Umiranje naših kuća

Odg: umiranje nasih kuca

Hvala svima na cestitkama. Jedno sam ukapirao, od kaldrme tj betona nema nista a po najmanje zivota!
 
Odg: umiranje nasih kuca

Neskebg je napisao(la):
Pocetkom 80-tih moje selo Lipovac u okolini Gornjeg Milanovca je brojalo 110 kuca, sad jedva da ima vise od pedeset u kojima zivi narod.
Osnovna Skola u Vracevsnici je brojala 1100 djaka i radila je u dve smene, sad radi jedna smena a uskolu ide oko 200 djaka!
80-tih godina bio je trend naglog napustanja sela i odlaska u grad. Tako su domacinstva po selima pocela polako da umiru, njive su zaparlozene, kuce se urusavaju, a stocnog fonda je ostalo tek toliko za prezivljavanje. Za to je glavni krivac drzava koja je odobrila ovaj emigracije.
Od moje kuce do Gornjeg Milanovca ima 15 kilometara i stize se za pola sata autobusom a kolima za 15 minuta. Od Vidikovca gde zivim do Novog Beograda gde radim imam 13 km i u proseku mi treba 45 minuta.

Posle dugog razmisljanja cvrsto sam resio da napustim Beograd u kojem sam rodjen i odem u moje selo odakle su mi preci i da zapocnem neki novi zivot.
javlja mi se da bi se tu dalo napraviti predivnih slika. prijatno iznenadjen odlukom rodjenog beogradjanina i naravno puna podrska :D
 
Odg: umiranje nasih kuca

@Cukaneca, vidi ovako!
Ja jesam rodjeni Beogradjanin ali svaki moj raspust a kasnije i godisnji odmor sam provodio u selu, tako da mi je materija sto se poljoprivrede tice jako poznata, naravno, ne do savrsenstva ali ipak znam ponesto.
Bilo je tu i tova pilica, tova svinja, drzao sam i koze, cak sam jedno vreme imao i konja tj kobilu :osmeh:
 
Odg: umiranje nasih kuca

Bibliotekar je napisao(la):
@ Maestro :ppozdrav:

Važno je uvek ohrabrivati mlađe ljude da svaki zarađeni dinar prvo uplate u fond PIO a da svakodnevno žive od ostatka novca !!!
Starost se neumitno približava (hteli mi tO ili NEeeeeeeeeeeeeeeee ::svaka cast:: )
poucen iskustvom iz poslednjih 20-ak godina ne mogu nikako da se slozim. novac koji uplatimo fondu nikada nam se ne vrati nazad i zato sam ja sebe obezbedio na drugi nacin. iskoristih par dobrih godina za seljake /pre nego su nam dosle demokrate/ i kupih sebi nekretninu. izdavanjem u zakup iste imacu svoju penzijicu + naslednici ce trljati ruke ::namigivanje::
 
Odg: umiranje nasih kuca

@ Cukancea svaka čast samo je to mnogo stresna penzija, svako malo borba za bilo kakvu naplatu.
@ Bibliotekar lepa pripovest, dosada sam mislio da se neki mladji momak koji se zanima warez scenom, baš si se sakrio iza šturih postova sa literalnim linkovima. Kako ide nastavak priče o Kovačevićima.
@ Neskebg stalno mi pada na pamet ona čuvena "i tata bi sine"
 
Odg: umiranje nasih kuca

@dzionik
Saga o Kovačevićima, po meni, se ubrzo nastavlja, ali daleko je od gackog polja, preko Azbukovice i Lozničkog polja, podno Gučeva, pa Ljubovije i Valjeva, vazda se tu ima pripovedati i kaz'ti, a i ne bi bilo lepo sve odjednom ispripovedat' - treba tu, bolan, malo meraćiti!

:ppozdrav: za presvetlog i časnog Bibliotekara, od malih nogu se videlo, iako isti "bejaše mirno, ćutljivo i napredno dete", da tu ima "štofa", a i "kresiva" koje će i poznijem dobu potpaliti "vatru" !!!

::svaka cast:: :ppozdrav:
 
Odg: umiranje nasih kuca

Željno isčekujemo nastavak....
Voleo bih da mogu da ispričam priču o mom dedi i pradedi koji je došao iz grčkog krša ali bojim se da su moje literalne sposobnosti daleko ispod nivoa koji je neophodan da priča bude zanimljiva.
 
Odg: umiranje nasih kuca

Danas sam dobio odobrenje za otpremninu, zadnji radni dan 10 Mart ::namigivanje::
 
Odg: umiranje nasih kuca

A sto se teme tice i moje selo ima istu sudbinu. Obicno pre spavanja napravim setnju glavnom ulicom koja cini neki neobicni krug (geometrijski) i ono sto me vec duze vreme zapanjuje a to je sve vise kapija bez prtine, skoro svaka treca avlija pusta, po koji trag pasa lutalica. U dubini sela gde ne zalazim je verovatno jos tuznije. A sve to i ne bi tako bilo iznenadjujuce jer do pre desetak godina nasi lokalni gastarbajteri su kupovali sve sto se nudilo, adaptirali, gradili, secam se da je duplo veca cena placa bila u Grljanu nego u Zajecaru, a kad su posustali sa potraznjom stmoglavo cene dole, nema vise interesovanja, cak se i od njih vecina vise nece vratiti a sa svakom drugom sahranom zatvara se citavo gazdinstvo. Tuga.
 
Danas sam konacno zavrsio svu papirologiju vezanu za Beograd. Od ponedeljka sam zvanicno u selu :D
 
malo mi je zamrla tema a? danas setvospremao njivu koju radim u zakup a pripadala je pokojnom deda-zili pljesti /citaj latinicu cirilicom/. familija sa prezimenom misic inace dosta tuzna prica ali postoji jedan mladi decko nikola student neke godine veterine, koji ce nadam se casno nastaviti svoje korene. da se vratim na pokojnog deda zilu /slava mu/, inace mog doktora u mladosti burnoj. vise puta je sanirao moja iscasenja i uganuca ruku i nogu, cak sta vise mozda sam i prvu mucenicu popio kod njega /anestezija/.
 
Deda Lala je napisao(la):
Gledam ovo što se prikazuje na ovom delu foruma o kućama u kojima nema više nikog,pa me prosto jeza podilazi.
Zar i onima čije su kuće nije zao što propadaju. Ne bi li bilo korisnije da ih daju da u njima neko i besplatno živi i radi okućnicu i imanje nego da ovako propadaju?
Doslo je vreme da u malo pasivnijim krajevima,ni kucu ni zemlju nece niko ni na poklon.
 
nagradno pitanje- znate li ijedan mladi bracni par koji je iz beogradske asfaltne dzungle otisao na selo? poceo sam da razmisljam da sam verovatno svoje klince uskratio mnogo time sto ne zivimo u bgd-u. nemaju pozoriste, bioskop, mogucnost bavljenja raznim hobijima itd. ali dok mi ove spodobe budu skoro ulazile u dvoriste, necu zaliti
rhs7ip.jpg
 
Nazad
Vrh