Umiranje naših kuća

Pre neku noć, u gluvo doba, probudim se i gledam kroz prozor...
Odjednom nasta čarvaz: DRMA SE sve OKO MENE !!!
Ostanem miran i u Duhu uputim molitvu Gospodu: Zakopaj me Gospode, dozvoli da iskopam oca i mater.

Da, tresla se slavna Serbia.

Međutim, već sutra, šalje meni tekstove gospodin Ljubivoje Ilić iz sela Lazac podno Jelice planine:
http://www.narodnamedicina.com/ilic/lekovite_rakije.html
http://www.narodnamedicina.com/ilic/domace_jabukovo_sirce.html

Ponudih gospodinu Ljubi smeštaj u Loznici, da prezimi sa porodicom.

Da, živeće Srbija i Srbi !!! :sreca:

p.s.
Ljubina kuća je oštećena: pao je odžak, pali su crepovi, napukli su zidovi.
 
george

" najviše kriva obitelj mislim naši roditelji "

poprilicno sam se nagledao takvih stvari, sve mora po ps-u tj svakoj supi moraju dodati mirodjiju a o kljucanju u mozak da ne govorim. Ako budem u toj poziciji nadam se da necu biti naporan ::lose::
 
U mom kraju nedaleko od mene, porodica se sastoji od 3 člana:
otac ( oko 80 god)
majka( oko 75 god)
sin neženja (oko 50 god, i nema nameru da se ženi)
ćerka (koja se udala u varoš, i hvali selo kada se spreme torbe i ostale potrebštine, ali slabo dolazi da pomogne)

Ovde više niko ne živi, a bili su najači domaćini u selu.
 
Okreni, obrni, uzas zivi.... Niko iz grada nece u selo, ovi iz sela beze u grad, iako na selu imaju mnogo bolje uslove. Kod mene u selu ima i omladinaca. Ali svi omatoreli, a niko se skoro ne zeni, nema dece, a stari umiru.... i eto ti odumiranja. A i svi muski, niko ne razmislja o zenidbi, iako imaju vise od 30 godina (vecina njih). Ali, ja kako veciti optimista mislim da kakva vremena idu da necemo imati za hleb, svako ce se setiti zemlje i sela, i videce sansu u selu. Ja sam iz grada, zivim u gradu, ali rodno selo niti napustam, niti mislim da cu ga ikad zapostaviti!!!
 
Upravo sam se vratio sa puta po Šumadiji /selo Vinča izmedju Topole i G. Milanovca i Rača/. Izmedju drugih sela prodjosmo ja i moj prijatelj i Viševac, smešten izmedju Rače i Natalinaca. Ono što nam je bolo oči su mrtvi dimnjaci i snežna dvorišta sa kućnim pragovima bez tragova.
 
U selu gde sam ja,verovali ili ne,od nekih 120 kuca cak 80% nezenja ::lose:: ::lose:: ::lose::
Kad krenes uz put nigde dete da vidis u dvoristu.U skoli 4 razreda,ukupno 12 djaka.Moji klinci nemaju vrsnjake i morace u grad u skolu.Znaci selo u izumiranju u najavi.
 
Odg: Umiranje naših kuća

wk4api.jpg

Основна школа у селу Гојмановац код Сврљига: последња беба се родила 1985. године Фото НГ „Кобра”


Највећа болест је самоћа
Млади из Доње Топонице и Доње Трнаве снимили филм о сеоском животу на југу Србије: у малом броју очуваних кућа старине од 80 година, нема продавница нити школа, до лекара се иде у град
На сваком кораку су празна, напуштена домаћинства, самци у годинама, жељни разговора. У многим селима нема ни амбуланте, ни продавнице, људи по намирнице и лекове пешаче и по седам километара. Паучина на прозорима, катанци на вратима, коров у дворишту. Да ли треба као народ да се замислимо над својом будућношћу?
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Najveca-bolest-je-samoca.sr.html
 
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Od-pustosi-do-luksuza.sr.html
Копаоник –У изгребаном, од старости пожутелом „смедеревцу” пуцкетају дрва. На зиду изнад кауча гори кандило. А за столом породица. Четворо чељади, родитељи, баба и прабаба. Спремају се да ручају. У рерни се пече хлеб. Куповни у копаоничко село Градац не долази. Од педесетак кућа дим се вије из димњака неколико. Свега двадесетак житеља сада има ово сеоце...
..Седа с друштвом у кафић. Наручују по пиво. Флашу од 0,3 литра плаћају по 380 динара. Обрћу још једну туру.

Раша из Градца пролетос је километрима носио десетине килограма печурака за ту цифру.
 
Jos jedna kuca u mom najblizem komsiluku je ostala prazna i zvanicno. Sad nemam ni jednog prvog komsiju. Za nekih deset godina pitanje je gde ce mi biti prvi komsija.
 
Prekjuče osta prazna kuća tatinog strica preko puta nas.Imamo samo jednog prvog komšiju a samo ove polovine meseca 4 kuće ostadoše prazne zauvek.Izumire nam selo polako ali sigurno.
 
pa do prije par godina ni kod nas nije bila bolja situacija,al mladi sad nemaju novaca niti posla,a država poklanja građevinska zemljišta po selima,te sav građevinski materijal i priključke(voda,struja) za one koji se odluče živjeti na selu.mnogima je to idealna prilika da se skuće.Praktički dobivaju kompletnu kuću,a njihova je obaveza da je ne prodaju u 5 godina.sad se već vidno vraća život u sela kojima je prijetilo odumiranje...
 
Nazad
Vrh