Zemljišta treba da su neutralne reakcije mada može uspešno da se gaji i na zemljištima alkalne reakcije, na vlažnim i suvim zemljištima i veoma dobro podnosi sušu. Najbolje uspeva na dobro osuncanim terenima, može dobro da uspe cak i na poluzasencenim, a može da se gaji i na vetrovitim terenima.
Gajenje rukole je veoma lako i brzo pristiže za berbu za oko 40 dana od setve. To je kultura koja nema ozbiljnijih problema sa bolestima i štetocinama. Ali je napada buvac.
Obrada zemljišta za rukolu je slicna kao i za drugo lisnato povrce. Osnovna obrada izvodi se na dubinu 20 cm, uz kvalitetnu površinsku pripremu, jer se rukola gotovo iskljucivo proizvodi direktnom setvom iz semena, a seme je veoma sitno (masa 1.000 semena je oko 1.5 g). Ðubri se sa oko 60-80 kg azota , 60-80 kg fosfora i 100-120 kalijuma po hektaru.
Setva rukole može da pocne rano u prolece, obicno u martu i može sukcesivno, svakih nedelju dana da se seje do oktobra meseca, tako da listovi mogu da se beru i u toku zime. Samo u slucajevima izuzetno jake zime treba biljke malo zaštititi. Seje se na razmak redova 25 cm i u redu 3-5 cm pri cemu se troši oko 1.5-2 kg semena po hektaru. Od mera nege treba primeniti samo redovno zalivanje i suzbijanje korova. Bere se kada se dobro formira rozeta listova, pri cemu mogu da se beru listovi rozete ili da se cupaju cele biljke. Prinos je oko 20-25 t/ha.