Zoran0230 je napisao(la):
Forumski brate
Zorane (izvini na intimnosti), pročitaj sledeću pripovest.
__________________________
J..em mu miša, sav promrzao do kosti, u ranu zoru, stigavši iz smera Batajnice i Starih Banovaca, dokotrljah se u slavni Belegiš (i tako svaki bogovetni dan).
Nigde nikog u selu (verovatno spavaju!?).
Kucam u rosno okno domaće pekare: Dobro jutro, kupio bih burek i veknu hleba.
Ljubazni pekar daje traženi espap, gleda me milim okom, naplaćuje.
Bogo moj na Visini (mislim ja), ima da nam odlično krene novi radni dan.
Dođem pred dveri mešaonice stočne hrane (koja se, voljom gazde-skorojevića, fabrikom imenuje).
Nemam ključ, no preskačem ogradu (ju, mene nesrećnog: još će komšinica pozvati patrolu policije... ju, ju !!!)
Aman-zaman, preskočim kapiju (bez štete po oskudne pantalone).
Uđem u skromnu kancelariju, odmah potpalim vatru da se ugrejem (jerbo sam zdravo promrzao u iznajmljenoj kući gde sam noćivao u Starim Banovcima).
Kad, čujem poznati glas: mjau. Pozdravlja me Cile (ovdašnji mačor-jebač, brat-bratu 7 kila ima, sa sve bundicom... milo biće, nema šTa da se prigovori).
Zdravo svano časni domaćine, spremno odgovaram i odmah, pre nego što sam se raspremio, poslužujem hazjajina burekom, skušom iz konzerve, hlebom i sirćetli turšijom.
Cile pojede SVE ponuđeno.
Gledam ga milim okom i velim: AKO, lepi moj, odoh ja da lovim pacove.
Izađem u zimsko praskozorje, obučen za zimske dane, proverim mišolovke (prazne, što-jeste-jeste).
Potom proverim posebne pacolovke: pronađem 123 mrtva pacova.
Vratim se u kancelariju, razodenem se, malko se ugrejem i, potpuno zadovoljan:
uzmem u naručje milog Cila i nas dvojica zadovoljno predemo beskonačnu nit ljubavi i razumevanja.
Uto dolaze i radnici i gazda-skorojević i novi dan uspešno počinje.
Međutim: Cile i ja smo besmrtni !!!