Vasi konji

Pozdrav društvo ! Zavidim vam pomalo, svaka čast, lepe slike ! Bivši sam konjar ali večiti zaljubljenik, deda je bio zaluđen konjima, služio konjicu u Kraljevini, preneo gene na mene a evo i moja ćerka počela, malo, malo pa me pita: " Kada ćemo da kupimo konja, obećaj mi " ? Veliki pozdrav !
 
Pa sta cekas...haha kupuj Konjica...
ali da znas kad ga jednom kupis nikad vise neces biti bez konja...
 
Evo da se pohvalim, kupio sam jos jednog konja, ovog puta za trke, zove se Savoldo Vita, u poznim je trkackim godinama, ali ima on jos dosta rezerve u sebi, bar po meni. Za sledecu sezonu se spremamo opasno :D A najbolje od svega je, sto mi je on jedan od omiljenih kasaca, mnogo konja je ispratio u penziju, a on i dalje trci, kako mi konjari kazemo Ziher-Plac konj!

644151_378585188884952_1778279042_n.jpg


295140_4122859945684_1374138895_n.jpg


283602_4167872990982_1474153666_n.jpg


560866_4167915912055_1470096638_n.jpg


422363_4167957233088_1679438521_n.jpg
 
čestitam brzi ima li u njega strit prajs mada mislim da ima i ako mozeš za kasnije da izboksuješ neku omicu napišikolko mu je rekord izreklamiraj ga malo zbog ostalih sretno u trkama.
 
Moji konji....posle letnjeg kupanja....

fotografija-0242.jpg


.....ja necu ni kako ja hocu.....
 
Poslednja izmena:
  • Like
Reagovanja: PKB
Danas sam u štali pravio boks za konja, pa pošto mi je smetao,a napolju se razvedrilo, rekoh da pokušam da ga vežem na seosku ledinu (utrinu) i vidim da li će hteti da pase (i hteo je), a pošto je bio neobično miran, odmah sam iskoristio situaciju i napravio ove dve slike...



 
Otac po papiru je: 3 Neapolitano Suzi II-3, a njegovo po papiru ne znam, jer je u proceduri izdavanja, inače zovem ga Vihor (nisam mu ja kumovao,već jedan moj kolega-konjar kada je imao 10-tak dana starosti).....
 
alim4883.jpg
To je moj sin i njegov konj

- - - - - - - - - -

Imamo od nje jedno muško ždrebe sada će imati godinu dana.Zanima me kada radim sa njim i nešto dobro uradi i posluša me kako i sa čime da ga nagradim ,čuo sam da ne valja davati pastuvima kocke šećera i zašto?
 
Po mom višegodišnjem iskustvu, sistem rada sa mladim konjima je uvek na principu konja-predvodnika (alfa pripadnik vrste), s tim što tu ulogu preuzimam ja, kao trener, dreser, itd. Konj mora da se povinuje naredbama, ali ne iz straha od batine ili kazne druge vrste, već iz "slobodne volje" i gledajući u trenera kada se nađe pred nepredviđenom preprekom ili problemom. Nagradim ga rečima i gestovima, uvek ga "gurajući" prema rešenju problema, time što ga potapšem po vratu ili sapima, pomazim po glavi ili iza ušiju, čak poljubim u vrh njuške ili mu malo dunem vazduha u nozdrve, zavisi šta voli, prija mu ili ga smiruje....
To sa šećerom je drugačiji pristup, princip izvršenje-nagrada, ali ga većinom koriste pri dresuri grla, mada i trenerima konja nije strana, ali se koriste i druge nagrade, šargarepa, jabuka itd.
Poneko grlo (posebno temperamentniji) razviju naviku griže, tj. grickanja (ugriza) vlasnika, trenera, pri svakom pokušaju skretanja pažnje na sebe, ali ne mora biti pravilo....
U mom slučaju, koristim prvoopisani sistem, ali se opet javila navika, zasada grickanja moga odela pri skretanju pažnje i trudim se da to otklonim (a NIKADA mu nisam davao kocke šećera). Pošto je to radila i njegova majka, kao i otac, smatram da je ovo nasledno, po genetskoj liniji. Inače je konj izuzetno temperamentan, ali nemam problema sa neposlušnošću, neki dan je pokidao ular i skinuo ga s glave, uspeo sam da ga savladam i uhvatim bez ulara, namaknem mu oglavinu sa žvalama, i dovedem u štalu sa pašnjaka kao da se ništa nije dogodilo...Možeš s njim raditi šta god hoćeš, vući ga za rep,za noge, uši, možeš bukvalno skakati po njemu, jedino, ponavljam, voli da gricne kada misli da je zapostavljen, i to pri čišćenju štale, ali jedan odlučan udarac otvorenom šakom po njušci (na tome se i završava) brzo ga vraća u realnost i razumne okvire ponašanja...
 
Majka je jako mirna bukvalno mozes da radis sa njom sta hoces.Kada smo je kupili komsija koji drzi setlanske ponije,uplasio nas je da su je mozda napili pa je zato tako mirna.Na srecu sutra dan je ostala tako mirna.Tako da sada deca jasu bez problema.U kola nikada nismo upregli,tako da naznamo kako bi isla.A na zdrebe nismo ni racunali,covek je reko da je zdrebna ali smo mislili da samo je hvali da bismo je kupili.Sada smo u dilemi dali da ga ostavimo ili da ga prodamo,posto nemamo neko iskustvo sa zdrebadima,a ni vremena mnogo
 
Pošto, kako Ste naveli, nemate iskustva a ni vremena, a prvenstveno je potrebno vreme i iskustvo kao i OGROMNO strpljenje, moj Vam je savet da ga ipak prodate...Kada nešto radim, a ne ispadne mi uvek kako sam naumio i planirao, uvek žalim VREME utrošeno u rad, a novac, nerve i ostalo što ide uz to, nikada ne računam kao stavku...
 
Nazad
Vrh