Udruzenja vocara

Mladi vocar

Član
Učlanjen(a)
28 Feb 2012
Poruka
195
Lokacija
Brcko
Nisam do sada vidio da se na forumu govori o udruzenjima vocara, a smatram da je jako bitno da ljudi koji o tome nesto znaju podijele svoja iskustva sa nama.
Po meni, to je jedna od vaznijih tema koja ce se naci pred nama u narednim godinama, jer samostalno tesko mozemo da se izborimo sa sve jacom i organizovanijom konkurencijom.
Sa nekoliko proizovdjaca voca planiram da u narednim mjesecima oformim udruzenje tako da ce svi savjeti, dobra iskustva, losa iskustva, prijedlozi, praksa iz razvijenijih zemalja biti od velike pomoci...
 
Udruzenje cemo praviti prije svega zbog lakseg plasmana voca, jeftinije nabavke opreme, djubriva itd.
Razmisljamo da li da udruzenje bude otvorenog tipa ili da pravimo striktna pravila za ulazak (vrsta voca, povrsine pod zasadima...).
Znam da kod nas to malo slabije ide, ali sam siguran da cemo napraviti dobru organizaciju.
Jel ima neko da je clan zadruge ili udruzenja i da na taj nacin plasira proizvode ?
 
Postoji procedura koja mora da se ispostuje...osnivaci, statut, predstavnici, itd.
Ono sto mene zanima jesu konkretne stvari koje mogu da pomognu da udruzenje funkcionise kako treba..odnosno sta se pokazalo kao najbolje rjesenje. Pogotovo ako neko ima znanja o tome kako su organizovani vocari u Italiji, Austriji, itd.
Nije problem pokrenuti udruzenje, problem je kako napraviti da funkcionise kako treba, odnosno kako da svi budu zadovoljni...
Da li je neko od vas u nekom od udruzenja ?
 
Pa,ne znam koliko je to dobro,i ja sam prosle zime hteo da osnujem udruzenje,najlakse je osnovati,sta treba 2 coveka....Nego koliko smo saznali nema neke koristi,posebno ako su vocari rasejani,to jest ,nisu koncentrisani na jednom mestu,pa da neko dodje sa par slepera i pokupi sve... Drugo,zvao sam azotare jos tad , i rekli su da nema tu nekih osetnih popusta oko djubriva. Sa preparatima isto,jedino je znaci kao da se pomazete medjusobno,mada za to i ne morate osnivati udruzenje.Mozda i da probas,bez rizika nema ni dobitka.Posebno ako bi ste bili mnogo jaki da vi sami odredjujete cene,ali za to vam trebaju hiljade hektara....Sta god da uradis ili ne uradis....Srecno....
 
Kod nas (Brčko Distrikt) postoje neke privilegije koje se mogu ostvariti od samog grada...npr. kupovina mehanizacije preko udruzenja, veci podsticaji....
I ja sam pocetnik u vocarstvu, ali mi je nemoguce da se vocari u mnogo razvijenijim drzavama udruzuju i pored toga sto imaju mnogo vece podsticaje a da mi, koji smo mnogo siromasni, prije biramo da nastupamo sami na trzistu. Nesto mi tu ne stima.
Moje je misljenje da ako se napravi i udruzenje na nivou jednog sela (sto cu ja da pokusam), da je bolje nego da svi pojedinacno prodaju.
 
Mladi voćaru,
Najpre da ti poželim uspeha u ostvarivanju te ideje.
Ja imam nešto voća, to mi je osnovna, zapravo jedina delatnost, nisam ni u kakvim udruženjima, dakle računaj s tim da nemam nikakva iskustva i da sve što ću napisati pišem samo na osnovu nekog ličnog utiska.

Sudeći po situaciji u Srbiji, dakle u situaciji u kojoj udruženja nemaju neke zakonom regulisane podobnosti (veći potsticaji i slično) udruživanje samo po sebi ne donosi neke benefite.
Teško je ostvariti neku značajno nižu cenu inputa jer se ipak ne radi o enormnim količinama robe da bi se na osnovi količina spustila cena.
Prednost može da se ostvari isključivo kod plasmana robe.

Da bi se ta prednost ostvarila potrebno je da proizvodnja bude najpre masovna (da kupac može da računa na velike količine robe kod vas kao dobavljača)
Ta masovnost je uslov svemu.
Par ili tek nekoliko šlepera robe nije količina koja će velikog kupca opredeliti da vas kao dobavljača stavi ispred drugih, da vam da bolje uslove nego ostalima.
Šta su znaćajne količine za određene kupce se najbolje utvrdi u kontaktima sa samim kupcima, dakle to već sada možeš da se raspituješ.

Druga prednost udruživanja je postizanje ujednačenog kvaliteta robe. Dakle, ako imate istu voćnu vrstu, istu sortu, istog kvaliteta, a to se postiže istom agrotehnikom, i ako to odgovara kupcu, to vas može staviti u bolji položaj.

Osnovno pravilo kod udruživanja, po mom osećaju, je da se udružuju proizvodi a ne proizvođači, tj nije važno da li udruženje broji sto ili tri člana, važno je koliko taj igrač na tržištu, (u ovom slučaju udruženje) može da ponudi robe i kojeg kvaliteta je ta roba.
Svakom kupcu je lakše da pregovara sa jednim dobavljačem, ili sa što manjim brojem njih, nego da juri stotine malih, posebno što se u tom slučaju uvek između kupca i malih proizvođača umetne i još najmanje jedan činilac - otkupljivač.
Ako je udruženje toliko moćno i veliko da dominira na tržištu, ono može da do nekle diktira i cenu, ali za to treba biti stvarno veliki.
Udruživanjem više ljudi (tu sad jeste važan broj članova) se može lakše finansirati (svi daju pa malo i skupi se) marketing (neki sajmovi, obilazak kupcaca, možda sajt, malo štampanog materijala i sl)
Udruženje nekada može i da pregovara ili da vrši pritisak na vlasti (udruženja malinara u Srbiji ugavnom tome i služe) ali za tu namenu se može praviti i ad hoc udruženje kad se javi potreba za tim.

Udruživanje ljudi nije baš jednostavan posao posebno kad se o interesima radi. Tu uvek treba računati na dozu nepoverenja, (ko pregovara u ime udruženja, da li je dobro ispregovarao, da li je moglo bolje i sl) , na dozu nelojalnosti, (ako neko nekome ponudi malo više ili nešto bolje udslove neki će istog trena zaboravi da su članovi udruženje) biti spreman na to da postoje ljudi koji samim stupanjem u udruženje očekuju neku korist od toga...

Da pokušam da rezimiram, ako postoji šansa da se napravi značajna količina proizvoda ima smisla udruživati se, ako te šanse nema verujem da udruživanje ne donosi prednosti.
 
IRONMAM- to je ono sto mi treba, konkretne stvari !
Zato sam i pokrenuo temu.
Meni je takodje na pameti da se udruzuju slicni, odnosno isti proizvodi.
Nije meni cilj da mi oredjujemo cijenu, da ucjenjujemo, nego da se lijepo organizujemo i da to sto imamo, na jedan normalan i fer nacin zajedno ponudimo na trzistu. Da okupimo i one koji imaju malo i one koji imaju malo vise, da se obrazujemo, ucimo, da imamo proizvode istog kvaliteta...
Znam da ne moze preko noci, ali mora jednom da se krene.
U selu u kome ja imam voce ima nekoliko jako dobrih inzenjera, ima nekoliko uticajnih ljudi koji se polako vracaju na selo i tamo ulazu, ima nekoliko jako dobih vocnjaka....problem je u tome sto svako nekako radi za sebe, ne konsultuju se, nisu upuceni jedan na drugog. Samo njih kada bih spojio smatrao bih da sam uradio dobar posao.

- - - - - - - - - -

VOCAR- 90 % da dolazim prvi dan. to mi je stvarno velika zelja i ako sve bude po planu eto nas.
Nadam se da ces i ti biti tamo pa da naucim nesto od iskusnijih kolega....
 
Ja se nebi udruzivao ni sa kim,use i u svoje kljuse.A sto se tice ostalih vocara u selu briga me dali ce imati kome da prodaju robu.Sta ocekivati od nekog udruzenja kad su svi lazovi,lopovi,prevaranti...u selu nema ko nije pokusao da me zajebe,neki su i uspeli ali samo jednom i posle da se udruzujem sa takvim,neka hvala:ppozdrav:
 
Ironovom tekstu bih dodao jos i to da mi srbi vise volimo da zayebemo i podvalimo nego leba da jedemo,tako da je dovoljno da od recimo 20 clanova zadruge jedan zakamuflira cigle u gajbe,i da njih 19 ostane bez kupca zbog toga.Tesko je i trojica kad se udruze,uvek ce jedan sumnjati na drugog,a odatle proisticu svi ostali razdori."Pa sto onaj da me predstavlja...Ma taj je sebi uzeo u dzep....trt-mrt..." .U ostalom,ortačka kobila u blatu leži.
Zadruge jesu dobre,ali za to su potrebni zdravi odnosi u drustvu.
 
kod nas udruzenje nemoguce
evo oduzecu vam malo vremena da vam navedem i zasto
kao prvo mora postojati osoba koja ce voditi sve to (momraju joj se placati doprinosi)
a tu pocinje prvi problem
zasto da ja njemu placam za penziju a sebi nisma uplatio
drugi problem svako ko bude jurio za prodaju robe udruzenje sigurno nece prodati prvo robu clanova pa svoju da ostavi za kraj pa ako ne proda da je baci
znaci prvo plasira svoje pa tek za ostale clanove udruzenje,a kada svoje proda bas i nece da se potresa za ostale clanove mnogo
zato druze moj osnuj sam nesto,nravno saradnjom sa ostalima oko tebe uvek imas uvid gde sta koliko i po kojoj ceni ima
pa uvek mozes izaci sa ponudama u tim kolicinama sto se svodi isto kao neko udruzenje
i bar niko nece da ti spomin je familiju i ostalu rodbinu koja se koristi za psovke
kod nas je nemoguce da proizvodjaci osnuju udruzenja
vec neki strani faktor koji pokupi vecinu dobiti moze voditi posao proizvodjaci nikada svako vuce za sebe
 
Imam neka iskustva u osnivanju udruzenja. Nije udruzenje vocara, bilo je udruzenje gradjana. Na kraju kao i svako drugo udruzenje dozivelo je kraj zbog ne sloge.

Sto rece Mirko svako iz sela je pokusao da me prevari, neki su uspeli, nekima sam oprostio pa su za uzvrat pokusali i drugi put da me prevare ali bezuspesno.
U sustini nismo mi narod za nikakva udruzivanja,cak i da se na celu udruzenja postavi neki zaista posten covek napasce ce ga gomila onih nepostenih i pokvarenih zeleci taj polozaj...
 
Poslednja izmena:
Ljudi, hvala sto dajete savjete, ali svi su negativni.
Da li je moguce da kod nas ne moze da funkcionise a kod drugih moze ?! Pa mi sami sebe diskvalfikujemo i kazemo za sebe da.smo najgori,prevaranti....a drugi su kao dobri.
Pa zar je normalno da dodje neki svercer, otkupi od nas dvadeset sljivu po 0.35 € i onda je proda za 0.55€ ?!
Pa jel ima bar jeeno udruzenje koje funkcionise normalno kod nas ?
To, u se i u svoje kljuse nece moci jos dugo...ako ovako nastavimo zgazice nas.
Naci cu negdje podatak koliko clanova imaju udruzenja iz Juznog Tirola i koliko ljudi vodi cijelu pricu....
 
Ja sam sa par kolega osnovao poljoprivrednu zadrugu, imam jednu nadstrešnicu, traktor kultivatir i atomizer. Ukupno svi skupa imamo oko 10ha voća.
Pošto je to pravno lice treba ga održavati i ono košta, da ne nabrajam, porezi doprinosi na radnike fiskalna i ostalo.
Da ne bude zabune Zadruga funkcioniše već 6 godina bez većih problema osim u dijelu finansiranja jer ne može svak sve da isprati pa se tu javljaju nesuglasice.
 
Neško da li možda znaš koliki su fiksni mjesečni (godišnji) trpškovi za tu zadrgu. Mislim plata, doprinosi, ostalo znači ono što država uzima, radio - ne radio.
 
Nemoj me sto posto držati za riječ ali doprinosi na platu su oko 250KM, nekih poreza i ostalog 100 do 150KM. Nemaš ni jednu pogodnost koja se odnosi na zadrugeze više nego na neki drugi oblik organizovanja. Još imaš obaveze prema zadružnom savezu i to ti je skoro 100o0 ili 2000 neke članarine.
Ja iskreno ne bi više registrovao zadrugu jer tu ima i nekih caka oko Zakona o zadrugama jer se to posebno tretira na imovinu u koju, da te ne dušim sa tim. Trebaš dobro razmisliti sa kim praviš zadrugu, a opet ona mora biti otvorena i svak ko želi mora se moći učlaniti što priznati ćeš nije uvjek dobro.
Ako ti nešto posebno treba reci mogu ti lako provjeriti šta i kako.
 
Nazad
Vrh