Smrdljiva snijet pšenice je gljivična bolest koju uzrokuju gljivice iz roda Tilletia spp., a u Hrvatskoj je do sada utvrđena samo jedna vrsta Tilletia tritici. Ovo je odavno poznata bolest pšenice i javlja se jedino u područjima gdje se sije netretirano sjeme ili je kakvoća tretiranja loša. Bolest u potpunosti uništi unutrašnjost zrna, koje je ispunjeno crnom prašnom masom hlamidospora, a jedino perikarp, usplođe zrna, ostaje očuvano. Ova bolest pšenice u prehrani ljudi i životinja izaziva toksikoze praćene probavnim i živčanim poremećajima, alergijskim reakcijama i astmatičkim oboljenjima. Već tri snetljiva zrna smljevena s tisuću zdravih daju tamno neupotrebljivo brašno neugodna mirisa. Zaraza pšenice je moguća samo dok prvi list ne izbije iz rukavca, pa stoga sve što može ubrzati vrijeme nicanja i početni razvoj pšenice ne pogoduje razvoju bolesti. To znači da se u sjetvi trebamo držati optimalnih rokova i pravilne dubine sjetve. Za razvoj bolesti najpogodnije su temperature zraka između 5 i 10 celzijevih stupnjeva. Ako dođe do zaraze, ona se ne primjećuje do klasanja pšenice kad se uoče simptomi: klasovi ne cvatu, duže zadržavaju plavozelenu boju, nakostriješeni su i uspravni, sjeme je tamnije, kraće i okruglo pa su i pljevice razmaknute. Osjeća se neugodan miris po ustajaloj ribi. Bolest se vrlo brzo širi i zahvaća i neke druge žitarice (ječam, raž, triticale) i korove. Gljivična prašina u zrnu ima životni vijek od petnaest godina, a dvije do tri godine u tlu.
Izravno i najučinkovitije sprečavanje širenja ove bolesti je upotreba fungicida u tretiranju sjemena. Tretiranje se ne može obaviti u "kućnoj radinosti", već u poduzećima za doradu sjemena. Mjere zaštite od širenja bolesti su posebno stroge, jer sve troškove na njenu suzbijanju snose oni na čijim se površinama bolest pojavila. Pored toga tri godine na tim se površinama zabranjuje sjetva pšenice i drugih domaćina smrdljive snijeti. Ne zaboravite da se u sjetvu pšenice kreće s deklariranim sjemenom!
P. Š.