Ovo je zanimljiva trava. Ima sve prednosti Sirka i sudanske trave ali je uz to visegodisnja biljka pa je zovu i petogodisnji sirak.
Potice iz Argentine gde je prvi put kultivisana 1936. god. Odatle je preneta u Australiju a iz nje u USA. Tamo se spontano rasirila i posto se lako hibridizuje sa svim vrstama divljeg i pitomog sirka nastale su brojne varijacije.
Seje se i za seme i za pasu iza seno i za silazu.
Kao mlada toksicnija je od ostalih srodnika. Na nekim mestima se spominje da sadrzi i cijanid.
Otporna na susu, tolerantna na los kvalitet zemljista kao i na razlicite klime. Koren navodno moze da prezivi golomrazicu od -15°C.
Nisam nasao podatke o prinosu zelene mase ali kako se visina biljke krece od 1 do 3.5m, izuzetno do 4.5m (prosecno 2) moze da se predpostavi da je izdasna kao hibridni sirak i/ili SuSu, znaci 60-100 tona/ha? Verovatno da uz par zalivanja moze da da preko 100tona/ha zelene mase.
U Juznoj Africi sade je za seme i koriste je u ljudskoj ishrani. Tada koriste 5-10 kg semena po ha. U Argentini sade je za pasu,seno i silazu i tada je preporuceni utrosak semena cca 25 kg ha.
Na nekim merstima se kaze da lose podnosi pasu(gazenje) a na drugim se preporucuje pregonsko napasanje.
Pored svega ovoga negde je smatraju korovom, negde skodljivom a negde otrovnom.
Za djubrenje se preporucuje 20-30 kg/ha P2O5 i 30-40 kg/ha azota.
Ako toksicnost moze tacno da se kontrolise kao kod SuSu i Sirka onda je ovo po svemu sudeci odlicna energetska biljka za nase podrucje. Narocito sto je jeftina za gajenje. Troskovi obrade zemljista i setve svake 5-6 godine i rotacija sa lucerkom, cime se dobija skoro idealna kombinacija hrane za prezivare, energija+proteini. Tako se znacajno smanjuje koriscenje prekrupe kao energetskog dela obroka. Ovo je jako vazno jer uprkos svemu brasno nije najzdravije i nije prirodna hrana prezivara.
Potice iz Argentine gde je prvi put kultivisana 1936. god. Odatle je preneta u Australiju a iz nje u USA. Tamo se spontano rasirila i posto se lako hibridizuje sa svim vrstama divljeg i pitomog sirka nastale su brojne varijacije.
Seje se i za seme i za pasu iza seno i za silazu.
Kao mlada toksicnija je od ostalih srodnika. Na nekim mestima se spominje da sadrzi i cijanid.
Otporna na susu, tolerantna na los kvalitet zemljista kao i na razlicite klime. Koren navodno moze da prezivi golomrazicu od -15°C.
Nisam nasao podatke o prinosu zelene mase ali kako se visina biljke krece od 1 do 3.5m, izuzetno do 4.5m (prosecno 2) moze da se predpostavi da je izdasna kao hibridni sirak i/ili SuSu, znaci 60-100 tona/ha? Verovatno da uz par zalivanja moze da da preko 100tona/ha zelene mase.
U Juznoj Africi sade je za seme i koriste je u ljudskoj ishrani. Tada koriste 5-10 kg semena po ha. U Argentini sade je za pasu,seno i silazu i tada je preporuceni utrosak semena cca 25 kg ha.
Na nekim merstima se kaze da lose podnosi pasu(gazenje) a na drugim se preporucuje pregonsko napasanje.
Pored svega ovoga negde je smatraju korovom, negde skodljivom a negde otrovnom.
Za djubrenje se preporucuje 20-30 kg/ha P2O5 i 30-40 kg/ha azota.
Ako toksicnost moze tacno da se kontrolise kao kod SuSu i Sirka onda je ovo po svemu sudeci odlicna energetska biljka za nase podrucje. Narocito sto je jeftina za gajenje. Troskovi obrade zemljista i setve svake 5-6 godine i rotacija sa lucerkom, cime se dobija skoro idealna kombinacija hrane za prezivare, energija+proteini. Tako se znacajno smanjuje koriscenje prekrupe kao energetskog dela obroka. Ovo je jako vazno jer uprkos svemu brasno nije najzdravije i nije prirodna hrana prezivara.