Nadimci su danas (u prosvećenom Internet XXI stoleću), umna (re)kreativnost - počesto: skromno utemeljena zloba (tzv. lečenje kompleksa niže vrednosti zbog ličnih neuspeha u privatnom i poslovnom životu).
_____________________
Nekada, dok je slovenski Balkan bio pod okupacijom zavojevača raznih sorti, nadimci su služili da se čovek-domaćin uspešno održi u životu (da mu se ne može tačno utvrditi identitet).
Ni dandanas nije bolja situacija. Zamislite da stigne pismo od Suda na kućnu adresu Mire (a ona se kršteno/formalnopravno zove Mirjana): Mirjana ima puno pravo da kaže da na ovoj adresi NEMA NIKAKVE Mire, bre !!!
Petar Kočić, po ovom pitanju, podigao je neprolazni spomenik Davidu Štrpcu u pripovesti Jazavac pred sudom.
____________________
Vuk piše...
Nàdimak, nàdîmka, m. (masculinum)
U Hercegovini i u Crnoj gori mnogo čeljade (i muško i žensko) ima još po jedno ime osim krštenoga, takovo se ime danas onamo zove nadimak. Upravo uzevši može se reći da su nadimci dvojaki: jedni se nadjenu djetetu u kući kao od milosti (može biti još prije krštenja), a drugi poslije izvan kuće, ponajviše podsmijeha radi. Ovijeh drugijeh nadimaka, koji se Njemački zovu die Spitznamen, onamo slabo i ima (jer niko ne da da mu se podsmijevaju), a u Srbiji prvijeh gotovo nema nikako. U Crnoj gori i u Hercegovini ljudi se ovijem prvijem nadimcima zovu i pjevaju i pišu, tako da se mnogima kršteno ime slabo i zna izvan kuće i rodbine njegove: ja sam s jednijem Cetinjaninom, kojemu je nadimak Šuto, putovao nekoliko puta iz Kotora na Cetinje, s Cetinja na Stanjeviće i u Kotor, na Cetinju se i u Kotoru mnogo puta s njime sastajao i razgovarao, i ne samo što mu nigda nijesam čuo krštenoga imena, nego mi ga nijesu znali kazati ni njegovi znanci s Cetinja i iz Kotora. Ovakovi nadimci nijesu načinjeni od imena krštenoga, kao n.p. Mašo, Maško i Mašan od Marko; Lako i Laketa od Lazar; Iko, Ilča i Ilčan od Ilija; nego sa svijem od drugoga i često nepoznatog korijena. U Crnoj se gori uzimaju i prava Turska imena za nadimke, a i samo ime Turčin, n.p. Mustafa Vuksanović, Murat Vuković, Ramo Lazarević, Hasan Kezunov (a i Kezun je jamačno nadimak), Turčin Perović, Osman Turčinov, itd.
Izvor:
Vuk Stefanović Karadžić, Srpski rječnik, privatno izdanje, Beč, 1852.
):
