Odg: umiranje nasih kuca
jos malo pa bi mogli da napisemo sagu o nasem salasu.
2000 godine kada su mi ubili dedu u rodjenom dvoristu znao sam da zivot kakav sam do tada vodio nece vise biti isti. ubrzo se to dogodilo kada je umrla i baka godinu dana kasnije. otac se borio posle dedine smrti sa govedima, imali smo oko 10tak grla, sto krava, teladi, junica, bikova. nije to bilo bog zna koliko, ali nije se moglo raditi jer mi je otac zaposlen i u periodu od par meseci je koristio slobodne dane. polako smo rasprodali grla stoke i ostali samo na malo kokosaka i svinja. u medjuvremenu cena svinja je dozivela neverovatan pad, uz to su i dve krmace umrle, pa smo batalili i taj deo stocarske proizvodnje. radili smo samo zemlju koju smo imali, a salas je ostao skoro bez zive duse (imamo kucu u selu). doduse imali smo jednog psa. od 2002, pa do 2008 godine, smo u dva navrata imali podstanare koji se i nisu nesto pokazali. samo su nam pravili haos, koji smo morali iza njih da sredjujemo. ipak 2008 sestra sa zetom pocinje da zivi na salasu. doduse nema neke stocarske proizvodnje, ali opet nocu gore svetla na salasu.
da sve ne bude kako treba, delimicno smo i sami krivi, jer komsija koji je kupio zemlju pored salasa hoce da pravi zivinarsku farmu od 15.000 kokosaka. pored svih zalbi, dopisa i ostalih nacina borbe, ostao nam je poslednji pravni korak, a to je tuzba. uprkos planu generalne regulacije naselja cenej, prostornog plana namene poljoprivrednog zemljista grada novog sada, prostornog plana republike srbije, raznoraznih nacrta strategija u kojima se salasi pominju u kontekstu ocuvanja i ozivljavanja, vlast uporno radi na unistavanju nase zone grupisanih salasa izdavanjem po nama nelegalnih utu i dozvola. sta ce do kraja biti ne znamo, ali ne odustajemo. nazalost drzavne i javne institucije nemaju nezavisnost odlucivanja, jer su to dokazale nekoliko puta kada su se oglusile na nase zahteve i dopise i plasimo se konacnog ishoda.
zalosno je to da vlast koja treba da sluzi gradjanima, sluzi interesu pojedinaca. sumnjam da cu i sam doziveti i docekati pravnu drzavu srbiju, da ne kazem vojvodinu, jer u nasem slucaju srbija se nista i ne pita.
nadam se da vas nisam smorio, pozdrav sa ceneja.